Poslovni broj: Usž-1758/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽP iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-552/22-21 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-552/22-21 od 16. travnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.515,46 eura (slovima: šest tisuća petsotina i petnaest eura i četrdeset i šest centi) u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude od 16. travnja 2024. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/910, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 03. veljače 2022., a točkom II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21- 02/2670, URBROJ: 338-21-02-02-21-5 od 29. studenog 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka III. izreke). Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 7.765,46 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 625,00 eura.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke IV. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da u podnescima od 28. ožujka 2022. i 18. prosinca 2023. i na ročištima održanim 5. rujna 2022., 19. veljače 2024. i 8. travnja 2024. opunomoćenik tužitelja nije naveo ništa novo, odnosno ništa što bi bilo od utjecaja na rješavanje ovog predmeta. Smatra da takvo zastupanje tužitelja ne čini trošak koji bi bio opravdan sukladno članku 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Iznosi mišljenje da se članak 79. ZUS-a primjenjuje jednako na radnje sastavljanja podnesaka i radnje zastupanja na ročištima, odnosno da sama činjenica da je odvjetnik pristupio na ročište ne čini takvo zastupanje opravdanim izdatkom za vođenje postupka. Ističe da nije zaprimio podneske tužitelja za koje su priznati troškovi upravnog spora, a što ukazuje da te radnje nisu bile nužne. Nadalje navodi da je ročište od 19. veljače 2024. odgođeno jer sud nije prethodno pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu te je odgovornost za trošak navedenog ročišta na strani suda. Nadalje navodi da je sud prilikom određivanja visine troška sastava tužbe uzeo u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. - dalje: Tarifa/23.) od 17. studenoga 2023., a kojom je utvrđena vrijednost boda u visini 2,00 eura te vrijednost radnje u upravnom sporu u visini 500 bodova (točka 27. Tarife), što smatra pogrešnim jer su navedene radnje tužitelja, osim radnje zastupanja na ročištima od 19. veljače 2024. i 8. travnja 2024. te podneska od 18. prosinca 2023., nastale prije stupanja na snagu predmetne Tarife/23. Smatra da bi se naknada troška u upravnom sporu trebala utvrditi na temelju vrijednosti boda prema tarifi koja je na snazi u trenutku obavljanja te radnje. Ističe da na takav zaključak upućuje točka 52. stavak 1. Tarife/23. u kojoj je navedeno da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Poziva se na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-1240/2023 od 5. srpnja 2023. i na stajalište Visokog trgovačkog suda izneseno u presudi, poslovni broj: 71 Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023. S tim u vezi navodi da kod određivanja naknade predmetnih troškova zastupanja nije moguće primijeniti Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23. jer navedena odredba Tarife/23. po svom sadržaju i prirodi ima procesnopravni, a ne materijalnopravni karakter u smislu određivanja odnosa odvjetnika i njegovog klijenta u vezi s vrednovanjem i obračunavanjem plaćanja odvjetničkih radnji, odnosno da ta odredba predstavlja pravilo procesne prirode u vezi s načinom određivanja troškova postupka od strane suda ili nadležnog javnopravnog tijela jer nalaže sudu ili nadležnom javnopravnom tijelu da primjeni Tarifu/23. danom njenog stupanja na snagu, neovisno o tome kada su poduzete radnje od strane odvjetnika, što je suprotno Zakonu o odvjetništvu ("Narodne novine", 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.). Ističe da je ovom Sudu podnio prijedlog za pokretanje postupka ocjene zakonitosti predmetne odredbe Tarife/23. Ukazuje na niz propusta prvostupanjskog suda koji čine pobijanu presudu nezakonitom. Navodi da prvostupanjski sud, ne samo da je propustio upoznati tuženika sa svim radnjama tužitelja, već mu je onemogućio sudjelovanje u postupku time što nije imao mogućnost ispitati vještaka u vezi s istaknutim prigovorima na vještačenje. Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o meritumu stvari iako su za to bile ispunjene sve pretpostavke, već je predmet vratio na ponovni postupak bez mogućnosti podnošenja žalbe. Takvo postupanje suda, prema stajalištu tuženika, ne odgovara standardu upravnog sudovanja. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi točku IV. izreke pobijane presude i odbije tužitelja najmanje u dijelu sa zahtjevom za naknadu troškova za zastupanje na ročištima i podnesaka uz primjenu Tarife/12.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da sud odlučuje o tome koji se troškovi spora smatraju opravdanim. Navodi da to koji se troškovi spora smatraju opravdani, predstavljaju činjenična utvrđenja suda, a ne primjenu materijalnog prava, a tuženik ne pobija taj dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da bi pogrešna primjena materijalnog prava bila kada bi sud za poduzetu radnju odmjerio veći iznos troška (nagrade) nego što je to propisano Tarifom/23. Smatra da iz navedenog razloga ovaj Sud treba odbiti žalbu. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da su opravdani svi troškovi na koje tuženik upire u žalbi, a tiču se očitovanja na određene podneske tuženika ili na medicinsko vještačenje, a koji su učinjeni po nalogu suda. Ističe da se radi o troškovima koje je uzrokovao tuženik osporavajući pravnu osnovu tužbe. Poziva se na Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23., navodeći da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je primijenio vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a ne u vrijeme poduzimanja radnje. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu u pobijanom dijelu točke IV. izreke.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je žalba djelomično osnovana.

6. S obzirom na to da je sud poništio rješenja javnopravnih tijela i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura prema Tbr. 27/1 Tarife/23., za podneske od 28. ožujka 2022. i 18. prosinca 2023., iznos od 1.000,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 27/1 Tarife/23., za zastupanje na ročištima 5. rujna 2022., 19. veljače 2024. i 8. travnja 2024., za svako zastupanje iznos od 1.000,00 eura prema Tbr. 27/2 Tarife/23., što iznosi 6.000,00 eura uz PDV- a od 25% u iznosu od 1.500,00 eura, a što ukupno iznosi 7,500,00 eura te trošak provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku u iznosu od 265,46 eura, odnosno sveukupni iznos od 7.765,46 eura.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe, koju opravdanost tuženik niti ne spori. S obzirom na to da se tužitelj na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 28. ožujka 2022., a koji sadrži činjenična i pravna razmatranja relevantna za rješavanje spora, isti je bio potreban za vođenje predmetnog upravnog spora u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Okolnost što je sud propustio tuženiku dostaviti navedeni podnesak ne utječe na opravdanost tog troška. S obzirom na to da su radnje zastupanja tužitelja na ročištima 5. rujna 2022., 19. veljače 2024. i 8. travnja 2024. bile poduzete radi pravilnog zastupanja tužitelja, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da se radi o opravdanim troškovima upravnog spora. Pri tome treba reći da je ročište 19. veljače 2024. odgođeno po prijedlogu zainteresirane osobe, a tužitelj svojim postupanjem nije doprinio odgodi tog ročišta.

9. Međutim, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore u vezi s podneskom od 18. prosinca 2023. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, izjavljujući u bitnom da nema primjedbi na isti. Ocjena je Suda da taj podnesak nije doprinio ishodu ovog upravnog spora te nije opravdano za njega dosuditi trošak sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a.

10. Prema podacima spisa predmeta, na ročištu 8. travnja 2024. rasprava je zaključena i određen dan za objavu presude, a opunomoćenica tužitelja je specificirala troškove koje potražuje u ovom sporu i predala u spis troškovnik (troškovnik prileži spisu). Presuda je objavljena dana 16. travnja 2024.

11. Prema Tbr. 52. stavku 3. (GLAVA TREĆA, XVI. Primjena tarife) Tarife/23., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12. Budući da je o troškovima upravnog spora odlučeno 16. travnja 2024., dakle nakon što je stupila na snagu Tarifa/23., pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odnosno odredbe Tarife/23.

13. Također, valja reći da je točkom II. izreke presude ovog Suda, poslovni broj: Usoz-55/24 i dr. od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 27. točke 1. alineja 2. i točke 2. te Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23. U obrazloženju iste se u bitnome navodi da je odredba Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23. prijelazne naravi, što znači da, sama po sebi, ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. Stranke u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne mogu sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem.

14. Neosnovano je pozivanje tuženika na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž- 1240/23 od 5. srpnja 2023. jer se prema recentnoj sudskoj praksi ovog Suda (primjerice odluke: Usž-885/24-2 od 27. ožujka 2024., Usž-1219/24-2 od 18. travnja 2024., Usž-1267/24-2 od 25. travnja 2024.) o naknadi troškova upravnog spora odlučuje primjenom članka 52. stavka 3. Tarife/23.

15. Slijedom iznesenog, visinu navedenih troškova upravnog spora prvostupanjski sud pravilno je odredio u skladu s važećom Tarifom/23. odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3. i to zatraženi trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 25. ožujka 2022., te za zastupanje na tri ročišta, sukladno Tbr. 27/1., Tbr. 27/2., Tbr. 46. i Tbr. 54. u iznosu od 6.250,00 eura, što uz trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 265,46 eura (koji tuženik ne osporava), daje ukupni iznos od 6.515,46 eura.

16. S obzirom na to da ovaj Sud nije cijenio opravdanim trošak upravnog spora za sastav podneska od 18. prosinca 2023., valjalo je poništiti točku IV. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda (točka I. izreke), tužitelju dosuditi zatraženi opravdani trošak upravnog spora u iznosu od 6.515,46 eura (točka II. izreke), te odbiti njegov zahtjev u preostalom dijelu za naknadu troška sastava podneska od 18. prosinca 2023. u iznosu od 1.250,00 eura (točka III. izreke).

17. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavaka 1., 4. i 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković