Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-488/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KT, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:
125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-272/2024-9 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 02. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi UT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja kazna je temeljem članka 55. stavak 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.
1.1. Temeljem članka 55 stavak 4., 5. i 6. KZ/11 određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženog, koji se treba u roku od 8 dana od kada je pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo će nakon davanja pristanka odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro na slobodi.
1.2. Temeljem članka 55. stavak 6. KZ/11 određeno je da ukoliko se optuženi ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 dana ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.
1.3. Temeljem članka 55. stavak 7. KZ/11 u slučaju da optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom po tijelu za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok za izvršenje rada za opće dobro.
1.4. Temeljem članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) djelomično je dosuđen imovinsko pravni zahtjev oštećenika ST OIB: [osobni identifikacijski broj] tako da je optuženik UT dužan u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude oštećeniku uplatiti iznos od 398,17
(tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. svibnja 2022. do isplate, od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, dok se oštećeni sa djelom imovinsko pravnog zahtjeva u kojem potražuje zakonske zatezne kamate u razdoblju od 21. travnja 2022. do 11. svibnja 2022. upućuje u parnicu.
1.5. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP optuženi UT dužan je, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, podmiriti troškove kaznenog postupka s osnove nužnih izdataka oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP, a na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP paušal u iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, a da je pritom precijenio značaj olakotnih okolnosti. Smatra da sud nije pravilno cijenio okolnost spremnosti optuženika da oštećeniku nadoknadi štetu s obzirom da optuženik to nije učinio unatoč višekratnim pozivima oštećenika, pa njegova spremnost na nadoknadu štete ne može predstavljati olakotnu okolnost. Nadalje, državni odvjetnik smatra da optuženi ničim nije dokazao svoje zaposlenje niti činjenicu da ima trudnu zaručnicu, pa se navedene okolnosti bez dodatne provjere ne mogu cijeniti olakotnim. U odnosu na otegotnu okolnost višestruke osuđivanosti optuženika smatra da prvostupanjski sud navedeno nije cijenio u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način ukazujući na okolnost da je optuženik u čak tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela krađe, teške krađe i prijevare te su mu do sada izricane uvjetne osude koje ga nisu odvratile od činjenja kaznenih djela niti je poštivao vrijeme provjeravanja određeno mu u navedenim presudama, budući je kaznena djela činio tijekom 2022. i 2023., a ne kako to pogrešno prvostupanjski sud cijeni relevantnim razdoblje od listopada 2023. do prosinca 2023. kada su presude postale pravomoćne. Stoga smatra da se izrečenom sankcijom rada za opće dobro neće postići specijalna prevencija, kao niti generalna prevencija budući da ovakva presuda ne šalje dovoljno jasnu i nedvosmislenu poruku o nedopuštenosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a niti o adekvatnom kažnjavanju specijalnih povratnika. Ističe da izrečena sankcija nije primjerena težini i načinu počinjenja kaznenog djela, krivnji i dosadašnjem ponašanju optuženika, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža sankcija.
6. Protivno istaknutim žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio te ispravno ocijenio sve okolnosti od utjecaja na kaznenu sankciju koju treba izreći optuženiku za počinjeno kazneno djelo.
7. Prvostupanjski je sud kod odluke o kazni cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti da je priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio kajanje i spremnost oštećeniku u cijelosti namiriti nastalu štetu, činjenicu da je zaposlen i ostvaruje prihode pa je u objektivnoj mogućnosti vratiti iznos nastale štete, zatim da ima zaručnicu s kojom čeka dijete, te njegovu kritičnost prema vlastitom ponašanju koja se očituje u njegovom očitovanju da više nema namjeru činiti kaznena djela. Kao otegotno cijenjena mu je ranija višestruka osuđivanost za kaznena djela krađe, teške krađe i prijevare, a s obzirom su sve presude postale pravomoćne u razdoblju od listopada do prosinca 2023. sud je mišljenja da se radi o ekscesnom ponašanju optuženika u određenom vremenskom periodu, te cijeneći okolnost da su mu prethodno izricane uvjetne osude, sud je mišljenja da će se radom za opće dobro u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 i da će izrečena kazna preventivno djelovati na optuženika i druge da ne čine kaznena djela kao i jačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti optuženiku da podmiri nastalu štetu oštećeniku što da mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora on ne bi bio u mogućnosti, pa ga je temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro.
8. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na izricanje kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo te da je potom ispravno cijenio značaj tih okolnosti, osnovano zaključivši da je izrečena kazna zatvora optuženiku, a koja je zamijenjena radom za opće dobro u svemu primjerena težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela te da će se njome ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja na način da će ista utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, posebno imajući u vidu okolnost da i sam državni odvjetnik u žalbi ističe da šteta nastala počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 398,17 eura predstavlja relativno nizak iznos štete.
9. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio značaj otegotne okolnosti na strani optuženika u odnosu na njegovu raniju osuđivanost, te ispravno zaključio da se radi o ranijem protupravnom ponašanju optuženika u određenom vremenskom periodu, nakon kojeg se, prema podacima u spisu, optuženik više nije pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela. Državni odvjetnik ispušta iz vida činjenicu da je optuženik pravomoćno osuđivan od listopada do prosinca 2023. iz čega proizlazi da u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela, u travnju 2022., nije bio osuđivan pa izrečene uvjetne osude nisu niti mogle na njega utjecati u odvraćanju od činjenja kaznenih djela niti je mogao poštivati vrijeme provjeravanja određeno mu u navedenim presudama, kako to pogrešno zaključuje žalitelj.
10. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik da je optuženiku potrebno izreći strožu kaznu, jer i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
11. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu držanog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 02. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
