Poslovni broj: Usž-3491/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ilić Dvor Hotel d.o.o., OIB: 65058528826, Sutivan, Perića Kala 1, zastupan po opunomoćenicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jelić & Partneri d.o.o., Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-409/2024-7 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 409/2024-7 od 30. travnja 2024. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-19/23-01/47, urbroj: 513- 04-23-2 od 21. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-19/23-01/47, urbroj: 513-04-23-2 od 21. prosinca 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak. Točkom II. izreke dužan je tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
2. Protiv označene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je prvostupanjsko porezno rješenje od 26. travnja 2023. doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1276/2022-21 od 6. ožujka 2023. i da je postupljeno po navedenoj presudi. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo vratilo ukupan iznos duga tužitelju zbog plaćanja poreza bez pravne osnove od 13.039 .216,71 kn, kao i iznos kamata za razdoblje trajanja razloga zbog kojih je došlo do zapljene prava na povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.265.168,70 kn (dio vraćen 30. studenog 2020. i razlika s kamatama koja se vraća istim prvostupanjskim rješenjem), čime je porezno tijelo izvršilo svoju obvezu u cijelosti. Tuženik također ističe da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno da je 18. travnja 2023. opunomoćeniku tužitelja predočen novi izračun zateznih kamata te smatra kako donošenjem poreznih rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, da su činjenice pravilno utvrđene na temelju službenih podataka poreznog tijela te da je pravilno primijenjen materijalni propis. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnome ističe da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je tuženik u ponovljenom postupku postupio protivno obvezujućem stajalištu iz ranije presude upravnog suda te je proturječno provedeno vještačenje, a osobito samim prigovorima koje je tužitelj isticao u upravnom sporu, odnosno da je u bitnome tuženik smanjio iznos obveze za koju je sam utvrdio da postoji, i to u iznosu nešto nižem od onoga koji je vještačenjem utvrđen. Navodi da se o tim činjenicama posebno izjasnio u tužbi pa iz navedenih razloga smatra da je prvostupanjska presuda donesena u zakonito provedenom postupku te da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga predlaže da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda te da mu se nadoknade troškovi žalbenog postupka.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika od 21. prosinca 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, klasa: UP/I -410-19/10- 02/26, urbroj: 513-07-17-06-2023-25 od 26. travnja 2023. i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Prvostupanjski sud navodi da iz da iz sadržaja prvostupanjskog poreznog rješenja nije razvidno je li porezno tijelo u cijelosti postupilo po uputama i primjedbama iz ranije presude upravnog suda, poslovni broj: Us I-1276/2022-11 od 6. ožujka 2023. te da nije razvidno da se tuženik uopće osvrnuo na žalbene navode i prigovore tužitelja.
6. Prema ocjeni ovoga Suda razlozi koje navodi prvostupanjski sud za poništavanje rješenje tuženika ne nalaze se pravilnim. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ranijom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1276/2022-11 od 6. ožujka 2023., a nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke poništeno ranije rješenje tuženika od 11. travnja 2022. i prvostupanjsko porezno rješenje od 30. prosinca 2022. U navedenoj presudi je istaknuto da je tužitelj u razdoblju od 14. listopada 2015. kada je poreznim rješenjem zadužen za obvezu PDV-a do 30. studenog 2020. iskazivao pravo na povrat PDV-a, ali ga u razdoblju od 15. ožujka 2010. do storniranja dana 23. lipnja 2020. u iznosu od 1.241.233,17 kn nije mogao tražiti jer je pravo na povrat bilo zaplijenjeno pa kako tužitelj nije mogao raspolagati s navedenim iznosom PDV-a, koje mu je porezno tijelo trebalo vratiti, sve do prestanka razloga zbog kojih je došlo do zapljene, zaključeno je da tužitelju zatezne kamate od 1.265.168,70 kn treba vratiti.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjsko porezno tijelo donijelo je rješenje iz kojeg proizlazi da se tužitelju vraća ukupan iznos duga zbog plaćanja poreza bez pravne osnove u iznosu od 13. 039. 216, 71 kn, s kamatama, kao i iznos kamata za razdoblje trajanja razloga zbog kojih je došlo do zapljene prava na povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.265.168,70 kn (dio vraćen 30. studenog 2020. i razlika s kamatama koja se vraća osporenim rješenjem), čime je porezno tijelo izvršilo svoju obvezu u cijelosti.
8. Iz navedenog, a suprotno stajalištu prvostupanjskog suda proizlazi da su porezna tijela u ponovljenom postupku postupila sukladno uputama i primjedbama iz ranije presude Upravnog suda u Splitu. Pri tome treba istaknuti da je 18. travnja 2023. opunomoćeniku tužitelja predočen novi izračun zateznih kamata, a koji je izrađen postupajući po nalazu i mišljenju sudske vještakinje, koji je u cijelosti prihvaćen i po kojem je i sastavljeno prvostupanjsko porezno rješenje.
8. Slijedom navedenog proizlazi da su porezna rješenja donesena sukladno uputi iz ranije presude Upravnog suda u Splitu, zbog čega ovaj Sud ne nalazi pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda kako osporeno rješenje tuženika ne sadrži dostatne i obrazložene razloge rješavanja predmetne upravne stvari. Osim toga, tužitelj u odgovoru na žalbu ne navodi pravno relevantne razloge, kojima bi doveo u pitanje pravilnost rješenja poreznih tijela.
10. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
