Poslovni broj: Usž-3108/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja EK, državljanina Islamske Republike Pakistan , smještenog u Prihvatilištu za traženje međunarodne zaštite , Hotel Porin , Zagreb , Sarajevska 41 , kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer , odvjetnik u Zagrebu , Maksimirska 88 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za useljeništvo, državljanstvo i upravne poslove , Zagreb , Ilica 335 , OIB: 36162371878 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2254/2023-15 od 27. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2254/2023-15 od 27. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , KLASA: UP/I-216-03/22-06/1275 , URBROJ: 511-01-212-23-24 od 15. lipnja 2023. i odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj . Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.875,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Osporenim rješenjem tuženika u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1994. u mjestu Faisalabad, Islamska Republika Pakistan, državljanina Islamske Republike Pakistan, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je u točki II. izreke određeno da je u roku od 20 dana od dana izvršnosti toga rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude jer je na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja sud donio pogrešne zaključke. Smatra da je na temelju njegovih iskaza u upravnom postupku i upravnom sporu, kao i na temelju dostavljene dokumentacije, postajala osnova za poništenje rješenja tuženika. Pri tome ističe da dostavljena dokumentacija nedvojbeno dokazuje vjerodostojnost njegovih iskaza. Smatra da je sud trebao primijeniti članak 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. – dalje: Zakon) i pokloniti vjeru njegovom iskazu. Također navodi da je sud prihvatio prigovor tuženika da dostavljena medicinska dokumentacija ne odgovara kriterijima za njezinu procjenu, iako nije jasno kojim se to kriterijima prvostupanjski sud vodio kod donošenja odluke. Smatra da je tijekom postupka iscrpio sve mogućnosti koje su mu bile na raspolaganju za dokazivanje osnovanosti zahtjeva, a što je u skladu s člankom 20. Zakona trebalo honorirati. Predlaže poništiti točku I. izreke presude i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na isto primijenjen odgovarajući propis. Smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno naveo razloge za ocjenu nevjerodostojnosti iskaza tužitelja, kao i dokumentacije u spisu, koju je pri tome svaku pojedinačno analizirao. Ostaje u cijelosti kod pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne članke 20. i 21. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe zajedno s iskazom tužitelja danim tijekom upravnog spora i dokumentacijom dostavljenom u spis na zahtjev suda (raspravno rješenje od 10. listopada 2024.).

8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovog Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva, tuženik i sud proveli su postupak procjene činjenica i okolnosti u skladu s člankom 28. Zakona te je, s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja (napadi od organizacije Sipa Sabaha zbog vjerskog identiteta) koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona, niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona.

9. Sud je, kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća i iskaz tužitelja tijekom upravnog postupka, osnovano zaključio da je tužitelj iskazivao površno i nije ostavio dojam stvarno proživljenog osobnog iskustva (nesuglasje iskaza u upravnom postupku i upravnom sporu), da ne postoje individualni elementi prošlog proganjanja jer se dokazi na kojim iste navode temelji ne mogu ocijeniti vjerodostojnima (isprave su dostavljene u neovjerenim preslikama, pojedine isprave ne sadrže datum izdavanja, zapisnik policije ne sadrži pečat policijske postaje, skeniranjem bar koda s preslike smrtnog lista na stranici crms.nadra.gov.pk pojavljuje se poruka: „Safari ne može otvoriti stranicu, jer se server više ne odaziva“) te da se povratkom u istu neće suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknuća, neće biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, kao niti individualnoj prijetnji životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba jer se na području Islamske Republike Pakistan ne vode međunarodni ili unutarnji sukobi. Svoju je odluku detaljno i iscrpno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona, kako u odnosu na navode o napuštanju Islamske Republike Pakistan zbog vjerskog identiteta u vezi kojeg ga je poganjala organizacija Sipa Sahaba i diskriminacije na radnom mjestu, tako i u odnosu na procjenu budućeg rizika zbog povratka u Islamsku Republiku Pakistan jer je ocijenjeno da sigurnosni rizik povratka ne doseže mjeru ugroze civilnog stanovništva, pri čemu je posebno uzeto u obzir da problemi koje je tužitelj imao u zemlji podrijetla nisu povezani s jednom ili više konvencijskih osnova niti su isti posljedica njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

10. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud cijeni da paušalni prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi protiv pobijane presude u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost, s obzirom na to da mu je u upravnom sporu dana mogućnost da se izjasni o svim odlučnim činjenicama i dostavi dokaze iz kojih proizlazi osnovanost njegovih navoda, a iz prethodno opisanog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ekonomski migrant, a ne izbjeglica.

11. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da je osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona, nije potvrđen zakon na njegovu štetu, kao i da je o mjeri osiguranja iz točke II. izreke osporenog rješenja odlučeno pravilnom primjenom članka 183. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 184. stavkom 1. i stavkom 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.) .

12. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, do povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitražnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan