Poslovni broj: Usž-2309/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I -978/2024-6 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice CG iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I -978/2024-6 od 31. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I -978/2024-6 od 31. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa:
UP/II-410-14/22-01/219, urbroj: 513-04-24-2 od 7. svibnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00054, urbroj: 513-007-08-01-2022-0002 od 11. travnja 2022., kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. u iznosu od 9.729,30 kuna te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 2.685,28 kuna.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je dokazala visinu izdataka utrošenih za izgradnju stana, i to procjembenim elaboratom od 8. prosinca 2021., pa prvostupanjski sud posve neosnovano navodi kako se izdaci dokazuju vjerodostojnim ispravama sačinjenim u vrijeme njihova nastanka kao dokazima o stvarno nastalim izdacima u to vrijeme, a ne vještačenjem, misleći pri tome na navedeni procjembeni elaborat. Iz navedenog elaborata od 8. prosinca 2021. je vidljivo kolika je utvrđena građevinska vrijednost iste nekretnine, a prvostupanjski sud u potpunosti to zanemaruje. Smatra da je primjena etalonske cijene građenja pogrešan način/metoda za utvrđenje troškova građenja, budući da je dostavila elaborat iz kojeg je nedvojbeno vidljivo kolika je građevinska vrijednost predmetne nekretnine te nije bilo potrebno uzimati u obzir etalonsku cijenu građenja istovrsnih nekretnina. Ističe kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njezine navode kako vještak u svojem nalazu nije uzeo u obzir izvedene radove u okućnici (radove iskopa, izgradnje ogradnih, potpornih, obložnih, armiranobetonskih zidova), kao niti radove uređenja okućnice, horizontalne signalizacije te popratne troškove projektiranja, geodetskih usluga, savjetovanja i nadzora nad predmetnim radovima. Uz navedeno ističe i da prvostupanjski sud uopće nije spomenuo niti u konačnici cijenio u prvostupanjskoj presudi postojanje spremišta i parkirnih mjesta koja pripadaju predmetnom stanu, a koji dijelovi nisu niti uzeti u obzir prilikom utvrđivanja etalonske cijene građenja. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te poništi, odnosno ukine u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2020. stekla 1/3 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za cijenu od 685.156,23 kune od čega se 1/3 dijela, odnosno 228.385,41 kunu odnosi na tužiteljicu, odnosno na njezin suvlasnički udio. Nadalje, proizlazi da je porezna osnovica poreza na dohodak utvrđena kao razlika između ukupnih primitaka i izdataka, a primitak je utvrđen u iznosu od 228.385,41 kunu, dok su izdaci utvrđeni u ukupnom iznosu od 218.656,11 kuna, odnosno trošak građenja utvrđen je procjenom i primjenom podataka o etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 6.000,00 kuna za m[2] neto korisnog stambenog prostora.
8. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovog Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave te troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
9. Člankom 58. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica otuđila predmetnu nekretninu i ostvarila dohodak, koji čini razlika između primitka ostvarenog prodajom predmetne nekretnine i nabavne vrijednost predmetne nekretnine i da je sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti porez na tako ostvareni dohodak, jer je nekretninu otuđila prije isteka razdoblja od dvije godine od dana nabave. Pri tome pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je porezna osnovica poreza na dohodak i sama porezna obveza utvrđena pravilno na način da je na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, kojim je tužiteljica stekla suvlasnički dio uzeta cijena nekretnine iz isprave o stjecanju, dok su izdaci utvrđeni procjenom, to jest primjenom podataka o etalonskoj cijeni građenja, jer tužiteljica koja je uredno pozvana od strane poreznog tijela u tijeku postupka nadzora nije dostavila uredne i vjerodostojne isprave vezano za troškove građenja, pa su i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za utvrđivanje porezne osnovice procjenom.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka, jer je presuda valjano i razložno obrazložena, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
