Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-34/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-32/2021-18 od 9. travnja 2024. podnio optuženi IČ, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog IČ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K- 32/2021-2 od 7 rujna 2021. i nakon održane rasprave proglasio je krivim optuženog IČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te ga je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i primjenom članka 56. KZ/11 izreko mu je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP naloženo je optuženom IČ da plati trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi IČ po branitelju Nenadu Škari, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi IČ, njegov branitelj odvjetnik Nenad Škare te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili, uredno obaviješteni, državni odvjetnik, optuženik te branitelj optuženika pa je sjednica održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP.
3. Žalba optuženog IČ nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP u svezi s člankom 3. stavkom 2. i 3. ZKP navodeći, u bitnome, da je sud presudu kojom ga je proglasio krivim donio samo na temelju iskaza oštećenice čiji iskaz je prihvatio, pa smatra da je to u suprotnosti s odredbom članka 3. ZKP prema kojoj je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje na državnom odvjetniku, a ako postoji dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika. Također optuženik ističe da prema članku 9. ZKP sud s jednakom pažnjom ispituje i utvrđuje činjenice koje terete optuženika i one koje mu idu u korist te sud mora jasno izložiti razloge za odluku koju je donio.
4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Naime, prije svega treba navesti da je državni odvjetnik podnio dokaze na kojima je temeljio svoju optužnicu, a to je iskaz oštećenice iz kojeg proizlazi da joj je optuženik uputio inkriminiranu prijetnju smrću. U konkretnom slučaju za sud nije postojala dvojba o postojanju činjenica pa da bi se radilo o primjeni dokaznog pravila in dubio pro reo već je sud trebao ocijeniti vjerodostojnost provedenih dokaza, što je i učinio, i iznio je jasne i dostatne razloge zašto prihvaća iskaz oštećenice, a ne prihvaća iskaz optuženika. Naime, oštećenica je jasno opisala dinamiku događaja u kojoj joj je optuženik uputio prijetnju smrću pa kada se ima na umu da su u inkriminirano vrijeme optuženik i oštećenica bili u lošim međuljudskim odnosima sud je na temelju osobnog opažanja načina iskazivanja, kako oštećenice, tako i optuženika te sadržaja njihovih iskaza zaključio da je iskaz oštećenice, za razliku od iskaza optuženika, vjerodostojan. Optuženik treba imati na umu da ne znači da će sud u slučaju dva proturječna iskaza uvijek donijeti oslobađajuću presudu već će ocijeniti provedene dokaze (iskaze) i donijeti odluku o krivnji optuženika. U konkretnom slučaju, kako je to već naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio provedene dokaze te je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 za koje je optuženika proglasio krvim. Slijedom navedenog žalba optuženika niti kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
4.2. S obzirom na činjenicu da se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
