Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-526/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jasni Preložnjak Bedić, odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-569/2023-23 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-569/2023-23 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj: [broj kredita], zaključen 21.12.2005. između tužiteljice i tuženika potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika, kao i Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 18.2.2016. potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika pa stoga predmetni ugovor i Aneks ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za jamce – platce, ni za jamce.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita], zaključen 21. prosinca 2005. između tužiteljice i tuženika potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika, kao i Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 18. veljače 2016. potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika te da stoga predmetni ugovor i Aneks ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za jamce – platce, ni za jamce.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neproturječno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji tužiteljica ističe u žalbi.

8. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi:

- da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu u iznosu od 17.100,00 CHF s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom podigla za adaptaciju kuće u kojoj i sada živi,

- da se o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije pregovaralo,

- da je rata anuiteta po tom kreditu u CHF rasla radi čega je imala problema s otplatom kredita,

- da se odlučila na sklapanje konverzije u povodu kojeg zahtjeva je banka napravila tablicu odnosno otplatni plan u eurima, što je ona prihvatila,

- da je potom podigla novi kredit u drugoj banci kojim je otplatila predmetni kredit.

9. Prvostupanjski je sud uvidom u spis toga suda poslovni broj P-284/2023 utvrdio da je tužiteljica LŠ vezano uz predmetni kredit podnijela tužbu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., u kojem postupku je tužiteljica nakon provedenog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev u skladu s istim te je postupak i dalje u tijeku.

10. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o [broj kredita], zaključenog 21. prosinca 2005. između tužiteljice i tuženika potvrđenog

– solemniziran kod javnog bilježnika, kao i Aneks broj: 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 18. veljače 2016. potvrđenog – solemniziranog kod javnog bilježnika kao neosnovan jer je odredbom čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a i odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/ 07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji način se mijenja kamatna stopa.

11. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj žalbeni sud.

12. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da sukladno odredbi čl. 324. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila odlučujući ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

13. Navedeni Zakon u čl. 1021. određuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. Dakle, bitni sastojci Ugovora o kreditu su iznos kredita, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Uvjeti davanja i vraćanja kredita su primjerice vrijeme u koje će kredit biti vraćen, hoće li biti isplaćen odjednom ili u ratama ili koje dokumente korisnik kredita mora doprinijeti da bi mu kredit bio isplaćen i sl. Uvjeti korištenja kredita su namjena kredita, visina kamate, način obračuna kamate i dr. Navedeni elementi moraju biti sadržani u ugovoru o kreditu kao uvjet njegove valjanosti. Fiksna kamatna stopa osigurava banci stalni postotak prinosa, nezavisan od tržišnih faktora, dok se promjenjiva kamatna stopa mijenja u zavisnosti od stanja na tržištu i kamatne politike kreditora. Eventualna ništetnost odredbi koje se odnose na ugovorenu zaštitnu klauzulu i način mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora o kreditu i taj ugovor može opstati bez njih.

15. Stoga, uzimajući u obzir bitne sastojke ugovora o kreditu, a to je iznos kredita tj. davanje određenog novčanog iznosa uz valutnu klauzulu (čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu) i obveza vraćanja iskorištenog novca uz obvezu plaćanja iznosa kredita i ugovorenih kamata u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju banke za CHF (čl. 7. predmetnog Ugovora) slijedi zaključak da eventualna ništetnost odredbi u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa ne utječu na ništetnost čitavog ugovora. Zaštitna valutna klauzula i način promjene kamatne stope nisu bitni elementi ugovora i ugovor može opstati bez njih, tako da oni ne povlače ništetnost čitavog ugovora. Odredba o glavnom predmetu-ovdje čl. 2. ugovora i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji način se mijenja kamatna stopa. U kolektivnom sporu (postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012) su dijelovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđeni ništetnim iz razloga što se o njima nije pojedinačno pregovaralo odnosno zbog toga što banka nije potrošačima pružila određene informacije, a ne zbog toga što bi to bili ništetni bitni elementi ugovora o kreditu bez kojih ugovor ne može egzistirati.

16. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

17. Nadalje, u odluci Suda Europske unije u predmetu C-19/20 od 29. travnja 2021. se u točki 83. u bitnom navodi kako cilj odredbe čl. 6. st. 1. Direktive nije dovesti do utvrđivanja ništetnosti svih ugovora s nepoštenim odredbama već zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza ugovornih stranaka stvarnom ravnotežom kojom se ponovo uspostavlja jednakost između potonjih, pri čemu se precizira da se predmetni ugovor mora, u načelu, održati bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz uklanjanja nepoštenih odredaba. Pod uvjetom da je posljednji uvjet ispunjen, predmetni ugovor može, u skladu sa čl. 6. stavak 1. Direktive 93/13 biti održan na snazi, ako je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora pravno moguć, što treba provjeriti na temelju objektivnog pristupa. S tim u svezi u točke 89. iste odluke Sud Europske unije jasno daje do znanja kako poništenje ugovora ne može ovisiti o izričitom zahtjevu potrošača u tom smislu, nego je obuhvaćeno objektivnom primjenom kriterija od strane nacionalnog suda utvrđenih na temelju nacionalnog prava.

18. S obzirom na sve prethodno navedeno, neosnovani su žalbeni navodi da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da nije u cijelosti ništetan predmetni ugovor o kreditu i ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja tim više što je uvidom u e-spis ovaj sud utvrdio da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-284/2023-34 od 11. prosinca 2024. taj postupak radi isplate preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u povodu predmetnog ugovora o kreditu u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

19. Osim toga, stranke su dana 18. veljače 2016. sklopili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102715 - dalje: ZID ZPK/15), koji je bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, a i Sud Europske unije je u odluci C-567/20 iznio stav da je Aneks ugovora o kreditu isključen od ispitivanja nepoštenosti sukladno odredbi čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 jer se radi o prisilnom propisu, koji ne može biti predmet ispitivanja nepoštenosti, u skladu s kojim stavom su doneseni i zaključci Vrhovnog suda RH u odlukama Ž1/2019 i Rev-637/19 jer je konverzijom između ugovornih strana uspostavljena ravnoteža.

20. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu pod stavkom II izreke nije dovedena u sumnju.

21. Zbog izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod stavkom I temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspjela, a zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić