Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-478/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZH, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Splitu i optuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1055/2023-11 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 02. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ZH kao neosnovne te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ZH zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. u svezi s člankom 79. stavak 1. i 6. KZ od optuženika je trajno oduzeto šest PVC smotuljaka sa ukupno 125,83 grama konoplje, četiri PVC smotuljka sa ukupno 6,57 grama konoplje, dva PVC smotuljka sa ukupno 1,24 grama kokaina, jedna digitalna vaga za precizno mjerenje, a koji predmeti su privremeno oduzeti od optuženika potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Prve policijske postaje Split pod brojevima 00204540, 00204541 i 0204542, sve od 4. listopada 2022., a koja droga i predmeti su oduzeti ranije navedenim potvrdama uporabljeni za počinjenje kaznenog djela te će se naknadno uništiti.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP) optuženik je dužan sudu naknaditi troškove kaznenog postupka na ime provedenog toksikološkog vještačenja u visini od 824,21 eura (osamsto dvadeset četiri eura i dvadeset jedan cent) te paušalni iznos od 100,00 (sto) eura.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
5. Žalbu je podnio i optuženik, putem branitelja Ice Škarpa, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kraći rok provjeravanja.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
9. Iako optuženik u žalbi navodi da se žali zbog svih istaknutih žalbenih osnova iz njegove žalbe sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi.
10. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu činjenice da je i droga kokain bila namijenjena za daljnju prodaju. Optuženik se u žalbi poziva na svoju obranu u kojoj je naveo da je on konoplju koja je kod njega pronađena spremio za povremenu konzumaciju s prijateljima, ali i za prodaju, dok je u odnosu na kokain koji je pronađen kod njega naveo da je isti konzumirao zajedno s prijateljicom te da isti nije služio za prodaju, a u odnosu na tragove kokaina pronađene na digitalnoj vagi koja je od njega oduzeta, naveo je da je on to provjeravao za osobne potrebe da vidi koliko je uzeo. Zbog navedenog i zbog činjenice da je kod njega pronađena mala količina droge kokain smatra da je prvostupanjski sud bez ijednog dokaza došao do pogrešnog zaključka da je i droga kokain namijenjena za daljnju prodaju, a što prema stavu optuženika ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju zbog čega smatra da je ostvarena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojoj bi se povredi iz članka 468. ZKP radilo, te da je zbog navedenog izrečena i prestroga kaznena sankcija.
11. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te donio pravilnu odluku u odnosu na sporne činjenice, ispravno zaključivši da je i pronađena droga kokain bila namijenjena daljnjoj prodaji, a za takvu svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio obranu optuženika u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela u odnosu na drogu kokain, neosnovanom, ispravno dovodeći u vezu okolnost da su kod optuženika, između ostale droge, pronađena dva smotuljka s ukupno 1,24 grama kokaina te vaga za precizno mjerenje na kojoj je utvrđena prisutnost ne samo tetrahidrokanabinola u tragovima, već i prisutnost kokaina, s okolnošću da optuženik u to vrijeme nije radio i ostvarivao redovne prihode pri čemu je posjedovao različite vrste opojnih droga, pakiranih za daljnju prodaju. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je i ovu drogu - kokain optuženik vagao radi raspodjele u manje paketiće, sve u cilju daljnje prodaje, pa se njegovi žalbeni navodi da je kokain vagao radi provjere količine koliko je uzeo za osobne potrebe ne mogu prihvatiti kao istiniti i vjerodostojni.
13. Nisu u pravu niti državni odvjetnik, niti optuženik kada se žale zbog odluke o uvjetnoj osudi.
13.1. U žalbi državnog odvjetnika ističe se da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok otegotnim okolnostima nije dao potreban značaj smatrajući da prvostupanjski sud nije dao pravilan značaj društvenoj opasnosti i načinu počinjenja kaznenog djela ukazujući na vrstu i količinu opojne droge koja je od optuženika oduzeta.
13.2. Optuženik u žalbi ističe da je kaznena sankcija na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena, te da prvostupanjski sud nije dao pravilan značaj olakotnim okolnostima koje su kod optuženika utvrđene i to da je priznao počinjenje kaznenog djela, korektno se ponašao pred sudom, njegove obiteljske prilike, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela iz kojeg proizlazi da nema novih kaznenih postupaka protiv njega niti osuda za nova kaznena djela Smatra da je prvostupanjski sud utvrđenoj otegotnoj okolnosti u vidu društvene opasnosti ovakvih kaznenih djela dao preveliki značaj te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da se odredi kraći rok kušnje u izrečenoj uvjetnoj osudi.
14. Međutim, protivno suprotstavljenim tvrdnjama optuženika i državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio da je neosuđivana osoba, te njegove obiteljske prilike iz kojih proizlazi da je otac jednog maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, a kao otegotno prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio društvenu opasnost počinjenja ovakve vrste kaznenih djela štetnih za zdravlje ljudi, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima.
15. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotnu okolnost priznanje kaznenog djela, tu okolnost sud niti nije mogao ocijeniti kao olakotnu jer optuženik nije u cijelosti priznao kazneno djelo.
16. Da je pravilno ocijenio značaj otegotne okolnost u vidu društvene opasnosti počinjenja ovakve vrste kaznenih djela štetnih za zdravlje ljudi, prvostupanjski je sud posebno izrazio kroz izricanje maksimalnog roka provjeravanja u trajanju pet godina u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo, pa nije u pravu državni odvjetnik da ta otegotna okolnost nije dovoljno cijenjena. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik da prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost optuženiku nije cijenio način počinjenja kaznenog djela ukazujući na vrstu i količinu opojne droge koja je od njega oduzeta, jer navedene okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim ne odstupaju od okolnosti koje se uobičajeno pojavljuju pri izvršenju ovakve vrste kaznenih djela.
17. Zbog svega navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao primjerenu kaznenu sankciju, na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te istovremeno navedenu kaznu uvjetovao rokom provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina, ocjenjujući istu primjerenom i podobnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, zbog čega žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi nisu osnovane.
18. Obzirom ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 02. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Gordana Mihela Grahovac