Poslovni broj: Usž-2925/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Gorani Miljević, odvjetnici iz Zagreba, Vlaška 7/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2025-5 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OV iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2025-5 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2025-5 od 28. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23-01/682, urbroj: 513-04-24-2 od 3. prosinca 2024. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, klasa: UP/I-410- 20/2018-01/334, urbroj: 513-07-18-04-2023-16 od 22. rujna 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne postupovne povrede, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da iz Ugovora o diobi bračne stečevine od 16. svibnja 2018. proizlazi volja i namjera ugovornih strana kod njegovog zaključenja, a to je dioba bračne stečevine, iz kojeg razloga nije osnovano smatrati da on isplaćuje svoju bivšu suprugu te se isplata iz članka 7. Ugovora odnosi na izjednačavanje vrijednosti imovine raspoređene ugovorom te ako se radi o diobi bračne stečevine, koja se sastoji od nekretnina, pokretnina, dugovanja te isplata bračnom drugu na ime suvlasničkog dijela, ne smatra se stjecanjem nekretnina uz naknadu pod uvjetom da se radi o isplati iz bračne stečevine i u tom slučaju se može primijeniti oslobođenje propisano člankom 15. točkom 3. Zakona o porezu na promet nekretnina. Smatra da je tužbom predloženo njegovo saslušanje i saslušanje FV bilo neophodno kako bi se utvrdile okolnosti sklapanja ugovora, njihova prava volja u trenutku zaključivanja ugovora, kao i eventualni subjektivni elementi koji mogu utjecati na samo tumačenje ugovora. Prvostupanjski sud se pobijanom presudom pogrešno i proizvoljno, bez da o tome sasluša potpisnike samog ugovora, upušta u tumačenje sadržaja Ugovora o diobi bračne stečevine te bez analize navoda tužbe donosi paušalni sud, ničim obrazložen i bez pozivanja na odredbe mjerodavnih propisa. Napominje da je činjenica da je predmetni brak razveden 25. travnja 2018. dok je predmetni Ugovor sklopljen 11. svibnja 2018. i bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nije životno ni logično da bi tužitelj u šesnaest dana stekao 100.000,00 eura koje bi potom isplatio bivšoj supruzi na ime naknade za prijenos vlasništva nekretnine. Smatra da se radilo o podjeli novčanih sredstava koja su predstavljala bračnu stečevinu te je razvidno da je on FV, do dana sklapanja Ugovora o diobi bračne stečevine 18. svibnja 2018., već isplatio 90% od ukupnog iznosa. Prvostupanjski sud pobijanom presudom navedene razloge tužbe je posve zanemario i o istima nije dao nikakve, a kamoli relevantne i dostatne razloge. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno podredno da sam riješi stvar nakon provedene rasprave i saslušanja tužitelja i FV te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka i pripadajućih pristojbi.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj sa svojom bivšom suprugom FV sklopio Ugovor o diobi bračne stečevine koji je ovjeren 16. svibnja 2018., a kojim je u bitnom ugovoreno da će na ime podjele bračne i izvanbračne stečevine FV u cijelosti pripasti jedna nekretnina, a tužitelju dvije nekretnine, od kojih je jedna u cijelosti, a druga djelomično upisana na ime FV, a također je ugovoreno da je tužitelj FV dužan isplatiti iznos od 100.000,00 eura. Nadalje, proizlazi da je porezno tijelo u ponovljenom postupku prvostupanjskim rješenjem od 22. rujna 2023. tužitelju utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 100.000,00 eura i obvezu poreza na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 4.000,00 eura.

7. Dakle, među strankama je sporno ima li na strani tužitelja osnove za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju odredbe članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16.), odnosno može li se pravni posao tužitelja i njegove bivše supruge FV smatrati razvrgnućem suvlasništva isplatom navedenog iznosa.

8. Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.

9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud nalazi da tužitelj ne ispunjava pretpostavku propisanu navedenom odredbom članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina za oslobođenja od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina, a imajući na umu da se radi o isplati novca na ime dogovorene cijene isplate vrijednosti dijela predmetne nekretnine u iznosu od 100.000,00 eura iz vlastitih sredstava koji iznos je tužitelj isplatio bivšoj supruzi pa se stoga, protivno žalbenim navodima tužitelja, radi o stjecanju nekretnine uz naknadu za koju je zakonito utvrđen porez na promet nekretnina.

10. Tvrdnja tužitelja da predmetna novčana sredstva u iznosu od 100.000,00 eura predstavljaju bračnu stečevinu ne može se prihvatiti, jer iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj za takvu tvrdnju, a na poziv poreznog tijela, nije dostavio odgovarajuće dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo da navedena sredstva predstavljaju bračnu stečevinu.

11. Nadalje, treba istaknuti da prvostupanjski sud pravilno navodi da se predmetni pravni posao između tužitelja i njegove bivše supruge može smatrati razvrgnućem suvlasništva isplatom, međutim ni takvo razvrgnuće suvlasništva ne predstavlja razlog za porezno oslobođenje u smislu članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer se porezno oslobođenje po toj odredbi odnosi samo na razvrgnuća suvlasništva kojima suvlasnici stječu posebne dijelove nekretnina, a to znači samo na vertikalne (geometrijske) i na horizontalne (etažne) diobe te na diobe zamjenom nekretnina, a ne i na diobe razvrgnuća isplatom kao ni na civilne diobe pri kojima jedan suvlasnik uz naknadu od drugog suvlasnika stječe njegov idealni dio nekretnine. Dakle, razvrgnuće suvlasništva isplatom predstavlja naplatno stjecanje nekretnine i na njega se ne primjenjuju nikakva porezna oslobođenja.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja i njegove bivše supruge uz konstataciju da su sve relevantne činjenice utvrđene na temelju stanja spisa predmeta, a u provedenom postupku utvrđene su činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te su navedeni razlozi koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razlozi zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja. Stoga, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovog dokaznog prijedloga počinio povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj stvari.

13. S obzirom da iz navedenog proizlazi da su prvostupanjski sud i porezna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili mjerodavno materijalno pravo i tužitelju zakonito utvrdili predmetnu poreznu obvezu trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

14. Kako tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić