Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-171/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠG zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. u vezi s člankom 139. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-61/2022.-53 od 13. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025. u prisutnosti optuženog ŠG,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog ŠG te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalbe državnog odvjetnika i oštećenika su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-61/2022.-53 od 13. ožujka 2024., optuženi ŠG proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece –zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak 2. KZ/97. te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 139. stavak 4. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. u odnosu na žrtvu ĐG utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci, na temelju članka 213. stavak 2. KZ/97. u odnosu na žrtvu ČG utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 213. stavak 2. KZ/97. u odnosu na žrtvu HG utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 213. st. 2. KZ/97. u odnosu na žrtvu SG utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te mu je na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena uvjetna osuda i određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., - dalje u tekstu: ZKP) optuženom ŠG je naloženo platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 800,00 eura kao i trošak kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u iznosu 1.245,00 eura, sve u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da osudi optuženika na primjerenu bezuvjetnu kaznu.

4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i osobno, optuženi ŠG zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9., 11., 468. stavak 2. ZKP, 468. stavak 3. ZKP povrede kaznenog zakona prema članku 469. stavak 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 469. stavak 2. ZKP i odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud „prvenstveno poništi pobijanu presudu i donese svoju kojom me oslobađa po svim točkama optužnice zbog neosnovanosti optužbi, podredno, a) ukine pobijanu presudu i preda ovaj predmet na ponovni postupak nekom drugom sudu jer sudovi u Velikoj Gorici su duboko kompromitirani, b) dio presude koji se odnosi na plaćanje troškova vještačenja poništi sukladno točki XXI ove žalbe, c) dio presude koji se odnosi na plaćanje paušalnih troškova poništi sukladno točki XXII ove žalbe“, kao i da ga se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

5. Žalbu su podnijeli i oštećeni ĐG, ČG, HG i SG putem opunomoćenice Željke Pokupec, odvjetnice u Zagrebu, s prijedlogom da vijeće drugostupanjskog suda prihvati žalbu oštećenika i preinači prvostupanjsku presudu u dijelu koji se donosi na troškove kaznenog postupka na način da optuženika obveže da snosi nužne izdatke oštećenika, odnosno njihovog opunomoćenika.

6. Odgovore na žalbe državnog odvjetnika i oštećenika podnio je optuženi ŠG. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika naveo je da je ponovljena žalba u odnosu na prethodnu, ukinutu prvostupanjsku presudu te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U odnosu na žalbu oštećenika naveo je da troškovi koje oštećenici potražuju nisu nužni izdaci oštećenika, da je formalni tužitelj u ovom procesu državni odvjetnik, da su imali pravo na besplatnu pravnu pomoć pa je predložio njihovu žalbu odbiti.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

8. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP o sjednici drugostupanjskog vijeća, na zahtjev optuženika, obaviješteni su optuženik i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, a sjednici su pristupili optuženi ŠG dok uredno pozvani Županijski državni odvjetnik nije pristupio pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

9. Žalba optuženog ŠG je osnovana dok su žalbe državnog odvjetnika i oštećenika bespredmetne.

10. U pravu je optuženi ŠG kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP jer mu je povrijeđeno pravo obrane na raspravi, a to je utjecalo na presudu.

11. Naime, iz zapisnika s rasprave održane 8. ožujka 2024. proizlazi da je optuženik zatražio da obranu iznosi pisanim putem te da će odgovarati na pitanja, nakon čega zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici nije imao pitanja, dok je opunomoćenica oštećenika navela da optuženik nije dostavio obranu, a niti ju usmeno iznosio, a pitanja slijede nakon iznošenja obrane pa smatra da je optuženik imao dovoljno vremena pripremiti obranu, posebice uzimajući u obzir utvrđenja sa zadnje rasprave gdje je primio na znanje što će se provoditi na današnjoj raspravi te smatra da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja. Optuženik je nakon toga naveo da nije znao što će se dogoditi na raspravi jer ga o tome nitko nije upućivao, a on nije čitao ZKP jer ga isti ne zanima. Potom je dokazni postupak završen i rasprava je zaključena te je donesena presuda koja je i objavljena 13. ožujka 2024.

12. Prema odredbi članka 276.stavak 2. ZKP optuženik se ispituje usmeno, a pri ispitivanju mu se može dopustiti da se služi bilješkama, iznošenje pisane obrane nije pravo optuženika, već eventualno pomoćno sredstvo za iznošenje usmene obrane. Optuženi ŠG za raspravu nije pripremio bilješke koje bi mu poslužile za iznošenje obrane i odlučio je odgovarati samo na pitanje. Optuženik je, dakle, odbio iznositi obranu, smatrajući da je njegovo pravo da preda podnesak s pisanom obranom, a što nije propisano ZKP-om. Kod takve situacije prvostupanjski je sud propustio postupiti po odredbi članka 435. ZKP kojom je propisano kada optuženik pri ispitivanju na raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje, reproducirat će se snimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza, odnosno taj dio njegovog iskaza će se pročitati. Prvostupanjski je sud, dakle, propustio na raspravi reproducirati, odnosno čitati optuženikove iskaze dane tijekom ovog postupka jer jedino u toj situaciji nakon što je pročitao, odnosno reproducirao njegova iskaze mogao je cijeniti iskaz optuženika dan tijekom dokazne radnje ili u prethodnoj raspravi i dovesti ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nakon čitanja, odnosno reproduciranja optuženikovih iskaza, optuženik bi bio u mogućnosti očitovati se na pročitane, odnosno reproducirane iskaze, a i dopuniti obranu, za što je imao i razloga s obzirom da su u ponovljenom postupku provedeni novi dokazi na koje se mogao očitovati. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud cijenio obranu koju je optuženik iznosio tijekom cijelog kaznenog postupka, međutim, tu obranu, odnosno njegove iskaze, u situaciji kada optuženik odbija iznositi obranu, nije izveo na raspravi, a predstavljaju temelj za donošenje odluke, prvostupanjski sud postupa protivno odredbi članka 450. stavak 1. ZKP jer presudu temelji na dokazu koji nije izveden na raspravi. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda je teško povrijeđeno pravo optuženika na obranu, odnosno počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP na koju s pravom ukazuje žalitelj.

12. S obzirom da se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je ocjenjivao i ove žalbene navode. S tim u vezi treba istaći da je prvostupanjski sud ispravno odbio ispitati svjedoke NG, ĆG, PG, TG, VG i UG, jasno je obrazložio iz kojih razloga ih nije potrebno, odnosno moguće ispitati i te razloge pobliže opisao u točki 41. obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, ponovo izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, na kraju dokaznog postupka ispitati optuženika, optuženik obranu iznosi usmeno, time da se može služiti pisanim bilješkama, ako ima primjedbe na način unošenja u zapisnik, postupit će u skladu s odredbom članka 410. stavak 4. ZKP, ako optuženik odbije iskazivati, postupit će prema odredbi članka 435. ZKP. Potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a o kojim utvrđenjima ovisi je li optuženik počinio terećena kaznena djela. Ako optuženika u ponovljenom postupku proglasi krivim, potrebno je u skladu s odredbom članka 459. stavak 6. ZKP u odnosu na svaku utvrđenu kaznu navesti okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne, posebno kod kaznenog djela zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak 2. KZ/97. kod kojeg starost žrtve – djeteta, duljina izloženosti nasilju, kao i intenzitet nasilja su sigurno od utjecaja na visinu kazni, a što je sve potrebno obrazložiti.

14. S obzirom na žalbu oštećenika na odluku o trošku, a da bi se spriječile buduće, eventualne pogreške, treba napomenuti da trošak oštećenika, kao i nužni izdaci i nagrada njegova opunomoćenika predstavljaju trošak postupka iz članka 145. stavak 1. točka 8. ZKP i, u slučaju osuđujuće presude, ovaj trošak je dužan platiti optuženik, prema odredbi članka 145. stavak 6. ZKP optuženik se ne može osloboditi obveze plaćanja ovih troškova.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP, prihvaćanjem žalbe optuženika, odlučeno je kao u točki I. rješenja, a uslijed te odluke, žalbe državnog odvjetnika i oštećenika su bespredmetne.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić