Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1530/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2025., poslovni broj P-4443/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj

P-4443/2024-8 od 11. travnja 2025.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. i II.).

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku (toč. III.) tako da preinačena glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.231,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje je da je ništetna odredba članka 3. „Naknada“ Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 20. ožujka 2007. zaključenog između tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 305,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2007. po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, te tužiteljica u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 20. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje ulazne naknade prilikom isplate kredita, te da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici s osnove navedene ulazne naknade iznos od 305,79 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2007. do isplate.

6. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika 20. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu br. [broj kredita] kojim je korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos od 15.299,24 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je odredbom čl. 3. Ugovora određena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

6.1. Nije sporno niti da je tužiteljica 22. ožujka 2007. platila nknadu za obradu kredita u iznosu od 305,79 EUR.

7. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi čl. 3. Ugovora kojom je određena ulazna naknada za obradu kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklopila s korisnikom kredita, te da tužiteljica nije mogla pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj.

7.1. Naime, iz iskaza tužiteljice koji je prvostupanjski sud prihvatio proizlazi da je kredit ugovoren radi kupnje automobila za osobne potrebe, da je kredit dogovorila posredstvom auto kuće u kojoj je kupila vozilo, da ju je u prodajnom salonu dočekao već pripremljen ugovor, da je primijetila spornu odredbu i da joj je rečeno da je odredba sastavni dio ugovora, te da nije imala izbora i da je naknadu morala platiti.

8. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

8.1. Prema odredbi članka 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovora odredba je ništava.

9. Kako je odredba čl. 3. Ugovora kojom je određena naknada za obradu kredita u iznosu od 3,30% od iznosa odobrenog kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadrža, niti je bila upoznata na što se točno trošak naknade odnosi, te je bila dužna platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da predmeta odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 305,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2007. do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine broj: 35/05, 48/08, 29/18, 126/21, 114/22. – dalje ZOO).

11. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

12. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020).

13. Neosnovano se tuženik poziva i na odredbu u konkretnom slučaju čl. 85. ZZP-a kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

13.1. Naime, ovaj sud smatra da nije jasno niti razumljivo zašto tuženik naplaćuje naknadu u visini 3,30% od ukupnog iznosa odobrenog kredita prilikom prvog korištenja kredita iako se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, s time što tužiteljici djelatnici banke nisu pojasnili za što se točno troškovi naknade odnose.

14. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen preuranjeno, s obzirom da je zahtjev postavljen istovremeno sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti.

15. Međutim, osnovano se u žalbi tužiteljice osporava donesena odluka o parničnom trošku.

16. S pravom se tako u izjavljenoj žalbi navodi da tužiteljici pripada trošak zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – dalje Tarifa).

16.1. Naime, radi se o ročištu na kojem se donosi, objavljuje i dostavlja presuda, a na kojem je bio prisutan punomoćnik tužiteljice tako da se radi o trošku zastupanja koji je bio potreban za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17. Stoga je uvažavanjem izjavljene žalbe tužiteljice preinačena presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku tako da je tužiteljici pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.106,18 EUR dosuđen i daljnji trošak zajedno sa PDV-om u iznosu od 125,00 EUR odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 1.231,18 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2025. do isplate (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Tužiteljici je dosuđen i zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR odnosno zajedno s PDV-om u iznosu od 78,13 EUR, dok trošak sudske pristojbe nije dosuđen jer tužiteljica nije dokazala da je platila pristojbu.

19. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović