Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1946/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3604/2019-42 od 30. travnja 2025., 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3604/2019-42 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je djelomično održan na snazi platni nalog i tuženik obvezan na isplatu, kao i pod točkom III. izreke, kojim je tuženik obvezan na plaćanje troškova postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3816/2019 od 29. svibnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20,91 eura sa zateznim kamatama koje teku kako je to pobliže opisano u izreci presude u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je djelomično ukinut taj platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 14,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 23,22 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke).
2. Protiv dijela presude kojim je djelomično održan na snazi platni nalog i tuženik obvezan na plaćanje pod točkom I. izreke, kao i protiv odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke, žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu ukine i odbije tužbeni zahtjev.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plina prostoru u [adresa] prema računima dospjelima za listopad, prosinac 2018. i travanj 2019.
4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
4.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
4.2. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, odluka i obrazloženje ne proturječe ispravama u spisu, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće:
- da se obračunsko mjerno mjesto nalazi na adresi [adresa],
- da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u kojoj postoji plinska instalacija,
- da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva i dostavio opskrbljivaču plinom očitanje stanja plinomjera, u vrijeme stjecanja te nekretnine,
- da tuženik nije potpisao priključnice broj 5999, broj 11801/03, broj 06067/15,
- da se tuženik obraćao tužitelju u svezi plinske instalacije,
- da je obračunsko mjerno mjesto dio distribucijskog sustava koji obuhvaća plinomjer i drugu mjernu, regulacijsku i sigurnosnu opremu, na kojem se obavlja mjerenje radi obračuna isporučenog plina, te su plinomjer i druga mjerna, regulacijska i sigurnosna oprema, uključujući sustav i uređaje za daljinski prijenos podataka, sastavni dio distribucijskog sustava,
- da je tužitelj u okviru svojih redovitih poslova 17. veljače 2015. na adresi [adresa], ispitao ispravnost plinske instalacije,
- da u predmetnoj nekretnini plinska instalacija s plinomjerom nije bila demontirana,
- da između stranaka nije sklopljen ugovor u propisanom obliku,
- da se potraživanje odnosi na račune za mjesec listopada i prosinca 2018., te travanj 2019. u iznosu od 20,91 eura.
5.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog u odnosu na potraživanje od 20,91 eura sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom (»Narodne novine«, broj 158/13., dalje Opći uvjeti), na ime fiksne mjesečne naknade.
5.2. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da je neosnovan prigovor zastare jer je predmetna tražbina utužena unutar jednogodišnjeg roka zastare propisanog u članku 232. stavku 1. točci 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), a kod činjenice da je prijedlog za ovrhu podnesen 24. svibnja 2019. (list 1), dok je najstarija utužena tražbina dospjela za naplatu 3. listopada 2018.
6. U žalbi tuženik ponavlja istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije vlasnik ni posjednik predmetne nekretnine te da s tužiteljem nema sklopljeni ugovor. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije, jer je upravo tuženik kod tužitelja u tom razdoblju evidentiran kao korisnik plina u vezi navedene nekretnine, time da tuženik nije dokazao suprotno, zbog čega je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
7. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da između parničnih stranaka nije sklopljen ugovor o opskrbi plinom, pa da stoga ne postoji ni potraživanje tužitelja. Naime, iako je člankom 11. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano da ugovor o opskrbi plinom mora biti sačinjen u pisanom obliku, bez obzira što parnične stranke nisu zaključile ugovor u pisanom obliku, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su one zaključile ugovor u usmenoj formi koji je valjan jer je tužitelj u cijelosti ispunio obveze iz navedenog ugovora (članak 294. ZOO-a).
8. Nadalje, irelevantni su žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na raniju sudsku odluku između istih parničnih stranaka jer je prvostupanjski sud u ovom postupku pravilno utvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnosi obračunsko mjesto.
9. U odnosu na navode tuženika da nije zaprimio utužene račune za navesti je da u situaciji u kojoj tuženik zna da je troškove korištene usluge dužan podmiriti tad činjenica da mu tužitelj račun za pruženu uslugu nije isporučio, ne može biti razlog zbog kojeg bi isti bio oslobođen od obveze plaćanja pružene mu usluge. Naime, kada tuženik postupi protivno temeljnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, načelu dužnosti suradnje te konačno načelu dužnosti ispunjenja obveze, ne može takovo svoje postupanje isticati u prilog navodima da ne bi bio u obvezi ispuniti preuzetu obvezu.
10. Ujedno, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je sud donio odluke bez da je proveo dokaze predložene po tuženiku jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze predložene po strankama nakon čega je postupajući po odredbi članka 8. ZPP-a donio odluku o ovoj pravnoj stvari, zbog čega neosnovano tuženik u žalbi ističe niz povreda u svezi s pravom na pravično suđenje.
11. Također je za odgovoriti tuženiku da se u ovom predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavaka 3. OZ-a, pa neosnovano tuženik prigovora da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju nevjerodostojne isprave.
12. Ostali žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na svoje imovinske prilike nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, s tim što je ni tuženik posebnim žalbenim navodima ne pobija.
14. Kako nije ostvaren žalbeni razlog postojanja bitnih povreda postupka ni pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrdit pobijanu presudu.
Split, 2. rujna 2025.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović
