Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-62/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CA, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog CA, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Kzd-98/2023-25 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj Kzd-98/2023-25 od 8. studenog 2024. optuženi CA proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisana i kažnjiva po članku 172. stavku 2. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, činjenično i pravno opisana u izreci prvostupanjske presude te su optuženom CA za tri kaznena djela iz članka 172. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 prethodno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom CA izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložena je optuženom CA posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da plati sve zaostale, a neisplaćene iznose uzdržavanja za dijete AA, dijete PA i dijete ŽA, prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, broj POB-39/14 od 7. listopada 2024. za razdoblje od 16. listopada 2014. do 1. svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 9.121,74 EUR (devet tisuća sto dvadeset jedan euro i sedamdeset četiri centa) u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude na tekući račun zakonske zastupnice HA, ranije IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj 32002822038 koji se vodi kod OTP banke d.d., ranije Splitske banke d.d. jer će se u protivnom uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora optuženiku u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi CA dužan je na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva ODO Split isplatiti u proračun Republike Hrvatske novčani iznos od 7.065,99 EUR (sedam tisuća šezdeset pet eura i devedeset devet centi) u roku od 15 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude pod prijetnjom ovrhe, dok se majka i zakonska zastupnica SA, ranije IA, s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete na ime dospjelih, a neisplaćenih iznosa uzdržavanja prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, broj POB-39/24 od 7. listopada 2014. upućuje na ostvarivanje u parnici. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. tokom 1. i 6. ZKP optuženi CA dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 631,32 EUR (šesto trideset jedan euro i trideset dva centa), od čega se iznos od 331,32 EUR (tristo trideset jedan euro i trideset dva centa) odnosi na troškove izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka Matije Trogrlić, a iznos od 300,00 EUR (tristo eura) na ime paušalne svote, dok će o troškovima vještaka za dopunom knjigovodstveno-financijskog vještačenja i pristupa na raspravu vještaka sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi CA putem branitelja Bepa Marušića, odvjetnika iz Splita, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede postupovnih odredbi i povrede odredaba o sankciji, predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da mu utvrdi točan iznos obveze uzdržavanja koje ima i da mu sukladno tome produlji i obvezu podmirenja imovinskopravnog zahtjeva, podredno da vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

4. Žalba optuženog CA nije osnovana.

5. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi CA ne obrazlaže u žalbi, ne navodi iz čega proizlazi ova žalbena osnova. Isto tako, žalitelj ne obrazlaže na koji je način prvostupanjski sud počinio povredu Kaznenog zakona na štetu optuženika.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj u bitnom osporava zaključak suda o postojanju namjere da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, tvrdeći da iz opravdanih razloga nije redovno plaćao uzdržavanje za svoje troje djece jer da u inkriminirano vrijeme nije bio zaposlen, a uzdržavao je još troje djece iz čega proizlazi da žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nadalje, žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio imovinskopravni zahtjev Hrvatskom zavodu za socijalni rad RH na ime njegove obveze uzdržavanja za troje djece.

9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude, nakon što je proveo sve raspoložive i potrebne dokaze, dao jasne, određene i potpune razloge zašto se neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatraju utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje. Osim toga, žalitelj ukazuje da prvostupanjskom presudom nije riješeno glavno pitanje koje cijelo vrijeme stoji, a to je koliko bi bilo dugovanje optuženika u odnosu na Hrvatski zavod za socijalni rad RH, odnosno da prvostupanjski sud nije utvrdio točno, na način da se sudski vještak knjigovodstveno – financijske struke izjasni o tome kada je zakonska zastupnica malodobne djece, odnosno za koje je mjesece primila uplatu i od optuženika i od Hrvatskog zavoda za socijalni rad RH i time da je presuda nejasna, a i da je činjenično stanje stanje pogrešno utvrđeno.

10. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je dan na temelju materijalne dokumentacije, a nadasve dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 7. svibnja 2024. utvrdio da je IA, majci i zakonsko zastupnici malodobne djece AA, PA i ŽA sveukupno isplaćeno 6.994,49 EUR, a temeljem prava na privremeno uzdržavanje, dok je vještakinja navela kako zbroj svih isplata iskazanih na karticama korisnika daje iznos od ukupno 7.065,99 EUR što je za 70,50 EUR više od iznosa navedenog u ranije podnesenom podnesku Hrvatskog zavoda za socijalni rad te da su iz pravne službe Hrvatskog zavoda za socijalni rad izvijestili da su omaškom u pismenu naveli iznos od 6.994,49 EUR umjesto 7.065,99 EUR koliko je točno obračunato i isplaćeno s osnova privremenog uzdržavanja AA, PA i ŽA.

11. Slijedom navedenog, za razdoblje od 16. listopada 2014. do 1. svibnja 2021. obveza optuženika s osnova uzdržavanja za troje djece AA, PA i ŽA iznosi 132,72 EUR mjesečno za svako dijete, ukupna obveza iznosi 31.660,14 EUR od čega za svakog oštećenika po 10.553,38 EUR. Optuženik je platio kupnjom odjeće i obuće za djecu i pridonio ukupno 15.472,41 EUR od čega za svako dijete po 5.157,47 EUR. Razlika iznosi 16.187,73 EUR koliko je manje plaćeno na ime uzdržavanja i to za svako oštećeno dijete po 5.395,91 EUR. Hrvatski zavod za socijalni rad je isplatio s osnova privremenog uzdržavanja AA, PA i ŽA iznos od 7.065,99 EUR. Kada se iznos od 16.187,73 EUR manje plaćenog s osnova uzdržavanja umanji za iznos koji je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split isplatio s osnova privremenog uzdržavanja oštećenika AA, PA i ŽA, tada razlika manje plaćenog iznosi ukupno 9.121,74 EUR.

12. Slijedom iznijetog, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio iznos obveze dužnog uzdržavanja jer je financijski vještak na temelju dostupne materijalne dokumentacije utvrdio iznose koje je optuženik uplatio i koji je uplatio Hrvatski zavod za socijalni rad te iznose koje je optuženik dužan platiti, a kako je to pravilno utvrđeno izrekom prvostupanjske presude. Optuženik je u inkriminirano vrijeme bio radno sposoban i nije plaćao uzdržavanje za svoje troje djece kako mu je određeno ovršnom ispravom, a postojanje obveze uzdržavanja drugo troje djece koji su punoljetni ne ekskulpira optuženika, tj. samoinicijativno davanje prioriteta jednoj obvezi uzdržavanja u odnosu na drugu obvezu, ne isključuje druge obveze, dok je rok od 15 dana za plaćanje imovinskopravnog zahtjeva prekluzivni rok.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim.

14. Ispitujući odluku o kazni u smislu odredbe članka 478. ZKP s obzirom da žalba izjavljena u korist optuženika i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i vrednovao u smislu članka 47. KZ/11 sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani optuženika cijenio da je otac šestero djece, da ima zdravstvenih problema i da nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.

15. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu osobnost optuženika, njegovu životnu dob, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, upravo jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine dostatna je da se njome u cijelosti ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac