Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-178/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐŽB, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama – iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-525/2024-7 od 15. listopada 2024. podnio optuženi ĐŽB, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐŽB kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog ĐŽB zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama – iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude i na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĐŽB u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2021. do 23. srpnja 2021.

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženog ĐŽB trajno je oduzeta droga oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga broj:00183600 od 11. siječnja 2021.

1.3. Na temelju članka 79. KZ/11 i članka 190. stavak 8. KZ/11 od ĐŽ trajno se oduzimaju predmeti i to droga oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko - dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga broj: 00183596 od 11. siječnja 2021., jedna digitalna vaga oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga broj: 00183597 od 11. siječnja 2021.

1.4. Na temelju članka 77. KZ/11 u svezi s člankom 560. stavak 1. i 2. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP) utvrđeno je da novčani iznos 119,45 eur / 900,00 kuna[1] predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ĐŽB ostvario kaznenim djelom neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, koji iznos ujedno predstavlja imovinu Republike Hrvatske i koji iznos je optuženik ĐŽB dužan platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 65. KZ/11 i članka 69. KZ/11 optuženom ĐŽB izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP, u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP, optuženi ĐŽB dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 1.522,33 eura od čega se iznos 1.057,80 euro odnosi na vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 2. veljače 2021., iznos 331,81 euro na ime nalaza i mišljenja vještaka doktorice ČŽ, a iznos 132,72 euro / 1.000,00 kuna na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĐŽB po branitelju Hrvoju Krišti, odvjetniku iz Splita, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o oduzimanju imovinske koristi i odluke o troškovima kaznenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi ĐŽB, branitelj optuženika odvjetnik Hrvoje Krišto te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik, branitelj optuženika te optuženi ĐŽB za kojeg je dostava proziva vraćena s napomenom da je obaviješten, ali pošiljku nije preuzeo, a prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj III U 519/2021 od 23. lipnja 2021. vraćena dostavnica, s naprijed navedenom naznakom neuručenja pošiljke, smatra se urednom dostavom, pa je sjednica održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP.

3. Žalba optuženog ĐŽB nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP koju u žalbi, u bitnome, obrazlaže na način da analizira i ocjenjuje dokaze u odnosu na po njemu sporne činjenice, a to je da ĐŽ nije prodao inkriminiranu količinu droge heroin i da nije od nepoznate osobe nabavio najmanje 15,62 grama droge heroin koju je potom u svom stanu vagao i prepakiravao u paketiće po jedan gram koje je potom prodavao po cijeni 400,00 kuna za gram. Iz navedenog proizlazi da optuženik u stvari analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što čini prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke, odnosno da se i u tom dijelu žali iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Usprkos navedenom, treba istaknuti da je, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koje povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu kada se žali iz navedene žalbene osnove, žalba optuženika nije osnovana.

4.1. U uvodnom dijelu žalbe, iako ne navodi žalbenu osnovu, optuženik polemizira u vezi zakonskog opisa kaznenog djela za koje je proglašen krivim jer smatra da nije dokazano da bi bilo kojom svojom radnjom ostvario obilježje kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Iz navedenog proizlazi da se optuženik i u tom dijelu žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu povezuje sa žalbenom osnovom povrede kaznenog zakona (469. točka 1. ZKP). U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona treba istaknuti da zakonsko obilježe kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a to je neovlaštena prodaja tvari koje su proglašene opojnom drogom proizlazi iz činjeničnog opisa jer je optuženiku inkriminirano da je ĐŽ prodao ukupno 14,74 grama opojne droge heroin tako da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon i u tom dijelu njegova žalba nije osnovana.

4.2. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik žali iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju, u bitnome, obrazlaže da iskazi ispitanih službenika policije nisu suglasni, zatim ističe da kod njega nije pronađena vaga niti bilo koji drugi pribor za pakiranje droge već da je vaga oduzeta od ĐŽ, te također ističe nelogično postupanje službenika policije koji prema vlastitim tvrdnjama vide da je došlo do kupoprodaje opojne droge i tada ništa ne poduzimaju već kasnije uhićuju njega i ĐŽ. Ističe da su službenici policije protupravno, bez naloga izvršili pretragu njegovog stana i pronašli paketić heroina koji je bio za njegovu osobnu uporabu. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne, iscrpne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Prije svega treba istaknuti da je potpuno promašeno polemiziranje optuženika s nabavom, vaganjem i prepakiravanjem droge jer on za te radnje nije niti proglašen krivim, bez obzira na uvodno podnesenu optužnicu. U odnosu na, od optuženika, oduzetu drogu heroin u količini 0,88 grama treba istaknuti da iz iskaza službenika policije HŽ i SŽ jasno proizlazi da im je optuženik po uhićenju rekao da u stanu ima manju količinu droge koju im je dobrovoljno izručio tako da ta droga, za koju optuženik niti nije proglašen krvim, nije pronađena pretragom već ju je optuženik dobrovoljno službenicima policije predao, kako to i oni tvrde. Što se tiče činjenica odlučnih za njegovu kaznenu odgovornost optuženik treba imati na umu da nije sporno da su on i ĐŽ inkriminiranog dana bili u kontaktu, zatim da su nakon tog kontakta obojica bili praćeni od službenika policije, da su potom uhićeni, a u tom periodu nisu bili u kontaktu s drugim osobama, kako to proizlazi iz iskaza službenika policije, a niti to optuženici osporavaju, zatim da je od ĐŽ oduzeta droga heroin u količini 14,74 grama te da je optuženik službenicima policije predao drogu heroin u količini 0,88 grama i da je komparativnim vještačenjem heroina oduzetog od ĐŽ i heroina oduzetog od optuženika utvrđeno da je taj heroin istovjetan, odnosno da sadrži iste sastojke u istim omjerima. Kada se uz navedeno ima na umu da su iskazi službenika policije vezano uz dinamiku događaja u bitnome istovjetni pa tako svjedoci HŽ i SŽ navode da su vidjeli da je optuženik ĐŽ predao paketiće droge, a ĐŽ optuženiku novac, zatim da je kod optuženika po uhićenju pronađeno 900,00 kuna, a kod ĐŽ heroin koji je, kako je to navedeno, komparativno istovjetan heroinu koji je predao optuženik, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik ĐŽ prodao inkriminiranu količinu opojne droge heroin, čime je i ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krvim. Činjenica koju navodi optuženik da je nelogično postupanje službenika policije koji ga nisu odmah uhitili nije od značaja za njegovu kaznenu odgovornost jer o toj okolnosti ne ovisi utvrđivanje niti jedne odlučne činjenice, a i službenici policije su naveli da iz taktičkih razloga nisu odmah postupali jer je postojala opasnost od bijega optuženika ili prosipanja droge. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

5. Optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi koju žalbenu osnovu obrazlaže na način da ističe da presuda ne sadrži razloge kako se materijalna dobit može steći prodajom nečega što prema presudi vrijedi 5.600,00 kuna za 900,00 kuna, a kako to proizlazi iz ranije presude. Iz navedenog optuženik zaključuje da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da nije izvršena prodaja droge. Prije svega treba istaknuti da je već ranije istaknuto da je potpuno pogrešno pozivanje optuženika na raniju presudu u ovom postupku pa tako i ovom dijelu kada optuženik ističe vrijednost droge. Optuženik treba imati na umu da sudu nije poznat međusobni dogovor između njega i ĐŽ u svezi načina plaćanja i vrijednosti heroina koji je bio predmet transakcije, međutim, kako je to prethodno detaljno obrazloženo iz iskaza navedenih službenika policije koji su iskazivali o predmetnoj kupoprodaji te činjenice da je kod optuženika pronađen novac u iznosu 900,00 kuna, a kod ĐŽ droga heroin, proizlazi jasan zaključak da je optuženik za iznos 900,00 kuna prodao ĐŽ inkriminiranu drogu i za navedeni iznos si je pribavio imovinsku korist koju mu je prvostupanjski sud, na temelju citiranih propisa pravilno oduzeo, što je dostatno i obrazložio.

6. Nadalje, optuženik se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći da je prestrogo kažnjen jer bi izdržavanjem kazne zatvora ponovno ostao bez posla, a što bi dovelo do nemogućnosti podmirivanja financijskih obveza.

6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

6.2. Prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio kao otegotno da je osuđivan i društvenu opasnost djela jer je optuženik prodao tzv. tešku drogu koja je za život i zdravlje ljudi opasnija i pogubnija, dok mu je kao olakotno cijenjeno da je zaposlen i obiteljske prilike. Imajući na umu da je optuženik ranije osuđen zbog istog kaznenog djela i da izrečena kazna nije polučila svrhu kažnjavanja već je optuženik nastavio s činjenjem kaznenih djela pravilno ga je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Navedena kazna će po svojoj vrsti i mjeri postići svrhu kažnjavanja, odnosno u dovoljnoj mjeri će utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, pa slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

6.3. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, tvrdeći da ih nje prouzrokovao i da ih zato ne treba niti platiti, a treba imati na umu da je boravkom u istražnom zatvoru bio onemogućen u izvršavanju svojih poslovnih obveza. Optuženik treba imati na umu da su vještačenja bila potrebna kako bi se utvrdila vrsta i količina opojne droge te njegova ubrojivost tempore criminis, pa kako je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, na temelju citiranih propisa, u obvezi je, a i mogućnosti jer je zaposlen, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, naknaditi troškove kaznenog postupka, koje je sud pravilno i odredio u svojoj visini.

7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

8. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak