REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1970/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Kožul i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1560/2023-6 od 4. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-447/2020-33 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-447/2020-42 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice ŠE u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice ŠE u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

IV. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1560/2023-6 od 4. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-447/2020-33 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-447/2020-42 od 25. ožujka 2024.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice, tuženik je predložio da se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbaci, uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.

2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije

3. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da joj se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Je li sud u individualnoj parnici koju tužitelj-potrošač pokrene protiv banke vezan isključivo za presudu koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, ukoliko se tužitelj u individualnoj parnici uopće ne poziva na odluku donesenu u kolektivnom postupku?

2. U kojem trenutku počinje teći zastarni rok restitucijskog zahtjeva ukoliko sud u individualnoj parnici provede dokazni postupak, odnosno provede test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe te ništetnost utvrdi i osnovom odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, odnosno počinje li zastarni rok teći u trenutku pravomoćnosti odluke u individualnom postupku u kojem je sud proveo dokazni postupak, ili u trenutku pravomoćnosti odluke koja je donesena u kolektivnom postupku?“.

3.1. Tužiteljica je prijedlog podnijela i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) zbog povrede prava i temeljnih sloboda propisanih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14. - dalje: Ustav RH) i to prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 1. i 2. Ustava, vladavinu prava iz čl. 3. Ustava, dužnost pridržavanja Ustava i zakona i poštivanja pravnog poretka iz čl. 5. st. 2. Ustava te čl. 115. st. 3. Ustava (sudovi sude na temelju Ustava i zakona), navodeći da su joj ta prava povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na postavljena pravna pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Revd-2866/22 od 4. listopada 2022., Revd- 116/2024-2 od 13. ožujka 2024.).

4.2. Osim toga, u odnosu na drugo postavljeno pitanja valja također reći da navedeno pitanje nije važno ni zbog toga što je riječ o pravnom pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 31. siječnja 2022. prema kojem, u slučaju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost u postupanju, vladavinu prava, dužnost pridržavanja Ustava i zakona i poštivanja pravnog poretka te da sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.

7.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

7.2 Uzimajući u obzir sve izneseno, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje (čl. 29. Ustava) ili da bi pobijanom odlukom tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), jednakost svih pred sudovima (čl. 26. Ustava), vladavinu prava (čl. 3. Ustava), dužnost pridržavanja Ustava i zakona i poštivanja pravnog poretka (čl. 5. st. 2.) te da sudovi sude na temelju Ustava i zakona (čl. 115. st. 3. Ustava). Stoga, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

8. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije

9. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:

„1. Je li tužba tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

4. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) kad sud nije usmeno saslušao vještaka na okolnost istaknutih financijskih prigovora na pisani nalaz i mišljenje?

Odnosno

Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) ukoliko sud ne obrazloži iz kojeg razloga nisu prihvaćeni financijski prigovori na Nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke?“.

9.1. Tuženik je prijedlog podnio i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije, navodeći da su mu ta prava povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo i drugo postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i u Revd- 690/2025-2 od 26. veljače 2025., Revd-2828/2023-2 od 25. listopada 2023. i dr.).

10.2. Također u odnosu na drugo postavljeno pitanje, koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, valja reći da isto pitanje nije važno s obzirom da pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.).

10.3. Pri tom treba reći da odluke na koje se poziva tuženik (odluke ovog suda broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018.) nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa one nemaju značaj važnosti postavljenim pitanjima zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.

10.4. Osim toga, niti treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iz odluke ovog suda broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

10.5. U odnosu na četvrto pitanje koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP, treba reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije obrazložio iz kojeg razloga nisu prihvaćeni tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, kao i razloge zbog čega nije bilo potrebe zvati vještaka da usmeno izloži svoj pisani nalaz i mišljenje.

11. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

12. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

12.1. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

13. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

14. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević