REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2999/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 340/2025-2 od 2. travnja 2025., u kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1002/2024-8 od 6. veljače 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-340/2025-2 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P- 1002/2024-8 od 6. veljače 2025.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase: „1. Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
4. Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
5. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?“.
2.1. Predlagatelj je prijedlog podnio i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) navodeći da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom - pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljena pravna pitanja tuženika se upućuje na objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
4.2. Nadalje, u odnosu na treće pitanje valja reći da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s obzirom da tuženik u trećem postavljenom pitanju polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da sud polazi od toga da je odredba čl. 7. st. 1., a koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koje shvaćanje je prihvatio i drugostupanjski sud.
4.3. Glede četvrto postavljenog pitanja u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije valja reći da, s obzirom da tuženik u četvrtom pitanju polazi od činjenica koje nisu utvrđene u predmetnom postupku (nije utvrđeno da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja odredbe o naknadi za obradu kredita), to od odgovora na četvrto postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega isto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.4. Peto pitanje je pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje samo za sebe nije pitanje koje ima na umu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.1. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
