Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-463/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici br. P-59/2023-18 od dana 29. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se u toč. I., II., III., IV. i V. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici br. P-59/2023 od dana 29. kolovoza 2024. godine.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava toč. VI. izreke tako što se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa 17.089,36 EUR sa zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka u toč. VII. izreke tako da svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 4. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 9011178424 od dana 24. travnja 2006. godine (dalje: Ugovor) koji glasi „…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“. U toč. II. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. toč. 2. Ugovora koji glasi „u CHF“. U toč. III. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. toč. 2. Ugovora koji glasi „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ U toč. IV. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe članka 7. toč. 2. Ugovora koji glasi „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja“. U toč. V. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe koji glasi „Potpisom ovog Ugovora Korisnik Kredita, Solidarni dužnici i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“ U toč. VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 17.089,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. godine do isplate. U toč. VII. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu 6.242,16 EUR sa zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Žalba podnesena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP nije osnovana. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud dao jasne i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni a niti postoj proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnih dijelova određenih odredaba ugovora prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

-da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili 24. travnja 2006. godine Ugovor o kreditu br. 9011178424 kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 127.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tečajne liste banke na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,75%,

-da je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima,

-da je kredit podignut radi adaptacije obiteljske kuće te se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici,

-da su stranke 9. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita.

7. Unatoč tome što su stranke ugovorile konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravni interes na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

7.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je pravilno primijenio i čl. 502.c ZPP i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15, 14/19) kojima je propisana obvezujuća snaga sudskih odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Iz tih je razloga temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuđeno kao u toč. I. izreke.

8. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi i da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom razlike obveza koja proizlazi između tečaja za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja na dan isplate kredita te razliku promjene kamatne stope od dana dospijeća prve obveze 31. svibnja 2006. godine do konverzije 30. rujna 2015. godine uz uračunavanje iznosa 40.804,72 kn koji je tužiteljici kao pretplata priznat Dodatkom ugovora o kreditu. Stajalište je prvostupanjskog suda da tužiteljica osnovano zahtijeva isplatu jer unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

9. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, na što se s pravom ukazuje i u žalbi tuženika, slijedom čega je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom.

10. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužiteljica se prešutno odrekla svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pri tom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužiteljice kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućava vraćanje okoristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženiku je nametnuta obveza potrošaču ponuditi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

10.1. Stoga tužiteljica, koja je sklopila Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznos glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. godine koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. toč. 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršene konverzijom) a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

11. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika valjalo je djelomično uvažiti, djelomično preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev za isplatom, te temeljem članka 373. toč. 3. ZPP presuditi kao u toč. II. izreke.

12. Temeljem članka 154. st. 4. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka jer su stranke u ovoj parnici uspjele u podjednakim dijelovima.

U Šibeniku 2. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić