Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-893/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Dječjeg vrtića Čarobni dvorac, Zagreb, Trg Ivana Kukuljevića 7, OIB: 49939020917, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Sučević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri u Zagrebu, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1493/2022-31 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1493/2022-31 od 5. rujna 2024. i sudi:

I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tuženoga i tužiteljice 19. travnja 2022. za poslove pod nazivom psiholog, a temeljem odluke tuženoga o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao 25. svibnja 2022.

II. Raskida se ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženoga 19. travnja 2022., za poslove pod nazivom psiholog i to sa danom 23. siječnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici utvrdi kontinuitet radnog odnosa te joj prizna sva prava iz rada i radnog odnosa počev od 25. svibnja 2022. pa do 23. siječnja 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi štetu u iznosu 3 mjesečne ugovorene bruto plaće odnosno ukupno 2.848,71 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika da se naloži tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tuženoga i tužiteljice 19. travnja 2022. za poslove pod nazivom psiholog, a temeljem odluke tuženoga o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao 25. svibnja 2022.

2. Raskida se ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženoga 19. travnja 2022., za poslove pod nazivom psiholog i to sa danom 23. siječnja 2023.

3. Nalaže se tuženome da tužiteljici utvrdi kontinuitet radnog odnosa te joj prizna sva prava iz rada i radnog odnosa počev od 25. svibnja 2022. pa do 23. siječnja 2023.

4. Nalaže se tuženome da tužiteljici nadoknadi štetu u iznosu 3 mjesečne ugovorene bruto plaće odnosno ukupno 2.848,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

5. Nalaže se tuženome da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku petnaest dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022. te da radni odnos tužiteljice nije prestao 25. svibnja 2022., da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 23. siječnja 2023., da se utvrdi kontinuitet radnog odnosa tužiteljice od 25. svibnja 2022. do 23. siječnja 2023. te da se obveže tuženik na naknadu štete na ime sudskog raskida ugovora o radu.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da su tužiteljica i tuženik 19. travnja 2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova Psiholog na vrijeme od 20 mjeseci, uz ugovaranje probnog rada od šest mjeseci,

- da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu Odlukom o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022.,

-da je tužiteljica ostvarila sudsku zaštitu svojih prava iz radnog odnosa u zakonom propisanom roku iz odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR),

-da je tuženikov prigovor prekluzije istaknut u odnosu na zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom radnog odnosa neosnovan,

-da je odredbom čl. 125. st. 3. ZR-a propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, tužiteljica je zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa ponijela tijekom glavne rasprave podneskom od 11. kolovoza 2023. pa je stoga isti postavila u roku predviđenom odredbom čl. 125. st. 3. ZR-a,

-da se u konkretnom slučaju radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, propisan odredbom čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a koja određuje da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako radnik nije zadovoljio na probnom radu,

-da iz Ugovora o radu na određeno vrijeme kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 19. travnja 2022. proizlazi da je čl. 4. istog ugovoreno da će tužiteljica raditi u radnom vremenu od 20 sati tjedno na poslovima psihologa, da se ugovor sklapa na vrijeme od 20 mjeseci odnosno do završetka EU Projekta UP.02.2.2.16.0057 „Nastavak unaprjeđenja usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja“ uz ugovaranje probnog rada u trajanju od šest mjeseci, kao i da je posebno naznačeno da nezadovoljavanje na probnom radu predstavlja opravdan razlog za raskid ugovora, -da je u čl. 7. ugovoreno da radni tjedan iznosi 20 sati raspoređen na pet radnih dana te da psiholog radi u produljenom radnom vremenu vrtića od 16,00 do 20,00 sati,

-da iz Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022. proizlazi da je tuženik istim tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu psihologa-pripravnika, otkazao Ugovor o radu sklopljenog 19. travnja 2022. iz razloga jer radnica nije zadovoljila na probnom radu te da radnici radni odnos prestaje 25. svibnja 2022.,

-da iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je radnica zasnovala radni odnos kod tuženika 19. travnja 2022. na određeno puno radno vrijeme od 20 sati tjedno uz ugovaranje probnog rada od šest mjeseci, da s obzirom da radnica nije zadovoljila na probnom radu odlučeno je kao u izreci Odluke,

-da iz iskaza svjedokinje IIK, koja je osnivač tuženika te ujedno zaposlena na radnom mjestu administrativno računovodstveni poslovi, proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika svega pet tjedana, na radnom mjestu psihologa i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, na pola radnog vremena u trajanju od 20 mjeseci, i da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika isključivo na jednom određenom projektu koji je trebao trajati točno određeno vrijeme, da se u sklopu toga projekta nakon nekog vremena pojavilo nezadovoljstvo među kolektivom i to vrlo brzo nakon početka rada tužiteljice, osobno je pokušala razgovarati s tužiteljicom kao i tadašnja ravnateljica ali razgovori nisu urodili plodom, da je tužiteljica imala mentora kojeg je sama osigurala a što je sve sukladno propisima, da je osobno razgovarala s mentorom tužiteljice te je i sam mentor iskazao da obzirom je tužiteljica radila vrlo kratko to nije bilo prilike da mentor napravi evaluaciju rada tužiteljice, da je kod tuženika oformljeno povjerenstvo o stažiranju koje je činilo ravnateljica, mentor tužiteljice i još jedan član, ali obzirom da je tužiteljica radila svega pet tjedana kod tuženika to povjerenstvo do raskida njenog radnog odnosa nije sačinilo ni jedan zapisnik, ne sjeća se koliko je puta tužiteljica radila od 16 do 20 sati u toku pet tjedana rada kod tuženika, misli da je tužiteljica radila i u jutarnjim terminima obzirom je njen zadatak bio da se upozna sa svom djecom i djelatnicima, da je tužiteljica u sklopu svoga radnog mjesta bila dužna upoznati svu djecu, evaluirati njihov psihofizički razvoj, sve to dokumentirati i to sve provesti kroz igru primjerenu dječjoj dobi, da je posao odgojitelja njega, skrb i odgoj djece, da tužiteljica nije radila poslove odgajateljica ali je istima pomagala u radu,

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. travnja 2022. za radno mjesto kako je navedeno u ugovoru o radu – psiholog, da iako je ugovorom o radu bilo ugovoreno da će raditi na radnom mjestu psihologa u radnom vremenu od 16 do 20 sati tijekom 20 mjeseci ili do završetka projekta na kojem je bila zaposlena, od početka rada kod tuženika prema rasporedu rada kojeg je odredio poslodavac prvi tjedan radila je u vremenu od 9 do 15,30 sati, izuzev prvog dana kada je radila od 9 do 14,30 sati, a sve druge tjedne do prestanka radnog odnosa kod tuženika je radila od 9,30 do 16,00 sati, radila je u odgojnoj skupini koja je uključivala djecu mlađe vrtićke dobi, radila je isključivo na poslovima odgajatelja, prvi radni dan kod tuženika je bio utorak a već u petak prije toga utorka je dobila raspored rada putem poslovne grupe, njene kolegice su joj rekle da im je bilo rečeno da neće raditi na poslovima psihologa već isključivo na poslovima odgajatelja, da iako je po struci psiholog, u trenutku zaključenja ugovora o radu s tuženikom mogla je raditi isključivo na poslovima psihologa pripravnika jer nije u tom trenutku imala položen stručni ispit za stručnog suradnika u dječjem vrtiću, da kako tuženik nije imao zaposlenog psihologa to je sama u vlastitom aranžmanu pronašla sebi mentora i to konkretno gospođu koja je bila zaposlena u [obrt] i koja je pristala biti njen mentor, da je cijelo vrijeme radnog odnosa kod tuženika radila isključivo na poslovima odgajatelja budući da je kronično nedostajalo odgajatelja, nikada nije radila na poslovima psihologa , nikada za vrijeme njenog radnog odnosa nije radio u podnevnim satima odnosno u vremenu od 16 do 20 sati kako je to naznačeno u njenom ugovoru o radu,

-da iz iskaza svjedokinje KIK, zaposlene kod tuženika u razdoblju od 2019. do 2022. na radnom mjestu pomoćnik u radu – odgojiteljice, proizlazi da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu odgajatelj, nije sigurna u kojim smjenama je radila tužiteljica, tužiteljica je radila u skupini zajedno sa njom, skupinu su sačinjavala djeca u dobi od 2 godine, tužiteljica je radila sve poslove koji su predviđeni za radno mjesto odgajatelja, stručni suradnici također sudjeluju u radu u odgojnim skupinama, da s obzirom na manji broj odgajatelja, stručni suradnici pomažu i odgajateljima u radu te na taj način isti upoznaju djecu, jer i stručni suradnici moraju upoznati djecu i odgojitelje te se upoznati sa radom u skupini,

-da iz iskaza zakonske zastupnice tuženika, KI, koja je ravnateljica tuženika od 18. rujna 2023. proizlazi da svi stručni suradnici, a to uključuje pedagoga, psihologa i logopeda, čine stručni tim te su dužni boraviti na samom početku rada u odgojnim skupinama kako bi se upoznali sa razvojnim statusom svakog djeteta te donosili procjene, da je u skladu s tim tužiteljica također u početku svoga rada bila raspoređena u odgojnim skupinama kao psiholog, a kako bi se upoznala sa svom djecom, da je zadaća svakog stručnog suradnika je da surađuje s odgojiteljem te skupine, a sve kako bi procijenila razvojni status svakog djeteta, rad kod tuženika je bio organiziran u smjenama, radno vrijeme odgajatelja bilo drugačije od radnog vremena stručnih suradnika, tužiteljica je dolazila raditi u jutarnjim terminima, a sve kako bi mogla sudjelovati u odgojnim skupinama te se upoznati s djecom, da u poslove psihologa ne ulazi mijenjanje pelena, hranjene, šetnja djece, ali psiholog, kao i svi stručni suradnici sudjeluju u odgojnoj skupini te po potrebi pomažu odgajateljima i u takvim vrstama poslova, a posebice kad su izvanredne situacije,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio iskaze svjedokinje IIK i zakonskog zastupnika tuženika, jer da su isti uvjerljivi i međusobno suglasni glede bitnih činjenica, i da je njihov iskaz potvrđen i iskazom svjedokinje ŽI u dijelu u kojem navedena svjedokinja potvrđuje da stručni suradnici sudjeluju u radu u odgojnim skupinama te pomažu odgajateljima, jer i su stručni suradnici dužni upoznati djecu i odgajatelje, a koji iskaz je sud u tom dijelu prihvatio kao logičan i uvjerljiv,

-da sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŽI u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica radila isključivo na poslovima odgajatelja budući da je isti u tom dijelu kontradiktoran iskazima svjedokinje IIK i zakonskog zastupnika tuženika, koje je sud u cijelosti prihvatio,

-da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji je sukladan prihvaćenom iskazu svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, dok nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji je protivan prihvaćenim iskazima,

-da je odredbom čl. 53. st.3. ZR-a propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, dok je st. 4. istog članka određeno da se na otkaz iz st. 3. istog članka ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR-a,

-da po stavu prvostupanjskog suda kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka niti ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i to činjenicu da se radniku otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kako je u konkretnom slučaju tuženik i učinio,

-da sama okolnost što u odluci o otkazu tuženik nije svoje nezadovoljstvo tužiteljicom dodatno obrazložio ne utječe na zakonitost otkaza jer isto nije ni bio dužan, kao što niti sud nije dužan ulaziti u opravdanost tih razloga,

-da je svrha ugovaranja probnog rada je provjera radnikovih stručnih i drugih sposobnosti za uspješno obavljanje određenog posla, pa sama činjenica da je poslodavac bio nezadovoljan radom tužiteljice, predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu,

-da stoga prvostupanjski sud ne ulazi u ocjenu poslodavca o zadovoljavanju na probnom radu, osim kada bi se tvrdilo da je otkaz stvar diskriminacije,

-da je autonomno pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu,

-da je tuženik u ovom postupku uspio i dokazati svoje nezadovoljstvo radom tužiteljice obzirom da iz iskaza svjedoka ŽIK, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da se u sklopu projekta na kojem je bila zaposlena tužiteljica pojavilo nezadovoljstvo s radom tužiteljice kao i da je ona osobno na sastancima ukazivala tužiteljici na prisutno nezadovoljstvo, ali razgovori nisu bili uspješni,

-da je sud navode tužiteljice kojima tvrdi da je kod tuženika radila isključivo na poslovima odgajatelja ocijenio neosnovanima, budući da je tužiteljica nesporno bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu psihologa te je sukladno zasnovanome radnom odnosu sama sebi osigurala vanjskog suradnika, a iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je tužiteljica kao stručni suradnik bila dužna sudjelovati u radu u odgojnim skupinama kako bi se upoznala s djecom, evaluirala njihov psihofizički razvoj, sve to dokumentirala i provela kroz igru primjerenu dječjoj dobi,

-da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je predmetni otkaz stvar diskriminacije tužiteljice u odnosu na druge radnike,

-da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je tuženik postupao prema njoj diskriminatorno, šikanozno ili da ju je uznemiravao u smislu pravila o teretu dokazivanja predviđenog odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije,

-da su navodi tužiteljice kojima opisuje u kojem radnom vremenu je radila te na koji način su bile kod tuženika bile organizirane smjene ocijenio kao irelevantne za predmet spora, jer tužiteljica nije ni postavila tužbeni zahtjev u tom smislu, odnosno nije potraživala isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada,

-da se na otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu ne primjenjuju odredbe Zakona o otkazu, osim čl. 120., čl. 121. 1. i čl. 125. ZR-a, pa tako u situaciji kad poslodavac otkazuje radniku zbog nezadovoljavanja na probnom radu isti nije dužan niti radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju povrede te obveze niti je dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu,

-da su tvrdnje tužiteljice kojima ukazuje da je Odluka o otkazu nezakonita jer nema pouku o pravnom lijeku, neosnovanim budući da činjenica što osporena Odluka nema pouku o pravnom lijeku ne ukazuje na njenu nezakonitost, a posebice što je u konkretnom slučaju nesporno da je tužiteljica protiv predmetne Odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava te zatražila zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom,

-da osporenu odluku ne čini nezakonitim ni činjenica da se istom otkazuje tužiteljici Ugovor o radu za radno mjesto "psiholog-pripravnik", a ne Ugovor o radu za radno mjesto psiholog koji je ugovoren između tužiteljice i tuženika, jer je nesporno kome i koji se Ugovor o radu otkazuje, a i sama tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je kod tuženika radila na radnom mjestu psiholog-pripravnik,

-da činjenica da Odlukom o otkazu za tužiteljicu nije određen otkazni rok ne čini samim time predmetnu odluku nezakonitom.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je osporenu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanje radnika na probnom radu utvrdio zakonitom i dopuštenom, slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kako u dijelu gdje se traži utvrđenje nedopuštenosti iste, tako i u dijelu kojim traži sudski raskid radnog odnosa, utvrđivanje kontinuiteta radnog odnosa do dana sudskog raskida tužiteljice te naknadu štete jer da za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

8. Odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a predviđena je mogućnost da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr 905/16-2 od 5. prosinca 2017., Rev - 1696/2015-2 od 9. travnja 2019. i dr.). Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom navedene odredbe i analizom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio bitne činjenice te je na temelju takvog utvrđenja preinačio presudu suda prvog stupnja.

9. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 19. travnja 2022. proizlazi da je čl. 4. istog ugovora ugovoreno da će tužiteljica raditi u radnom vremenu od 20 sati tjedno na poslovima psihologa, da se ugovor sklapa na vrijeme od 20 mjeseci odnosno do završetka EU Projekta UP.02.2.2.16.0057 „Nastavak unaprjeđenja usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja“ uz ugovaranje probnog rada u trajanju od šest mjeseci, kao i da je posebno naznačeno da nezadovoljavanje na probnom radu predstavlja opravdan razlog za raskid ugovora. Nadalje proizlazi da je u čl. 7. ugovoreno da radni tjedan iznosi 20 sati raspoređen na pet radnih dana te da psiholog radi u produljenom radnom vremenu vrtića od 16,00 do 20,00 sati.

10. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 25. svibnja 2022. proizlazi da je tuženik istim tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu psihologa-pripravnika, otkazao Ugovor o radu sklopljenog 19. travnja 2022. iz razloga jer radnica nije zadovoljila na probnom radu te da radnici radni odnos prestaje 25. svibnja 2022. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je radnica zasnovala radni odnos kod tuženika 19. travnja 2022. na određeno puno radno vrijeme od 20 sati tjedno uz ugovaranje probnog rada od šest mjeseci, a da s obzirom da radnica nije zadovoljila na probnom radu odlučeno je kao u izreci Odluke.

11. Prema odredbi čl. 53. st. 1. ZR-a, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci (st.3.), pri čemu nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada (st. 8.), a na otkaz iz stavka 8. toga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. toga Zakona (st. 9.).

12. Sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 53. st. 3. ZR-a ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu redovitim otkazom ugovora o radu, između ostalog, ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Pri tome je sud ovlašten ispitivati osnovanost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu samo u slučaju šikane, diskriminacije ili zloupotrebe instituta otkazivanja ugovora o radu s probnim radom (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-3/2020-2 od 18. lipnja 2024.)

13. Ugovaranje probnog rada suprotno cilju zbog kojeg je ustanovljeno predstavlja zlouporabu instituta otkazivanja ugovora o radu s probnim radom, odnosno predstavlja zlouporabu prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 250/04-2 od 21. prosinca 2005.).

14. Svrha probnog rada jest provjera radnikovih sposobnosti i vještina kako bi se utvrdilo odgovara li radnik zahtjevima radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu (što je ponajprije interes poslodavca), ali i upoznavanje radnika s uvjetima rada i zahtjevima radnog mjesta, što mu omogućuje ocjenu o tome odgovara li mu rad na radnom mjestu za koje je sklopio ugovor o radu. Međutim, u situaciji kada radniku nije omogućeno da u probnom roku obavlja poslove zbog kojih poslova je i sklopljen ugovor o radu, nije moglo biti niti ocijenjeno da na probnom radu nije zadovoljio na poslovima za koje je sklopljen ugovor o radu i ugovoren probni rok (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-338/2002-2 od 6. studenoga 2003.).

15. U situaciji kada poslodavac nije omogućio obavljanje poslova radnog mjesta za koje je radnik s poslodavcem sklopio ugovor o radu, onda poslodavac nije niti mogao provjeriti sposobnosti i vještine radnika kako bi ocijenio odgovara li on zahtjevima radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, odnosno ako poslodavac nije radniku omogućio obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu sa probnim radom, onda pod takvim okolnostima nije niti mogla biti ostvarena svrha probnog rada, a posljedično čemu poslodavac nema osnova otkazati ugovor o radu iz razloga što bi ocijenio da radnik ne zadovoljava potrebama posla za koje je radnik sklopio ugovor o radu, pri čemu bi takvo ponašanje poslodavca predstavljalo zloupotrebu prava (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1541/13- 2 od 19. svibnja 2015.).

16. Sporno je u konkretnom slučaju da li je tužiteljica u probnom roku obavljala poslove radnog mjesta psihologa, a koje poslove je tužiteljica trebala obavljati do završetka EU Projekta UP.02.2.2.16.0057 „Nastavak unaprjeđenja usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja“.

17. Primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, kojom odredbom je propisano da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije obavljala poslove psihologa za koje je zaključila Ugovor o radu nego je isključivo radila posao odgojiteljice.

18. Tužiteljica u tužbi i u svom iskazu tvrdi da je radila u odgojnoj skupini koja je uključivala djecu mlađe vrtićke dobi i da je cijelo vrijeme radila isključivo na mjestu odgajatelja, da je kronično nedostajalo odgajatelja i da nije radila na poslovima psihologa, da joj je radno vrijeme bilo raspoređeno isključivo u jutarnjoj smjeni i da su joj kolegice odgojiteljice rekle da im je bilo rečeno da niti neće raditi na poslovima psihologa nego isključivo odgajatelja (list 75 spisa).

19. Svjedokinja KIK, bivša radna kolegica tužiteljice, i u ovom predmetu nezainteresirana svjedokinja, je u odnosu na navedenu relevantnu činjenicu iskazala da je tužiteljica radila na radnom mjestu odgajatelja, da je tužiteljica radila s njom u istoj skupini djece koju skupinu sa sačinjavala djeca u dobi od dvije godine i da je tužiteljica radila sve poslove koje je određeno za radno mjesto odgojitelja, a da zbog manjeg broja odgajatelja stručni suradnici pomažu odgojiteljima u radu i da stručni suradnici moraju upoznati djecu (list 84 spisa).

20. Svjedokinja IIK, osnivačica tuženika, je u odnosu na navedenu relevantnu činjenicu iskazala da je tužiteljica bila zaposlena isključivo na jednom određenom projektu koji je trebao trajati točno određeno vrijeme, da je tužiteljica radila i u jutarnjim terminima obzirom da je njezin zadatak bio da se upozna sa svom djecom i djelatnicima, da je jedan od ciljeva projekta na kojem je radila tužiteljica bio i produženje radnog vremena dječjih vrtića i da je tužiteljica u sklopu svog radnom mjesta bila dužna upoznati svu djecu, evaluirati njihov psihofizički razvoj, sve to dokumentirati i provesti kroz igru primjerenu dječjoj dobi, da je posao odgojitelja njega, skrb i odgoj djece i da tužiteljica nije radila poslove odgojiteljice, ali je pomagala u radu (list 65 spisa).

21. Zakonska zastupnica tuženika LI, je u odnosu na navedenu relevantnu činjenicu iskazala da je tužiteljica bila raspoređena u odgojnim skupinama kao psiholog da bi se upoznala sa djecom i da je zadaća svakog stručnog suradnika da surađuje s odgojiteljem te skupine kako bi procijenila razvojni status svakog djeteta, a da u poslove psihologa ne ulazi mijenjanje pelena, hranjenje, šetnja djece, ali da po potrebi pomažu odgojiteljima i u takvim vrstama poslova, a posebno kada su izvanredne situacije (list 86 spisa).

22. Dakle, niti jedan svjedok niti zakonska zastupnica nisu tvrdili da tužiteljica nije obavljala poslove odgojitelja, nego da je tužiteljica poslove odgojitelja obavljala u svrhu upoznavanja djece. Prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tuženika da se stručni suradnik mora upoznati s djecom, što je logično i životno, međutim osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da bi se stručni suradnik s djecom treba upoznavati obavljajući poslove svog radnog mjesta, a ne isključivo poslove odgajatelja, koji se u većem dijelu razlikuju od poslova psihologa. Naime, obavljanjem u cijelosti samo poslova odgajatelja se ne može okarakterizirati kao obavljanje poslova psihologa, a za koje radno mjesto je tužiteljica sklopila ugovor o radu i ugovorila probni rad.

23. Pri čemu je nepristrana i nezainteresirana svjedokinja KIK iskazala da je tužiteljica radila isključivo na poslovima odgajatelja koji iskaz prvostupanjski sud nije prihvatio navodeći da je u tom dijelu kontradiktoran iskazima svjedokinje IIK i zakonskog zastupnika tuženika, koje je sud u cijelosti prihvatio. Međutim, sud je dužan obrazložiti na osnovu točno kojih odlučnih dokaza uzima određenu činjenicu kao utvrđenu, a koju ne i zašto, kojem od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Dakle, dužan je iznijeti razloge zbog kojih je određenim dokazima povjerovao, a zbog čega druge smatra neuvjerljivim. U konkretnom slučaju, s obzirom da je KIK nepristrana i nezainteresirana svjedokinja, da je radila sa tužiteljicom i da ima neposredna saznanja o svakodnevnom radu tužiteljice za razliku od svjedokinje LIK, koja je osnivačica tuženika i zakonske zastupnice tuženika, koje su po svojim pozicijama kod tuženika pristrane u ovom sporu i koje niti nisu iskazivale o svakodnevnom faktičnom radu tužiteljice, nego su paušalno navodile da je tužiteljica poslove odgojitelja obavljala u svrhu upoznavanja djece, usporedbom i ocjenom njihovih iskaza ovaj sud je utvrdio osnovanost tvrdnji tužiteljice da je obavljala isključivo poslove odgojiteljice.

24. Imajući u vidu navedeno, tuženik nije niti mogao ocijeniti sposobnosti i vještine tužiteljice da obavlja posao psihologa, za koje radno mjesto je tužiteljica sklopila ugovor o radu u sklopu provođenja EU Projekta UP.02.2.2.16.0057 „Nastavak unaprjeđenja usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja“ . S obzirom da tuženik nije tvrdio niti dokazao da tužiteljicu nije mogao rasporediti da obavlja poslove psihologa iz nekih objektivnih razloga na strani tuženika ili subjektivnih razloga na strani tužiteljice, navodi tuženika (odgovor na tužbu/list 21 spis) da se tijekom probnog rada ne provjeravaju samo radnikove stručne sposobnosti i umješnost u radu nego i druge sposobnosti i kvalitete koje ukazuju na odnos prema radu, sredstvima rada, odnos prema drugim zaposlenicima, prema korisnicima usluga i poslodavcu te napose radnikova radna disciplina, u okolnostima konkretnog slučaja, nisu od značaja za odlučivanje.

25. Slijedom navedenog, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljstva na probnom radu je nedopuštena i radni odnos tužiteljice nije prestao 25. svibnja 2022. pa je valjalo sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a prihvatiti zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu (tužiteljica se ponovo zaposlila 24. siječnja 2023./list 61 spisa) i zahtjev za naknadu štete u visini od tri plaće čija visina nije bila sporna (kao zakonski propisan najmanji iznos naknade štete). Sukladno odredbi čl. 125. st. 3. ZR-a poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, pa je neosnovan prigovor tuženika (list 64 spisa) da je tužiteljica prekludirana u postavljanju tog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

26. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. i 164. st. 2. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa) tako da je tužiteljici za sastav tužbe priznato 100 bodova (Tbr.7.1.), za sastav podnesaka od 10. listopada 2022. i 11. kolovoza 2023 po 100 bodova (Tbr.8.1.), za sastav podnesaka od 21. travnja 2023. i 23. studenoga 2023. po 25 bodova (Tbr. 8. 4.), za zastupanje na ročištima 30. ožujka 2023., 2. listopada 2023., 19. ožujka 2023. i 2. srpnja 2024. po 100 bodova (Tbr. 9.1), što uz primjenu Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 1.875,00 eura. Tužiteljici je primjenom Tbr. 10. 1. u vezi Tbr.7.1. priznat trošak sastava žalbe od 125 bodova, što uz primjenu Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 312,50 eura.

27. Tužiteljici je na ukupan trošak postupka od 2.187,50 eura dosuđena zatezna kamata tekuća od 2. rujna 2025. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u ostalim odnosima.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj