Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3284/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], Marina I. 14, i II tužitelja CN (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], oba tužitelja zastupani po punomoćniku DNM, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (OIB 57500462912), Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3359/2017-115 od 10. travnja 2025. i o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3359/2017-119 od 21. svibnja 2025, u sjednici vijeća dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3359/2017-115 od 10. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3359/2017-119 od 21. svibnja 2025. u dijelu pod I izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3359/2017-119 od 21. svibnja 2025. u dijelu pod II izreke.

III Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na isplatu 12.874,11 eura s osnova naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, kao i iznosa od 23.311,88 eura s osnove naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 22.758,19 eura od dana 1. srpnja 2007. godine do isplate; na iznos od 65,58 eura od 1. srpnja 2007. godine do isplate i na iznos od 488,11 eura od 6. veljače 2007. godine do isplate kao i troška parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, dok se konačno pod II nalaže tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.475,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Rješenjem od 21. svibnja 2025. odlučeno je o prijedlogu tuženika za donošenje dopunske odluke, podredno žalbi protiv gornje presude, te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 337,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. travnja 2025. godine do isplate, a u ostalom dijelu i to za iznos od 1.250,00 eura, odbijen je prijedlog tuženika za daljnju dopunu rješenja o trošku unutar presude od dana 10. travnja 2025. godine, poslovni broj Pn-3359/2017-115.

3. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluku, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Protiv rješenja o trošku u dijelu pod toč. I žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

6. Protiv rješenja u odbijajućem dijelu pod toč. II žalbu podnosi i tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Tužitelj u žalbi na presudu u glavnim crtama ističe kako 25. ožujka 2025., dolazi do spajanja predmeta koje nije zasnovano ni na jednoj stvarnoj pretpostavci predviđenoj odredbom članka 313. ZPP-a, budući da u trenutku spajanja predmet Poslovni broj Pn-454/19 nije bio procesno dovršen, tužitelj nije bio saslušan, nije bilo dovršeno vještačenje, niti su izvedeni svi dokazi dok je predmet Pn-3359/17 bio u poodmakloj fazi, s većim dijelom izvedenih dokaza, prti čemu je ignoriran nalog da se dovrši prometno vještačenje koje je prethodno započeo stalni sudski vještak u cestovnom prometu i za procjenu vozila ŽN.

10. Pobijana se presuda po žalitelju temelji gotovo isključivo na kompromitiranom policijskom zapisniku koji je nastao nakon što je djelatnik tuženika VN priznao da su on i kolega počistili mjesto nesreće prije dolaska policije, a zanemaren je iskaz I-tužiteljice DN, koja navodi da je vozila lijevom trakom, a svjedok EN je dao iskaz da se i sam kao iskusan vozač jedva održao na prometnici nakon što je prešao preko kamenja, čime nedvojbeno potvrđuje postojanje fizičke zapreke na kolniku. I PN, rođ. SN, suputnica tužiteljice, kao svjedok tvrdi kako je u trenutku nesreće povikala "Kamenje!", što jasno potvrđuje iznenadnost i neposrednost opasnosti. ZN, vlasnik vučne službe, koji je neposredno nakon nesreće došao na mjesto događaja, pregledao je vozilo, fotografirao ga te ga odšlepaо tvrdeći da je na podvozju automobila bilo vidljivo oštećenje nastalo uslijed naleta na kamenje, uključujući puknuće nosača motora, a očevid proveden u jesen 2024. godine – nakon sedam godina vođenja spora, izveden je neadekvatno. Stalni sudski vještak za promet Mišo Barić mjerio je nagib ceste na mjestu slijetanja, a ne na mjestu udara u kamenje, bez jasne metodologije. Kada je punomoćnica ovdje I-tužiteljice navedenom vještaku na raspravnom ročištu postavila pitanje o osnovanosti takve procjene, sutkinja je isto pitanje cijenila kao "hipotetsko", dok je identična pitanja dopuštala punomoćnici Tuženika, što otvara ozbiljnu sumnju u pristranost suda. Vještak je mjerio nagib isključivo na mjestu slijetanja vozila, iako je ovdje I-tužiteljica više puta – pa i tijekom samog očevica-izjavila da je do udara u kamenje došlo stotinama metara prije tog mjesta. Nije izvršeno mjerenje na mjestu udara, niti je vještak bio u stanju jasno pojasniti metodologiju kojom je izjednačio nagibe na tim različitim lokacijama tako da mjesto udara nije uopće uključeno u analizu, niti su provedena usporedna mjerenja, a vještak nije mogao objasniti kojom metodom je zaključio da su nagibi na dvjema različitim lokacijama jednaki.

11. Tužitelji su tražili da se vještak očituje kojom je metodom utvrdio da je nagib jednak na mjestu slijetanja i na mjestu udara, je li poznavao projektno-tehničku dokumentaciju dionice autoceste i je li ispitao konfiguraciju terena duž cijelog segmenta prometnice relevantnog za odluku, što je sud odbio, pa je time sudska odluka lišena svakog tehničkog temelja, dok je tuženiku dopušteno pitanje bi li bilo moguće da neki drugi automobil na toj lokaciji udari u kamenje, a da ne sleti na što je vještak odgovorio kako to nije moguće. Čak i da se prihvati da je vještak točno izmjerio nagib kolnika to ne isključuje odgovornost tuženika, budući da ukoliko tuženik nije poduzeo mjere sprječavanja pada kamenja, neovisno o tome kada je kamen pao, on odgovara za nezgodu. U slučaju štete uslijed naleta na predmet na cesti, poduzeće za ceste odgovara po načelu objektivne odgovornosti ako ne dokaže da je učinilo sve da do štete ne dođe, uključujući održavanje i uklanjanje opasnosti. Ovdje uopće nije utvrđeno odakle je kamen pao, ali presuda ne smije biti odbijajuća samo zato što konkretno porijeklo kamenja na cesti na koje je ovdje Itužiteljica naletjela svojim vozilom nije forenzički utvrđeno – osobito iz razloga što je policijski zapisnik koji to navodno precizira kompromitiran u cijelosti te je tuženik počistio mjesto nesreće prije dolaska policije.

12. No, u zapisniku od 25. ožujka 2025. po žalitelju vještak je izričito naveo kako nije točno da sam nagib kolnika počeo mjeriti na mjestu slijetanja tužiteljice vozilom s kolnika, već na mjestu početka tragova kočenja vozila tužiteljice Pri tome uopće nije odlučno koliko je metara tužiteljica vozilom prevalila od trenutka početka kočenja do izlijetanja sa kolnika, a sve u smislu toga je li se na tom putu bitno promijenio nagib kolnika. Ovo iz razloga što se radi o autocesti i na istoj do promjene nagiba dolazi u puno većim dužinama, najmanje 500m. Naravno da je kamenje na cestu moglo doći na način da se isulo iz nekog teretnog vozila. Prilikom izrade nalaza vještak se oslanjao na podatke zapisnika o očevidu sačinjenog po djelatnicima MUP-a a fotoelaborat sačinjen po djelatnicima MUP-a nije imao na uvid, a u spisu su fotografije vozila kojim je upravljala tužiteljica. Neke podrobnije zaključke uvidom u te fotografije nije dobio. Tužitelju je pri tome zabranjeno postavljanje pitanja vještaku je li upoznat s time da su ophodari prije dolaska policije počistili mjesto štetnog događaja, jer to nije zadatak vještaka. Konačno, vještak je ustvrdio kako je sve elemente procjenjivao na dijelu gdje su počeli tragovi kočenja. Ako se prihvati navod tužiteljice da je kamenje na cesti bilo puno prije od mjesta gdje je ona počela kočiti tada se u potpunosti isključuje mogućnost da bi kamenje došlo sa brda tj. sa dijela izvan autoceste, zato jer u tom dijelu uopće nema nekog povišenja s kojeg bi kamenje moglo završiti na cesti. Vještak je nalaz mogao raditi počevši od prvog materijalnog traga, a to je početak traga kočenja na cesti. Što je bilo ranije, je li piramidalno kamenje, kako je navela tužiteljica bilo od tog mjesta 10,50 ili 150 metara nije od utjecaja na nalaz i mišljenje. Pod pretpostavkom da sud prihvati da bi se radilo o piramidalnoj hrpi kamenja tada je isto na kolniku moglo završiti jedino isipanjem iz teretnog vozila. Logika govori da ako kamenje dolazi bočno sa kosine da jednostavno ne može na kolniku završiti na piramidalnom obliku već se mora rasuti po čitavom kolniku, dok pod pretpostavkom da se radilo o piramidalnom kamenju, kako navodi tužiteljica, tada se niti jedan automobil ne bi mogao kretati tom trakom.

13. Sud međutim svoju odluku temelji na uvidu u spis Prekršajnog suda u Otočcu P- 18/07 u kojemu je protiv okrivljenice, ovdje I tužiteljice, obustavljen prekršajni postupak radi toga da brzinu kretanja svojeg vozila nije prilagodila osobinama i stanju ceste pri čemu su djelatnici policijske postaje [adresa], UN i TN, sačinili zapisnik o očevidu, a po dojavi HAC i to u 18,50 sati, pa su u zapisniku evidentirali mjesto nezgode na 137 km stupa i 600 m AC 1, stanje kolnika mokro i klizavo, sa svim drugim opisima autoceste, ograničenje kretanja brzine na 100 km/h, opisom oštećenja metalne ograde, stupova i SOS telefona, stanjem vozila kojim je upravljala I tužiteljica, evidencijom SN kao putnice u vozilu I tužiteljice. Nadalje, uz zapisnik je sačinjena i skica, evidentirano je da nisu pronađeni svjedoci – očevici, da nije bilo ozlijeđenih. Policajci su evidentirali oštećenja i tragove koji se nalaze uz desni rub kolnika i izvan kolnika. Tragovi na lijevom prometnom traku i oštećenje središnje zaštitne ograde po djelatnicima policije nije evidentirano. Policajci pri tome na kolniku nisu zatekli kamenje prilikom vršenja istoga pa ga nisu niti evidentirali u zapisnik.

14. Iz iskaza svjedoka VN djelatnika tuženika proizlazi kako je ovaj sa KN tog dana bio u ophodnji i da su dionicom autoceste u redovitoj ophodnji tog dana prošli u 10,15 i 18,20 sati, što je potvrđeno i uvidom u dnevnik ophodnje. Navedeni na kolniku nisu našli kamenje, već dijelove plastike i grumene zemlje, koji su na kolniku završili zbog toga što je I tužiteljica oštetila SOS stupić, sa kojega je otpala plastika, a grumeni zemlje na kolniku su završili zbog izlijetanja vozila I tužiteljice van kolnika. Prometnim vještačenjem po ing. ŽN i ing. Miši Bariću utvrđeno je da oba vještaka potvrđuju činjenice iz zapisnika o očevidu i skice, a to je da nema podataka o kamenju niti na lijevoj niti na desnoj prometnoj traci.

15. Tužitelji tvrde kako zapisnik u očevidu policije nije pravilno sastavljen, dakle da su neistinito utvrđene činjenice, jer je propušteno evidentirati kamenje na kolniku. Tužiteljica tvrdi da je na lijevoj prometnoj traci kojom se kretala ugledala piramidalno kamenje, hrpu kamenja, koje je bilo veliko, od čak 60x50 cm do 40x30 cm, a i manje. Zbog toga je zakočila, nakon toga udarila u lijevu stranu (središnju ogradu između dva smjera autoputa), nakon toga se sjeća rotacija, sjeća se da je pogodila SOS stup i završila izvan kolnika, na desnoj strani, na krovu automobila. O kamenju na kolniku iskazuje i njezina suvozačica PN tvrdeći da su se kretale lijevom prometnom trakom i da su na toj traci ugledale hrpu kamenja u obliku piramide, neki veći, na sredini kolnika, sa strane manji, da je ona tada I tužiteljici rekla "pazi, kamenje", nakon čega je I tužiteljica zakočila, onda autom udarila u lijevu ogradu, zarotirala se, udarila u desnu ogradu, a nakon toga su se vozilom okrenule na krov. I ta svjedokinja opisuje veće kamenje, veličine cca 30 do 40 cm. Svjedok EN prošao je istim dijelom autoceste nakon što je I tužiteljica sletjela van kolnika, krećući se iz Dalmacije prema Zagrebu i u svojim iskazima ustraje na tvrdnji da je krećući se na cesti naišao na nešto što je njemu izgledalo kao kamen preko kojeg je uspio preći, a sjeća se i zvukova koji su mu se činili kao zvuk plastike, pa ga je sve zajedno prisililo da stane u zaustavnu traku kako bi vidio je li mu automobil pretrpio neka oštećenja, izašao iz vozila i iza sebe vidio automobil na krovu i dvije siluete kako razgovaraju. Kako je izašao iz automobila sjeća se komadića koji frcaju dalje po cesti, jer prolaze automobili, a ono što misli da je bio kamen nije uspio uočiti. Kada svjedok govori o svom kretanju također govori o lijevoj traci auto kolnika, kao i I tužiteljica i na taj dio kolnika smješta ono što on misli da je kamen. Svjedok ŠN u svojoj izjavi tvrdi da se i on istoga dana kretao autocestom prema Zagrebu i da je svojim vozilom naletio na hrpu kamenja različitih veličina na autocesti, da je u blizini tog kamenja vidio oštećenu ogradu i crni auto na krovu na prostoru izvan autoceste. Tijekom davanja iskaza pred sudom isti je opovrgnuo da bi ikada dao takvu izjavu, ali je na izjavi ovjerenoj kod bilježnika njegov potpis. Svjedok FN vidio je oglas u novinama gdje se traže očevici utuženog događaja pa se javio II tužitelju, a u svojem iskazu navodi da se na Novu godinu vraćao iz Like za Zagreb i da je vozeći lijevom trakom autoceste naletio na kolniku na već broj razasutog kamenja različitih boja i oblika, koje je širinom obuhvatilo sve tri prometne trake, ali ga je najviše bilo na lijevoj traci.

16. Sud temeljem provedenih dokaza utvrđuje kako kamenje nije moglo na kolniku završiti na način da bi se odronilo s terena koji se proteže uz autocestu. U zapisniku o očevidu koji su radili djelatnici policije nisu evidentirana oštećenja središnje zaštitne ograde, u koju je, kako iskazuje I tužiteljica, prvo udarila svojim automobilom. Zbog toga je kao početna točka mjerenja uzeta prva točka u smjeru kretanja tužiteljice evidentirana u zapisniku o očevidu, a to su tragovi kočenja i zanašanja desnih kotača vozila I tužiteljice. Na tom mjestu, dakle gdje postoji prvi materijalni trag vještak je izvršio mjerenja terena s desne strane kolnika te je utvrđeno da se prvo radi o travnatom dijelu dužine 6,20 m a nakon toga počinje kosina sa kosinom od oko 60% i visinom od oko 5 m, na tom je mjestu poprečni nagib ceste 7% prema desnom rubu kolnika, a uz desni kolnik je i odvodna kanalica širine oko 1 m. Uz takav opis kosine izvan kolnika pod kutom od 31% sa visinom od oko 5 m kamen, ako pada s vrha kosine i dolazi prvo na travnatu podlogu, koja iznosi 6,2 m od desnog ruba kolnika, može preći udaljenost od oko 5,8 m zbog čega nema tehničke mogućnosti ni da se kamen otkotrlja do ruba kolnika, a niti da dođe do sredine lijevog prometnog traka koji je od kosine udaljen oko 15 m. Zbog toga, utvrđuje vještak, ako je piramidalno kamenje o kojem iskazuju I tužiteljica i njezina suvozačica i bilo na lijevoj prometnoj traci, ono se nije moglo dokotrljati sa kosine s desne strane izvan kolnika. Pri tome je za I tužiteljicu još nepovoljnija situacija kada ju se u smjeru njezinog kretanja vraća unazad, jer, kako ona iskazuje, prvo je na lijevoj traci bilo piramidalno kamenje, nakon toga je ona udarila u središnju zaštitnu ogradu, a tek onda u kretanju prešla na desnu stranu, jer je na uviđaju utvrđeno da se 50 m prije početne točke mjerenja, a nakon zelenog pojasa i zaštitnog odbojnika teren blaže diže, ali je u naravi zemljani i travnati, što znači da u tom dijelu uopće nema mogućnosti da se kamenje odroni na kolnik. Dakle, na kolniku je nešto moralo biti po prirodi stvari prije pronalaska tragova kočenja i zanašanja desnim kotača vozila kojim je upravljala tužiteljica.

17. Pri tome mogućnost ispadanja kamenja iz nekog trećeg vozila dopušta i prometni vještak i pritom ističe da piramidalna hrpa kamenja može završiti na kolniku jedino ispadanjem iz teretnog vozila, jer ako kamenja dolazi bočno sa kosine onda nikako ne može završit na piramidalnom obliku, već se mora rasuti po čitavom kolniku. I ophodar VN u svojem iskazu priznaje da se zna desiti da nešto na cesti završi na način da padne sa auta ili kamiona, što navodi i voditelj održavanja dijela autoceste svjedok NN pa i tužitelji tijekom postupka uz tvrdnju da je kamenje završilo na kolniku zato što se odronilo s terena uz kolnik tvrde da postoji i mogućnost da je kamenje ispalo iz nekog vozila.

18. Stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja o tome da se temeljem provedenih dokaza ne može zaključiti kako se kamenje odronilo i nakon toga otkotrljalo na kolnik. Prema Zakonu o javnim cestama ("Narodne novine", broj:

180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11, važećem u vrijeme nezgode) čl. 54 određuje da tuženik društvo za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta i koje je temeljem čl. 24. st. 5 ZOJC imalo ovlast izvoditi radove redovitog održavanja autoceste. Temeljem čl. 18 ZOJC-a jedan od poslova održavanja javne ceste jest redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja. Da bi postojala odštetna odgovornost tuženika nužno je da se ispune sve pretpostavke odštetne odgovornosti i to: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje, ari tome je provedenim dokazima isključena mogućnost da je kamenje na kolniku završilo na način da se odronilo s terena pored, već je izvjesno da je isto moglo biti samo posljedica nekog ispuštanja predmeta na cestu od strane treće osobe, pa tuženik odgovara za štetu nastalu uporabom autoceste po načelu pretpostavljene krivnje, kako je to propisano člankom 1045. stavak 1. ZOO-a, jer autocesta sama po sebi nije opasna stvar, niti je vožnja po autocesti opasna djelatnost. Pri tome tuženik dokazuje kako je u cijelosti ispunio svoje obveze nadzora i pregleda autoceste na način da je obavljena ophodnja, pa da nema njegove krivnje. Prema Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne Novine 25/98, 162/98 – dalje Pravilnik) odnosno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javne ceste (Narodne Novine 111/99 – dalje Pravilnik o ophodnji) u čl. 11. određeno je da se ophodnja na autocesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata a prema čl. 14. se ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja blagdanom od 06,00 do 18,00 sati, a kako se radi o blagdanu, postoji dužnost ophodnje jednom u dvanaest sati, a dnevnikom ophodnje dokazano je kako su u ophodnju krenuli iz Brinja u 9,15 i u Brinje se vratili 11,05, a drugi puta su u ophodnju krenuli u 16,55, kada su u ophodnji došli i od mjesta štetnog događaja. Pri tome nije bilo niti dojave od korisnika autoceste o kamenju na kolniku, pa je dakle ovdje tuženik dokazao kako ne postoji njegov propust u održavanju autoceste, jer je autocestu održavao sukladno pozitivnim propisima.

19. U pogledu odabira i dovršetka započetog vještačenja, valja reći kako sud u slučaju proturječnosti u navodima vještaka može odrediti provođenje novog vještačenja, pri čemu tužitelj nije imao primjedbe na zapisnik od 25. ožujka 2025. niti je isticao kakve dalje prijedloge u pogledu provođenja novog prometnog vještačenja, pa su prigovori tužitelja u tom pravcu neosnovani. Stoga je predmetnim vještačenjem utvrđeno da veličina i količina kamenja na kolniku, a prema opisu tužiteljice i svjedokinje PN predstavlja prepreku preko koje se automobil ne bi mogao kretati tom prometom trakom, pa ako je kamenja na kolniku i bilo, ono je iz nekog vozila ispalo neposredno prije nailaska tužiteljice. Isključena je mogućnost odrona, iako na tom dijelu, gdje počinje kamena kosina nema zaštitne ograde te se kosina nalazi unutar zaštitnog pojasa, koji prema čl. 37 ZOJC-a iznosi 40 metara, pa bi se moglo smatrati da je došlo do propusta u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na siguran način, ali je isto tehnički isključeno po vještaku. Konačno, i svjedoci koje je predložio tužitelj su na mjesto događaja došli kada je već bio očevid u tijeku, a svi suglasno iskazuju o kamenju koje su vidjeli na kolniku, što upućuje na postojanje trećeg vozila iz kojeg je kamenje ispalo. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća navode i utvrđenja suda prvog stupnja o tome kako je tuženik dokazao da je svojim postupanjem ostvario ponašanje u svemu u okviru svojih navedenih propisanih dužnosti, te da pri istome nije bilo propusta, pa je pravilno tužbeni zahtjev odbijen, a ovakvu je odluku temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi.

20. U pogledu pak odluke o trošku, pravilno je sud prvog stupnja tuženiku dosudio samo trošak onih radnji koje su u smislu čl. 155. ZPP bile neophodne za vođenje parnice, imajući u vidu ograničenje o četiri obrazložena podneska i materijalne troškove izvođenja dokaza koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je odluka suda – kako ona u osnovnoj presudi, tako i u dopunskoj odluci o trošku – pravilna i zakonita, pa je istu povodom žalbe tužitelja protiv presude, odnosno žalbi stranaka protiv rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo potvrditi.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić