Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-506/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆL, zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), sve u vezi članka 52. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog ĆL, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj K-213/2016-51 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K- 213/2016-51 od 27. svibnja 2025., pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) kazneni nalog Općinskog suda u Sisku izdan pod brojem K-213/2016 od 15. srpnja 2016. stavljen je izvan snage. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 455. stavka 1. ZKP optuženi ĆL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točci 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 52. KZ/11 te je na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ĆL je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženik je oslobođen u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ĆL putem braniteljice Nade Kovačević, odvjetnice iz Siska, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i odluke o kazni te je predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe.

3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

4. Žalba optuženog ĆL nije osnovana.

5. Optuženi ĆL žalbu je podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o njegovoj kaznenoj odgovornosti osudivši ga na zatvorsku kaznu jer da Općinsko državno odvjetništvo u Sisku nije dokazalo da je upravo on počinio produljeno kazneno djelo teške krađe na način kako ga se tereti optužnicom. Žalitelj navodi da to što je policija upravo kod njega pronašla i od njega oduzela mobitel i novčanik ukraden iz automobila oštećenika, da to ne znači da je on te stvari od oštećenika i oduzeo.

6. Žalitelj navodi u žalbi da iz iskaza ispitanih svjedoka - oštećenici DL i NL proizlazi da nisu vidjeli počinitelja, dok je DL navela da je tog dana vidjela na trgu skupinu od troje azilanata, a slijedeći dan kada je došla u policijsku postaju po novčanik sjeća se da je vidjela jednu od osoba koje je dan ranije vidjela na trgu. Nitko optuženika nije prepoznao kao počinitelja kaznenih djela, a niti je vidio optuženika u kritično vrijeme blizu automobila, dok je policija svjedoku NL rekla da je njegov mobitel nađen u azilu. Tragovi papilarnih linija izuzetih tijekom očevida koji je obavljen 6. veljače 2016. na mjestu događaja nije dostavljen na vještačenje u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, dok činjenica da je optuženik bio korisnik smještaja u azilu ne mogu sami za sebe biti relevantan dokaz da je upravo optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa stoga drži da je posljedično povrijeđen i Kazneni zakon.

7. Međutim, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja dao argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.

8. Naime, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik boravio na području Kutine u ..., a što proizlazi iz evidencije ulazaka stranaka i automobila u ustanovu. Nadalje iz iskaza svjedokinje DL proizlazi da joj je ukraden novčanik iz automobila koji joj je novčanik vraćen u policijskoj postaji Kutina drugi dan, a iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 939213 upravo proizlazi da je predmetni novčanik oduzet od optuženog ĆL. Također iz iskaza oštećenog NL proizlazi da mu je ukraden mobitel iz automobila i da mu je mobitel vraćen od strane policije, dok iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 727043 proizlazi da je mobilni uređaj oduzet od optuženog ĆL.

9. Upravo okolnost da su otuđene stvari pronađene kod optuženika upućuje na zaključak da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 uz primjenu članka 52. KZ/11.

10. Kada se uzme u obzir da je optuženik ĆL korisnik smještaja u azilu gdje su predmeti pronađeni i oduzeti od optuženika, sve navedeno unatoč izostanku neposrednih dokaza (prepoznavanje, tragovi papilarnih linija i slično) predstavlja niz međusobno povezanih i kvalitetnih indicija koje tvore logičnu i nedvojbenu cjelinu i koje povezuju optuženika s počinjenjem kaznenog djela teške krađe kritične zgode.

11. Stoga sve navedene indicijalne okolnosti čine zatvoreni krug indicija i upućuju da je optuženik ostvario sva, kako objektivna tako i subjektivna obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe za koje je proglašen krivim.

12. U žalbi zbog odluke o kazni žalitelj ne navodi nove okolnosti koje bi utjecale na blaže kažnjavanje nego samo ističe da je "odluka o kazni pogrešna".

13. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne olakotnim cijenio činjenicu da se radi o osobi koja nije kazneno osuđivana, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

14. Stupanj krivnje u postupanju optuženika – izravna namjera te jačina ugrožavanja zaštićenog dobra i upornost u ponašanju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svakako predstavljaju otegotne okolnosti kod optuženika, pa stoga uz utvrđene okolnosti prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

15. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, otegotne okolnosti u korelaciji s utvrđenim olakotnim okolnostima, olakotne okolnosti nisu takvog značaja i važnosti da bi u konkretnom slučaju opravdavale blaže kažnjavanje počinitelja, odnosno izricanje blaže kazne u konkretnoj situaciji.

16. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo će izrečena uvjetna osuda s osudom na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i s vremenom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine utjecati prvenstveno na optuženika, ali također i na sve ostale članove društva da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno.

17. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak