Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-1364/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih - 1. okrivljene pravne osobe GVE d.o.o. Staromlinska 80 A, Gornji Kućan i 2. okrivljenog odgovorne osobe RA, sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 88. stavak 1., kažnjivog po članku 247. stavak 2. točka 1. i stavak 5. Zakona o strancima ( Narodne novine broj 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025., dalje u tekstu ZS ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, broj KLASA UP/I-116-02/24-01/259., URBROJ 443-0204-11-24-4. od 09. svibnja 2024., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 02. rujna 2025. objavio je i istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni

1.okrivljena pravna osoba GVE d.o.o. Gornji Kućan , Staromlinska 80 A, OIB 80020350844, prekršajno neosuđivana, po opunomoćenom predstavniku LA

2. okrivljeni odgovorna osoba RA, OIB [osobni identifikacijski broj], sin R i L, rođen **.**.1988. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan

k r i v i s u

što su u periodu od 01. veljače 2024. do 26. travnja 2024. radnike HA, rođ. **.**.1973., [adresa], DA, rođ. **.**.1983., [adresa], ČA, rođ. **.**.1992., [adresa], KA, rođ. **.**.1987., [adresa] i GA, rođ. **.**.2004., [adresa], ustupili trgovačkom društvu ELBOTERM.o.o., Puhova ulica 27, Ptuj, Slovenija, dok su radnike PA, rođ. **.**.2002., [adresa] , MA , rođ. **.**.2000., [adresa], H

D, rođ. **.**.1973., [adresa], IA, rođ. **.**.1974., [adresa], OA, rođ. **.**.1977., [adresa] i [adresa] CA, rođ. **.**.2001., [adresa], ustupili trgovačkom društvu InterELBO d.o.o., Puhova ulica 27, Ptuj, Slovenija, a da isti nisu imali izdanu valjanu dozvolu za boravak i rad u Republici, odnosno isti radnici imali su izdanu dozvolu za boravak i rad za agenciju GVE d.o.o. i kod korisnika ELEXCELLENCE d.o.o., a prema Zakonu o strancima državljanin treće zemlje smije raditi samo za onu agenciju i samo kod onog korisnika za koje je izdana dozvola za boravak i rad, temeljem pozitivnih mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

čime su postupili protivno odredbi članka 88. i počinili prekršaj iz članka 247. stavak 2. točka 1. i stavak 5. ZS, temelje kojeg im se, primjenom članka 37. PZ

i z r i č e

1. okrivljenoj pravnoj osobi GVE d.o.o.Gornji Kućan, Staromlinska 80 A

novčana kazna u iznosu od 21.000,00 EURA ( dvadeset jedne tisuća eura )

2. okrivljenom odgovornoj osobi RA

novčana kazna u iznosu od 1.500,00 EURA ( tisuću petsto eura)

II Okrivljeni sud dužni novčane kazne platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljeni se upozoravaju sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljeni u tom roku izrečene novčane kazne ne plate iste će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 50,00 EURA ( pedeset eura ) za 1. okrivljenu pravnu osobu i 30,00 EURA ( trideset eura ) za 2. okrivljenog odgovornu osobu, a koji se odnosi na paušalni trošak postupka i temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), dužni su nadoknaditi okrivljeni u roku od 30 ( trideset ) dana od pravomoćnosti presude. Ukoliko okrivljeni u tom roku izrečene troškove ne plate isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja podnio je ovome sudu protiv okrivljenih Optužni prijedlog broj KLASA UP/I-116-02/24-01/259., URBROJ 443-0204-11-24-4. od 09. svibnja 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom, na uredan poziv suda tužitelj i okrivljeni nisu se odazvali, niti su svoje izostanke opravdali, ali je okrivljene

opravdala njihova braniteljica poslovnim obvezama i u spis predala pisanu obranu okrivljenih, shodno čemu je glavna rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez njihove nazočnosti.

3. U pisanoj obrani okrivljenih navodi se da ih se u Optužnom prijedlogu tereti da su u periodu od 1. veljače 2024. do 26. travnja 2024. radnike HA, rođ. **.**.1973., [adresa], DA, rođ . **.**.1983., [adresa], ČA, rođ. **.**.1992., [adresa], KA. rođ. **.**.1987., [adresa] i GA, rođ. **.**.2004., [adresa] ustupili trgovačkom društvu ELBOTERM.o.o., Puhova ulica 27, Ptuj, Slovenija, dok su radnike PA rođ. **.**.2002., [adresa] , MA , rod. **.**.2000., [adresa], H D, rođ. **.**.1973., [adresa], IA, rođ. **.**.1974., [adresa], OA, rođ. **.**.1977., [adresa] i CA, rođ. **.**.2001., [adresa] ustupili trgovačkom društvu InterELBO d.o.o., Puhova ulica 27, Ptuj, Slovenija, a da isti nisu imali izdanu valjanu dozvolu za boravak i rad u Republici, odnosno isti radnici imali su izdanu dozvolu za boravak i rad za agenciju GVE d.o.o. i kod korisnika ELEXCELLENCE d.o.o., a prema Zakonu o strancima državljanin treće zemlje smije raditi samo za onu agenciju i samo kod onog korisnika za koje je izdana dozvola za boravak i rad, temeljem pozitivnih mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, čime su počinili prekršaj iz članka 88., kažnjiv po članku 247. stavak 2. točka 1. i stavak 5. Zakona o strancima. U Optužnom prijedlogu da se tužitelj poziva na zapisnike od 17.01.2024. i 26.04.2024., temelje kojih su okrivljenima utvrđeni predmetni prekršaji. Iz navedenih da proizlazi da je tada bio obavljen inspekcijski nadzor po inspektoru rada, te da je predmetni prekršaj utvrđen neposrednim opažanjem inspektora i uvidom u radno pravnu dokumentaciju, kao i temeljem izjave odgovorne osobe poslodavca. Po provedenom nadzoru inspektor je usmenim rješenjem temeljem članka 240 Zakona o strancima zabranio rad 1. okrivljenoj pravnoj osobi jer je utvrđeno da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama Zakona o strancima kojem je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad, pri čemu se to rješenje izvršava pečaćenjem poslovnih prostorija ili na drugi pogodan način, no ako poslodavac u roku od tri dana od izricanja mjere zabrane obavljanja djelatnosti nadležnom inspektoru dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanom iznosa od 3.981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje u korist Državnog proračuna, mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno rješenje će se ukinuti. Okrivljeni navode da su temeljem navedenog usmenog rješenja inspektora rada, izvršili za svakog radnika u odnosu na kojeg je utvrđena spomenuta nepravilnost uplatu iznosa od 3.981,69 eura, odnosno uplaćen je ukupan iznos od 43.798,48 eura u korist državnog proračuna. Zbog navedenog Državni inspektorat je svojim rješenjem KLASA UP/I-116-02/24-01/259.,URBROJ 443-02-04-11-24-3. od 09. svibnja 2024., ukinuo usmeno rješenje kojim je zabranjen rad 1. okrivljenoj pravnoj osobi, budući je utvrđeno kako je uplata spomenutog iznosa provedena i vidljiva na izvodu iz FINE s danom 03. svibnja 2024. Nadalje, okrivljeni navode da su izvršenjem usmenog rješenja od 26. travnja 2024. uplatom iznos od 43.798,48 eura za radnike za koje nije bila ishođena dozvola za rad kod poslodavca kod kojih su bili zatečeni na radu, a koje usmeno rješenje u svom činjeničnom opisu inkriminacije, odnosno postupanja protivno propisu, odgovara utvrđenom prekršaju zbog kojeg je podnesen optužni prijedlog protiv okrivljenih

praktično već kažnjeni , tako da ističu da se ovdje u odnosu na pokretanje ovog prekršajnog postupka radi o postupanju protivno načelu ne bis in idem, budući da usmeno rješenje kojim je okrivljenicima naložena uplata iznosa od 43.798,48 eura u korist državnog proračuna predstavlja rješenje upravnog tijela, koje je istovjetno sadržaju optužnog prijedloga koji je sada podnesen protiv okrivljenih. Pozivaju se stoga na zauzeta pravna stajališta Visokog prekršajnog suda RH izražena u presudi Jž-2817/2016. od 27.02.2018., te Gž-5544/2014. od 14.06.2017., prema kojima se administrativne mjere, kao što jer usmeno rješenje od 26.04.2024., temeljem čega je izvršena predmetna uplata iznos od 3.981,68 eura po svakom državljaninu treće zemlje koji nema adekvatnu dozvolu rada, ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak smatraju presuđenom stvari, pa kako se i u konkretnom slučaju radi o prekršaju istovjetnog sadržaja kao i navedeno upravno rješenje, smatraju da bi se temeljem odredbe čl.181. st.1. t.4. Prekršajnog zakona valjalo utvrditi da se ovdje radi o već presuđenoj stvari, te predlažu da sud donese presudu kojom se optužba odbija.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka AA, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17.01.2024., zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 26.04.2024., rješenje od 09.05.2024., potvrdu o izvršenom plačanju, presude Visokog prekršajnog suda broj Jž- 2817/2016. od 27.2.2019., te broj Gž- 5544/14. od 14.6.2017., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda i potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljene Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok AA je iskazao da se je kritične zgode obavljao nadzor Agencije za zapošljavanje odnosno za zaštitu radnika, a on je dobio u rad obaviti nadzor u ovdje 1.okrivljenoj pravnoj osobi u kojoj je 2. okrivljenik kao direktor odgovora osoba, sjedište koje pravne osobe je u [adresa]. Od okrivljenih je zatražio poslovnu dokumentaciju koja mu je bila potrebna za inspekcijski nadzor, te je uvidom u istu između ostalog utvrdio da je 1. okrivljena pravna osoba radnike decidirano pobrojene u samom zapisniku i Optužnom prijedlogu ustupila dijelom TD Elboterm d.o.o. Ptuj, a dijelom TD Interelbo d.o.o. Ptuj, dok je potom zatražio izdane dozvole za boravak i rad od nadležne PU, te uvidom u iste utvrdio da su isti mogli biti ustupljeni samo TD Elexcellence d.o.o. budući da radnik treće zemlje smije raditi samo za onu agenciju i kod onog korisnika za kojeg je izdana dozvola za boravak i rad, a u konkretnom slučaju za 1. okrivljenu pravnu osobu, odnosno narečenog korisnika Elexcellence d.o.o. Nadalje, obzirom da je utvrđeno da su ovdje okrivljeni u prekršaju i štoviše s obzirom na gore narečeno smatra se da su narečeni u Optužnom prijedlogu radnici radili bez dozvole, a kako je to i predviđeno u upravnom postupku okrivljenima je na zapisnik izdano usmeno rješenje kojim im se zabranjuje obavljanje djelatnosti privremenog zapošljavanja, odnosno ustupanja radnika korisnicima, a u trajanju od 30 dana. Nadalje, da se ista može staviti van snage odnosno ukinuti dakle neće se izvršiti ukoliko u konkretnom slučaju okrivljeni u roku od 3 dana plate za svakog od radnika zatečenih da radi bez dozvole iznos od 3.981,68 eura, a u konkretnom slučaju ukupno 43.798,48 eura. Narečeni iznos okrivljeni su i platili u navedenom roku shodno čemu je rješenjem donjetom na zapisniku 26.4.2024., rješenje stavljeno van snage. Nadalje, da bez obzira na gore navedeno da je predmetna mjera propisana člankom 240. stavak 2. Zakona o strancima, a da istim Zakonom nigdje nije u slučaju izvršenog plaćanja po

toj mjeri i stavljanju van snage iste, propisano da to isključuje podnošenje Optužnog prijedloga i provođenje prekršajnog postupka.

4.2. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a analizom i ocjenom obrane okrivljenih i provedenih dokaza i to svakog zasebno i u odnosu na druge provedene dokaze, pak nalazi sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim da su okrivljeni počinili prekršaj za koji ih se tereti.

5.1. Članak 88. stavak 1. ZS kaže da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:

- na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

5.2. U članku 247.stavak 2. točki 1. i stavak 5. ZS novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac - pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili se koristi njegovim radom, a novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 6.000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi

1. ako državljanin treće zemlje:

- nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)

6. U pisanoj obrani okrivljeni činjenično ne osporavaju navode Optužnog prijedloga, ali smatraju da se ovdje radi o već presuđenoj stvari, te stoga predlažu da sud donese presudu kojom se optužba odbija.

7. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti na nju imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je u okviru dokaznog postupka razgledana i pročitana. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je sastavljen od strane službene osobe - višeg inspektora rada, na temelju njegovog osobnog i neposrednog zapažanja i pregledom poslovne dokumentacije 1. okrivljene pravne osobe, prema članku 158. stavak 5. PZ, služi i koristi se, kao dokaz u prekršajnom postupku.

7.1. Iskaz ispitanog svjedoka AA sud prihvaća i ocjenjuje ga vjerodostojnim, obzirom da se radi o nepristranom svjedoku - službenoj osobi - višem inspektoru rada, koji kao takav, notorno, nema nikakav osobni interes, niti osobni razlog svojim iskazom bezrazložno teretiti okrivljene, a o iskazanom ima osobna i neposredna saznanja do kojih je došao za svoje radno vrijeme, obavljajući poslove i radne zadatke svojeg radnog mjesta.

8. Svjedok AA potvrdio da je inkriminirane prilike obavljao inspekcijski nadzor u 1.okrivljenoj pravnoj osobi u kojoj je 2. okrivljenik kao direktor odgovorna osoba, te da je uvidom u poslovnu dokumentaciju iste utvrdio da je 1. okrivljena pravna osoba radnike decidirano pobrojene u samom zapisniku i Optužnom prijedlogu ustupila dijelom TD Elboterm d.o.o. Ptuj, a dijelom TD Interelbo d.o.o. Ptuj, a kada je izvršio

uvid u izdane dozvole za boravak i rad koje je pribavio od nadležne PU za te radnike, pak je utvrdio da su isti mogli raditi samo za TD Elexcellence d.o.o. budući da radnik treće zemlje smije raditi samo za onu agenciju i kod onog korisnika za kojeg je izdana dozvola za boravak i rad, odnosno u konkretnom slučaju za 1. okrivljenu pravnu osobu i za korisnika Elexcellence d.o.o.

8.1. Iskaz svjedoka AA je u suglasju sa navodima Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 26. travnja 2024. iz kojeg je vidljivo da je tijekom inspekcijskog nadzora izvršen uvid u dozvole za boravak i rad koje je PU varaždinska izdala državljanima trećih zemalja ( Srbije, Bosne i Hercegovine, [adresa] ) ZA, VA, ĆA, KA, GA, TA, ŠA, H D, IA, BA i Zamboni Leonu, za radno mjesto elektromontera kod poslodavca GVE d.o.o. Dubrava Križovljanska, danas sa sjedištem u [adresa], te nadalje, u Ugovore o ustupanju, iz kojih je razvidno da su radnici ZA, DA, ĆA, KA i GA, bili ustupljeni trgovačkom društvu ELBOTERM.o.o. Ptuj, dok su radnici PA, MA, H D, IA, OA i CA, bili ustupljeni trgovačkom društvu InterELBO d.o.o., Ptuj, a to iako su svi navedeni radnici, državljani trećih zemalja, imali izdanu dozvolu za boravak i rad za agenciju GVE d.o.o. i kod korisnika ELEXCELLENCE d.o.o..

8.2. Prema pozitivnim Zakonskim odredbama, narečeni radnici, državljani trećih zemalja, smjeli su raditi samo za onu agenciju i samo kod onog korisnika za koje im je bila izdana dozvola za boravak i rad, temeljem pozitivnih mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dakle, u konkretnom slučaju za agenciju GVE d.o.o. i kod korisnika ELEXCELLENCE d.o.o.. , a kako su isti bili ustupljeni trgovačkim društvima ELBOTERM d.o.o. Ptuj i InterELBO d.o.o., Ptuj, koja trgovačka društva nisu navedena u njihovoj dozvoli za boravak i rad, a kojima su bili ustupljeni, to se smatra da su kod istih radili bez dozvole. Navedeno okrivljeni činjenično niti ne osporavaju u svojoj obrani.

8.3. Postupajući na opisani način, po ocjeni suda, okrivljeni su počinili terećeni prekršaj, slijedom čega ih je, radi počinjenja istog, proglasio krivima.

9. Navode obrane okrivljenih kako se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari i da je stoga protiv okrivljenih potrebno odbiti optužbu, sud nije prihvatio.

9.1. Naime, u postupku nije sporno, a što proizlazi iz obrane okrivljenih i iskaza svjedoka AA da je nakon obavljenog inspekcijskog nadzora na zapisniku donijeto usmeno rješenje da se poslodavcu zabranjuje obavljanje djelatnosti privremenog zapošljavanja, odnosno ustupanja radnika korisnicima, a u trajanju od 30 dana. Nadalje, da se privremena mjera zabrane neće izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje da će se ukinuti ukoliko poslodavac u roku od 3 dana uplati za svakog od radnika zatečenih da radi bez dozvole iznos od 3.981,68 eura, a u konkretnom slučaju ukupno 43.798,48 eura. Narečeni iznos da je i 1. okrivljena pravna osoba platila u navedenom roku shodno čemu je rješenje donijeto na zapisniku od 26.4.2024., stavljeno van snage.

9.2. Međutim, navedeno utvrđenje, nije razlog za primjenu načela "ne bis in idem" jer privremena mjera i plaćanje novčanog iznosa da se ona ne izvrši, ne utječe na vođenje prekršajnog postupka, odnosno, upravna mjera o kojoj se odlučuje u upravnom postupku zbog povrede odredbi Zakona o strancima, ne isključuje prekršajnu odgovornost u prekršajnom postupku zbog ostvarenja zakonskog obilježja određenog prekršaja. Radi se o upravnoj mjeri iz članka 240. stavak 1. Zakona o strancima koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom, budući se ne radi o kažnjavanju već o izdanoj upravnoj mjeri koja važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Naime, upravna mjera ima preventivni karakter i odvraćajuću funkciju, plaćanje novčanog iznosa određenog upravnom mjerom nije obaveza počinitelja, već njegov slobodan izbor, a kažnjiva odredba članka 247. Zakona o strancima, koja se u ovom slučaju ima primijeniti predviđa znatno više kazne od iznosa 3.981,68 eura, konkretno novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje za poslodavca pravnu osobu i 2.000,00 do 6.000,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

9.2.1. Za napomenuti je da je na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti VPS RH, dana 14. ožujka 2022. u vezi mjera nadzora iz članka 240. Zakona o strancima doneseno pravno shvaćanje koje glasi:

„U odnosu na primjenu odredbi Zakona o strancima, ako je tijelo nadzora zabranilo poslodavcu obavljanje djelatnosti, prekršajno procesuiranje i kažnjavanje poslodavca u prekršajnom postupku ne predstavlja dvostruko suđenje, odnosno povredu načela „ne bis in idem.“, a koje pravno shvaćanje je i u skladu sa presudom Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 08. studenog 2017., u kojoj se navodi da se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja.

10. Prilikom donošenja odluke o prekršajnoj sankciji sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako oboje okrivljenima, kao olakotnim okolnostima uzeo dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, koja je razvidna iz Potvrda o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljene Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, te korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom i činjenično priznanje navoda Optužnog prijedloga, dok osobito otegotnih okolnosti na strani nijedno od okrivljenih sud nije našao.

11. Obzirom na propisane kazne, te nađene olakotne okolnosti na strani okrivljenih, sud je svakom od okrivljenih za počinjeni prekršaj, primjenom članka 37. PZ, izrekao ublažene novčane kazne, ostavio im primjereni rok za plačanje iste i upozorio ih da ukoliko u ostavljenom roku plate 2 / 3 izrečene ukupne kazne, da će se smatrati da je izrečena kazna u cijelosti plaćena.

11.1. Navedeni izbor kazne i visina iste po mišljenju suda primjereni su i dostatni krivnji okrivljenih i prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenih te će se takvim ublaženim kaznama okrivljenima ukazati na štetnost, nedopuštenost, te društvenu neprihvatljivost protupravnog ponašanja i utjecati na iste da u budućnosti više ne čine prekršaje. Na opisani način ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

12. Sud je, temeljem članka 139. stavak 3. PZ, obvezao okrivljene da naknade troškove prekršajnog postupka i to 1. okrivljena pravna osoba u iznosu od 50,00 EURA, a 2. okrivljeni odgovorna osoba u iznosu od 30,00 EURA jer su ih okrivljeni i prouzročili, a isti se odnose na paušal suda i obređeni su u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljeni moći namiriti, a 2. okrivljeni i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

13. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 02. rujna 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

SA, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja

2. Okrivljeni: 1. okrivljena pravna osoba GVE d.o.o. Gornji Kućan, Staromlinska 80 A

2. okrivljeni odgovorna osoba RA, [adresa]

3. Braniteljica: Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina

4. Za spis, ovdje