Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-306/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GM, zbog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa u pokušaju - iz članka 229. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21 i 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-119/2024-13 od 6. ožujka 2024. podnio optuženi TM, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025., u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Rajka Rudničkog
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog GM kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog GM zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – – teška krađa u pokušaju - iz članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 optuženi TM osuđen je na kazni zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi TM oslobođen je u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te troškova i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi TM po branitelju Rajku Rudničkom, odvjetniku iz Varaždina, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi TM, njegov branitelj odvjetnik Rajko Rudnički te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok je pristupio branitelj optuženika odvjetnik Rajko Rudnički koji je na sjednici iznio razloge žalbe.
3. Žalba optuženog GM nije osnovana.
4. Optuženik u žalbi sadržajno, u bitnome, navodi da sud pogrešno nije prihvatio njegov iskaz iz kojeg proizlazi da nije imao namjeru otuđiti stvari velike vrijednosti već samo nekoliko cigareta i malo novca pa smatra da je sud trebao primijeniti članak 33. KZ/11 jer se radi o beznačajnom djelu. Smatra da navedeno proizlazi iz činjenice da je mogao otuđiti stvari veće vrijednosti što nije učinio pa ističe da je sud pogrešno zaključio da bi otuđio sav novac da ga je bilo u blagajni.
4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, optuženik ispušta iz vida da kod odluke radi li se o beznačajnom djelu, a kako to proizlazi iz članka 33. KZ/11, trebaju biti ispunjena tri uvjeta i to kumulativno, stupanj optuženikove krivnje mora biti nizak, djelo ne smije imati posljedice ili su one neznatne i ne postoji potreba da optuženik bude kažnjen. Optuženik ne osporava da je na provalni način ušao u unutrašnjost trgovačkog centra pa prema tome stupanj njegove krivnje nije nizak jer djelo čini s izravnom namjerom, a također postoji i potreba za njegovim kažnjavanjem jer se radi o višestruko osuđivanoj osobi za ista i istovrsna kaznena djela u odnosu na kojeg dosadašnje kazne nisu polučile svrhu kažnjavanja. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana kada tvrdi da se radi o beznačajnom djelu smatrajući na taj način, u stvari, da je sud na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 1. ZKP jer djelo za koje je proglašen krivim, po njegovo stavu, nije kazneno djelo. Nadalje, optuženik treba imati na umu, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da iz snimki nadzornih kamera proizlazi da je pokušao otvoriti ladicu blagajne u čemu nije uspio, da se potom kreće po ostalom dijelu trgovačkog centra očito pregledavajući ga radi otuđenja pogodnih stvari u čemu je spriječen dolaskom službenika policije. Iz navedenog proizlazi da je optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11 jer na provalni način ulazi u trgovački centar s namjerom otuđenja novca i vrjednijih stvari u čemu je spriječen dolaskom službenika policije, pa ga je, slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa slijedom navedenog žalba optuženika kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno (taj dio navedene žalbene osnove sadržajno u žalbi ne obrazlaže) utvrđenog činjeničnog stanja i sadržajno zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.
4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio značaj njegove višestruke osuđivanosti, a nije na pravilan način vrednovao brojne olakotne okolnosti, odnosno činjenicu da je djelomično priznao počinjenje kaznenog djela, da je izrazio žaljenje i dao obećanje da više neće činiti kaznena djela, zatim da je lošeg imovinskog stanja, otac maloljetnog djeteta, da je djelo ostalo u pokušaju i da nije nastupila nikakva šteta za oštećenika pa predlaže drugu vrstu i mjeru kazne. Sve okolnosti koje je optuženik naveo u žalbi prvostupanjski sud je cijenio prilikom odabira vrste i mjere kazne, a prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je te okolnosti pravilno i vrednovao. Naime, iz Izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik do sada u sedam navrata osuđivan i to svaki puta zbog kaznenih djela krađe i teške krađe i izricane su mu različite kaznene sankcije koje očito nisu polučile svrhu kažnjavanja, odnosno nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
