Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1578/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Branka Štajduhar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Štajduhar & Jurec Baras d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojega zastupaju punomoćnici Domagoj Petrinović i Marija Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1596/2022-30 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje u dijelu pod toč. II. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1596/2022-30 od 22. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici EL iznos od 38.641,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

5,35 Eur od 01. 06. 2009. g.

7,71 Eur od 02. 07. 2009. g.

8,99 Eur od 02. 08. 2009. g.

10,60 Eur od 02. 09. 2009. g.

8,60 Eur od 03. 10. 2009. g.

8,64 Eur od 03. 11. 2009. g.

10,62 Eur od 02. 12. 2009. g.

13,26 Eur od 05. 01. 2010. g.

15,60 Eur od 02. 02. 2010. g.

13,53 Eur od 02. 03. 2010. g.

19,33 Eur od 02. 04. 2010. g.

15,23 Eur od 04. 05. 2010. g.

17,37 Eur od 01. 07. 2010. g.

26,26 Eur od 01. 07. 2010. g.

25,03 Eur od 03. 08. 2010. g.

33,27 Eur od 02. 09. 2010. g.

28,01 Eur od 02. 10. 2010. g.

25,66 Eur od 03. 11. 2010. g.

34,73 Eur od 02. 12. 2010. g.

41,97 Eur od 04. 01. 2011. g.

37,28 Eur od 02. 02. 2011. g.

34,23 Eur od 02. 03. 2011. g.

35,43 Eur od 02. 04. 2011. g.

35,00 Eur od 03. 05. 2011. g.

47,00 Eur od 02. 06. 2011. g.

46,99 Eur od 02. 07. 2011. g. 61,04 Eur od 02. 08. 2011. g. 57,28 Eur od 02. 09. 2011. g. 47,83 Eur od 02. 10. 2011. g. 49,25 Eur od 03. 11. 2011. g.

46,93 Eur od 02. 12. 2011. g. 51,24 Eur od 03. 01.2012. g. 53,78 Eur od 02. 02. 2012. g. 50,39 Eur od 02. 03. 2012. g. 52,35 Eur od 03. 04. 2012. g. 51,12 Eur od 03. 05. 2012. g. 53,86 Eur od 02. 06. 2012. g. 51,27 Eur od 03. 07. 2012. g. 52,84 Eur od 02. 08. 2012. g. 51,81 Eur od 02. 09. 2012. g. 48,54 Eur od 02. 10. 2012. g. 52,13 Eur od 03. 11. 2012. g. 51,36 Eur od 02. 12. 2012. g. 52,73 Eur od 03. 01. 2013. g. 49,24 Eur od 02. 02. 2013. g.

46,61 Eur od 02. 03. 2013. g.

52,46 Eur od 03. 04. 2013. g.

49,52 Eur od 03. 05. 2013. g.

48,04 Eur od 02. 06 2013. g.

44,82 Eur od 02. 07. 2013. g.

47,81 Eur od 02. 08. 2013. g.

49,23 Eur od 03. 09. 2013. g.

50,36 Eur od 02. 10. 2013. g.

50,37 Eur od 03. 11. 2013. g.

49,69 Eur od 03. 12. 2013. g.

51,73 Eur od 03. 01. 2014. g.

52,90 Eur od 02. 02. 2014. g.

48,80 Eur od 02. 03. 2014. g.

53,49 Eur od 02. 04. 2014. g.

50,50 Eur od 03. 05. 2014. g.

51,95 Eur od 03. 06. 2014. g.

50,29 Eur od 02. 07. 2014. g.

53,50 Eur od 02. 08. 2014. g.

55,30 Eur od 02. 09. 2014.g.

53,16 Eur od 02. 10. 2014. g. 36.040,61 Eur od 11. 10. 2014. g., pa sve do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužiteljici EL troškove parničnog postupka u iznosu od 7.544,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka,

a rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 126,76 EUR.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbe."

2. Ovu presudu i rješenje u dijelu pod toč. II. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik izrazloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troška postupka, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu zbog ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditora u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, u visini od 38.641,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate, kao razlike koja je nastala zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika 8. veljače 2007. zaključen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 016-134/2007, da je tuženik tim ugovor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit za kupovinu stambenog objekta u visini od 154.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita i da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF, da je Ugovorom ugovorena kamatna stopa vezana za tromjesečni LIBOR CHF s dodatkom marže od 1,50% dekurzivno godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003. - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.1. Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje ZZP/14) propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu s čl. 118. ZZP/14.

14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Nadalje, iz utvrđenja suda saslušanjem tužiteljice proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o primjeni valutne klauzule vezano za CHF, niti su joj objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, kao što joj nije bilo poznato kada i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa.

15.1. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezanu za valutu CHF i za odluku o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti ugovor ne sadrži parametre iz kojih bi bilo vidljivo na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), jer je zbog promjene tečaja i kamatne stope na tuženu prešao dio imovine tužiteljice, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

15.2. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužiteljica bila upozorena na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način, kao što su neosnovani žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

15.3. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

15.4. Isto tako neosnovani su navodi tuženika kako tužiteljica nije prosječni potrošač, budući je zaposlenik tuženika i po struci ekonomist. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako je zanimanje tužiteljice ekonomski tehničar te da njeno zanimanje i činjenica da je zaposlena kod tuženika nemaju utjecaja na pravilnost utvrđenja kako nije adekvatno informirana o spornoj valutnoj klauzuli, sve uzimajući u obzir da kredit nije podignut radi poslovne ili poduzetničke aktivnosti, već radi kupnje stana koji je korišten za privatne potrebe.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 38.641,82 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima te su otklonjeni prigovori tuženika koji ponavlja i u žalbi, i to nalazima vještaka koji je izračun razlike izvršio u odnosu rasta tečaja CHF kao i izračunom razlike uračunavajući i pad tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita.

17.1. U pogledu žalbenog navoda kako prvostupanjski sud nije proveo dokaz dopunskim vještačenjem te da presuda o istome nema obrazloženja, potrebno je naglasiti da tuženik u očitovanju na dostavljeni nalaz i mišljenje ukazuje kako stavlja prigovore pravne naravi te da ustvari osporava samo provođenje tog dokaza pa se radi o prigovorima na koje se očitovao prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude. Stoga nije bilo mjesta provođenju dopune vještačenja na način kako to smatra tuženik.

18. Stoga su svi prigovori tuženika otklonjeni te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev u koji nije uračunata razlika pada tečaja CHF tzv. negativna razlika.

19. Naime obzirom na predmet spora, suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, iznosa manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži, jer u konkretnom slučaju tužitelj potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF, a zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela ugovorne odredbe.

20. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 21. ožujka 2022. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

22. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa). Neosnovano tuženik pobija rješenje (točka II. izreke) kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio zahtjeva iz tužbe, jer u odnosu na taj dio zahtjeva nije nastao nikakav poseban trošak.

23. Također, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak objave presude kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) obzirom da se radi o procesnoj radnji objavi presude na ročištu propisanoj odredbom čl. 335. st. 3. i 6. ZPP-a i za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9/3 Tarife.

24. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP). 25 . Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje temeljem odredbe čl. 368. st. 1. te čl. 380. st. 2. ZPP-a.

Osijek, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš