Poslovni broj: Usž-3364/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KĆiz [adresa], [adresa]3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Radivoj Mačešić-Biscuoli , odvjetnik u Puli , Ciscuttijeva 2 , protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka , Zagreb , Ulica Grada Vukovara 54 , OIB: 28454963989 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba DĆiz [adresa], [adresa]12, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić jtd , Pula , Flanatička 25 , radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-1418/2024-14 od 28. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1418/2024-14 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-009-01/24-06/24 , URBROJ: 567-04-01/07-24-1 od 23. travnja 2024. , kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24-06/24, URBROJ: 567-04-01/07- 24-1 od 23. travnja 2024., odlučeno je da je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava djelomično osnovan (točka 1. izreke). Točkom 1.1. izreke rješenja tuženika utvrđeno je da zainteresirana osoba, kao voditelj obrade, čiji suvlasnički dijelovi čine 68,02% svih posebnih dijelova poslovno stambene zgrade na adresi [adresa] 12 u [adresa], nije dala ispitanicima točne informacije o pravnoj osnovi za obradu osobnih podataka putem videonadzora postavljenog na toj adresi, što je protivno odredbi članka 5. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Točkom 1.2. izreke rješenja tuženika utvrđeno je da zainteresirana osoba za videonadzor na predmetnoj adresi nije uspostavila automatizirani sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora koji sadržava vrijeme i mjesto pristupa, kao i oznaku osoba koje su izvršile pristup podacima prikupljenim putem videonadzora, što je protivno odredbi članka 28. stavka 4. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Točkom 1.3. izreke rješenja tuženika naloženo je zainteresiranoj osobi informirati ispitanike o legitimnom interesu kao pravnoj osnovi za obradu osobnih podataka putem predmetnog videonadzora. Točkom 1.4. izreke rješenja tuženika naloženo je zainteresiranoj osobi uspostaviti sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora. Točkom 1.5. izreke rješenja tuženika određen je rok od 15 dana za poduzimanje naloženih mjera iz točke 1.4. i 1.5. izreke rješenja. Točkom 2. izreke rješenja tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava u dijelu koji se odnosi na nezakonitu uspostavu videonadzornog sustava na predmetnoj adresi.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da se presuda ne može ispitati jer izreka proturječi dokazima koji su provedeni tijekom upravnog spora. Također ukazuje na bitnu povredu odredaba upravnog spora jer prvostupanjski sud nije izveo sve predložene dokaze, a za što sud nije pružio obrazloženje. Smatra da je tuženik, u konkretnom slučaju, pogrešno utvrdio da postoji nužna i opravdana svrha za postavljanje videonadzora. Također, smatra da ne postoji legitimni interes za postavljanje videonadzora na predmetnu zgradu. Opetovano naglašava da su tuženik i prvostupanjski sud pogrešno zaključili da zainteresirana osoba ima opravdanu svrhu za postavljanje videonadzora, jer da o tome ne postoje dokazi u spisu predmeta. Navodi da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti i utvrdio utječe li predmetni videonadzor na privatnost osoba koje se mogu naći na snimkama. Zaključno, smatra da utvrđenje iz točke 1.1. izreke rješenja tuženika ukazuje da je sustav videonadzora na predmetnoj poslovno stambenoj zgradi nezakonito postavljen. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, preinačiti presutu te presudom riješiti stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi kronologiju postupanja od podnošenja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje povrede prava, do donošenja presude prvostupanjskog suda. Ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te ističe da je postupio u granicama ovlasti te u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka, Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakonom o općem upravnom postupku. U odnosu na navode tužitelja vezane za dokazivanje legitimnog interesa kao pravne osnove za uspostavu videonadzornog sustava te provođenje testa razmjernosti, ističe da u slučaju kada suvlasnici stambeno-poslovnih zgrada koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova daju svoju suglasnost za uspostavu videonadzornog sustava, tada nije potrebno provođenje testa razmjernosti radi dokazivanja legitimnog interesa, već je dovoljno da videonadzorni sustav bude usklađen s odredbama članka 25. -32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

3.1. Zainteresirana osoba, nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet je upravnog spora ocjena zakonitosti točke 2. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24-06/24, URBROJ: 567-04-01/07-24-1 od 23. travnja 2024., kojom je odbijen zahtjev tužitelja od 21. studenoga 2023. za utvrđivanje povrede prava, u dijelu koji se odnosi na uspostavu videonadzornog sustava na adresi [adresa] 12 u [adresa].

7. Suprotno mišljenju tužitelja time što nije proveden dokaz njegovim saslušanjem (druge dokaze nije dostavio niti predlagao) nije počinjena bitna povreda postupka. Treba reći da sud nije vezan dokaznim prijedlozima (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je se izjasniti o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. ZUS-a) raspravnim rješenjem pravilno, kao suvišne, odbio dokazne prijedloge stranaka koji se ne odnose na izvođenje dokaza uvidom u spis predmeta upravnog postupka i spis upravnog spora, pravilno ocjenjujući da je odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika mogao donijeti na temelju provedenih dokaza, odnosno činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude.

7.1. Presuda se prvostupanjskog suda može ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

8. Odredbom članka 26. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine", broj: 42/18., dalje: Zakon) propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora.

8.1. Odredbom članka 31. Zakona, propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim, odnosno poslovno stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine 2/3 suvlasničkih dijelova. Videonadzorom se može obuhvatili samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama (stavak 2.). Zabranjeno je korištenje video nadzora za praćenje radne učinkovitosti domara, spremačica i drugih osoba koje rade u stambenoj zgradi (stavak 3.).

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zainteresirana osoba upisana kao suvlasnik čiji suvlasnički dijelovi čine 68,02% svih posebnih dijelova poslovno stambene zgrade na adresi [adresa] 12 u [adresa] (preko 2/3 suvlasničkih dijelova), kao voditelj obrade na navedenoj adresi uspostavila videonadzorni sustav sačinjen od dvije videonadzorne kamere, u skladu s odredbom članka 31. Zakona. Iz spisu priležećih fotografija, proizlazi da je predmetne kamere zahvaćaju zagrađeni prostor zajedničkog dvorišta predmetne zgrade te ne zahvaćaju javnu površinu u vidu prilazne ceste (članak 31. stavak 2. Zakona). Iz očitovanja zainteresirane osobe, zaprimljenog kod tuženika 5. veljače 2024., proizlazi da je videonadzor uspostavljen nakon incidenta devastiranja poslovnog prostora na predmetnoj adresi, u vlasništvu zainteresirane osobe, 7. studenoga 2019. od strane tužitelja.

10. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja i toga da je tuženik, u skladu sa svojim istražnim i korektivnim ovlastima, u točki 1. izreke osporenog rješenja već uvažio većinu primjedbi tužitelja iznesenih u zahtjevu za utvrđivanjem povrede prava (kojim su određeni okviri upravnog predmeta), ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem tuženika i prvostupanjskog suda da je predmetni videonadzorni sustav uspostavljen na temelju valjane pravne osnove i sa zakonitom svrhom sukladno citiranoj odredbi članka 26. stavka 1. Zakona, a koja svrha je zaštita imovine i sigurnost suvlasnika zgrade.

11. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, trebao provesti test razmjernosti. Pravilno ukazuje tuženik da je ovdje zadovoljen zakonski uvjet iz članka 31. Zakona zbog čega nije potrebno provođenje testa razmjernosti radi dokazivanja legitimnog interesa.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe jer isti nije uspio sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu , 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković