Poslovni broj: Us I-1105/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice HT iz [adresa], XIV Trokut 2 M, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Teuta Palčić, odvjetnica iz Zagreba, Tuškanova 21/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na status roditelja njegovatelja, dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/23-02/139, URBROJ: 524-11-02/2-23-3 od 18. prosinca 2023.

II. Predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan u roku od 60 dana od dostave ove presude donijeti novo zakonito rješenje po žalbi tužiteljice pri čemu je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i uputama suda iz ove presude.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici, iznos od 1.875,00 EUR, na ime troškova ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Novi Zagreb KLASA: UP/I-555-05/23-04/33 URBROJ: 139-113-03/24-23-21 od 13. rujna 2023. odbija se zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja u odnosu na sina VT.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-554-05/23-02/139, URBROJ: 524-11-02/2- 23-3 od 18. prosinca 2023. odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da nije odgovoreno na njene žalbene prigovore. Smatra da je stekla uvjete za priznanje statusa njegovatelja za malodobnog sina VT, u kom smislu se poziva na zakonske odredbe. Ističe da njen sin ima prijavljeno prebivalište na njenoj adresi, te ona živi s djetetom u istom kućanstvu, nakon razvoda braka s ocem djeteta. Smatra kako način ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete živi nema utjecaja na ostvarivanje prava na traženi status. Ističe kako dijete nije nikada imalo prijavljeno prebivalište na adresi oca, te ukazuje kako je neosnovano rješenjem odbijen njen zahtjev jer dijete ne živi s njom, što ne odgovara činjeničnom stanju. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 2. rujna 2025. provedena je usmena i javna rasprava u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama u skladu sa člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranama, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz spisa predmeta Sud nalazi da je citiranim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici odbijen zahtjev za priznanjem statusa roditelja njegovatelja za sina VT, primjenom članka 64. st. 1. toč. 5. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 18/22-71/23, dalje: Zakon), jer je utvrđeno da je u odnosu na VT određeno zajedničko skrbništvo oca i majke, te iako isti ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao majka, isti živi sedam dana s majkom pa sedam dana s ocem i tako naizmjence.

7.1 Prema članku 64. st. 1. pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju ili osobi iz članka 63. ovoga Zakona koja je punoljetna (točka 1.), ima poslovnu sposobnost (točka 2.), nije lišena roditeljske skrbi (točka 3.), ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koja pruža njegu (točka 4.), živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona i ima prebivalište na istoj adresi (točka 5.).

7.2 Prema članku 15. st. 1. toč. 3. Zakona, kućanstvo se definira kao zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života

8. Iz podataka spisa Sud nalazi da je dijete tužiteljice, mldb. VT u potpunosti ovisan o brizi i njezi druge osobe u zadovoljavanju životnih potreba jer ima poremećaj autističnog spektra četvrtog (IV) stupnja.

8.1 Isto tako nije sporno da mldb. sin tužiteljice ima prijavljeno prebivalište na adresi majke, dok se pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. broj:

Ob-10/21-27 od 14.12.2021. utvrđuje da će mldb. VT živjeti naizmjenično 7 dana s majkom, a zatim 7 dana s ocem, dakle utvrđuje se podijeljena skrb roditelja o zajedničkom djetetu.

8.2 Spornim se ukazuje da li tužiteljica ispunjava uvjete za priznanjem traženog prava s obzirom na istaknute prigovore tijekom spora da dijete živi u njenom kućanstvu, a da nikada nije imao prijavljeno prebivalište kod oca, u kom smislu ukazuje da je interes djeteta da se njoj kao majci djeteta prizna status roditelja njegovatelja.

9. Prvotno, Sud uočava da su se upravna tijela u prilog navodima kako nije ostvaren zakonski uvjet iz citiranog članka 64. st. 1. točka 5. Zakona pozvala na presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. broj: Ob-10/21-27 od 14.12.2021., kojom je razveden brak tužiteljice i BT, te na utvrđeni način ostvarivanja roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom.

9.1 Prvostupanjsko tijelo se dodatno pozvalo na izvješće socijalne radnice od 10.8.2023. i zapisničku izjavu podnositeljice zahtjeva (ovdje tužiteljice) od 9.8.2023., kao razlog neispunjavanja propisanih uvjeta na strani tužiteljice.

10. Međutim, tuženik se na predmetno izvješće i izjavu tužiteljice nije osvrnuo, već se u osporavanom rješenju zadržava na formalnom tumačenju članka 64. st.1. toč. 5. Zakona, obrazlažući kako u konkretnom slučaju uslijed podijeljene roditeljske skrbi o djetetu, nije ispunjen zakonski uvjet za priznanje statusa tužiteljici. Nasuprot tome tužiteljica u žalbi ističe kako želi ostvariti predmetni status jer „djetetu mijenjanje adresa uzrokuje strah od odvajanja.. te da dijete uskoro ide na pregled kod psihijatra jer strah ne prolazi“.

11. Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, Sud nalazi da osporavanim rješenjem nisu otklonjeni žalbeni prigovori tužiteljice, odnosno nije utvrđeno činjenično stanju u pogledu bitnih činjenica za donošenje odluke u ovoj stvari.

11.1 Ovo stoga što odredba članka 64. st. 1. toč. 5. Zakona propisuje, uz uvjet prebivališta na istoj adresi (koji je ispunjen), propisuje život u zajedničkom kućanstvu, a tuženik kao razlog neispunjavanje tog uvjeta navodi da majka ne živi u zajedničkom kućanstvu s djetetom jer to proizlazi iz točke III. izreke citirane presude.

11.2 Dakle, tuženik se pozvao i zadržao tek na formulaciji iz citirane presude, bez da je utvrdio činjenično stanje u odnosu na stvarno ostvarivanje roditeljske skrbi i bitne činjenice s tim u vezi, kako bi se ocijenilo da li je ispunjen propisani uvjet života djeteta u kućanstvu tužiteljice, u odnosu na što tužiteljica prigovara u žalbi i tijekom ovog spora.

11.3 S tim u vezi, Sud nalazi da je u razmatranju žalbenih prigovora tužiteljice tuženik trebao obrazložiti utjecaj izvješća socijalne radnice od 10.8.2023. i zapisničku izjavu podnositeljice zahtjeva (ovdje tužiteljice) od 9.8.2023., ako je to već propustilo učiniti prvostupanjsko tijelo. Naime, prvostupanjsko tijelo nije niti navelo sadržaj istih isprava niti razloge zašto su isti bitni za odluku u ovoj stvari, kako bi se isti mogli ispitati u vezi sa zahtjevom tužiteljice.

11.4. Tuženik se u osporavanom rješenju nije osvrnuo na navedeni razlog kojeg navodi prvostupanjsko tijelo, a niti je u žalbeni postupak uključio oca mld. djeteta, iako je riječ o upravnom postupku u kojem s obzirom na narav upravne stvari isti ima položaj stranke (čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj: 47/09, dalje: ZUP), te mu je tijelo bilo dužno omogućiti da sudjeluje u postupku u smislu članka 30. st.1. ZUP-a (bilo dostavom žalbe na očitovanje ili na drugi način, kako bi se očitovao o svim činjenicama i okolnostima bitnim za odluku u ovoj stvari).

12. Zbog navedenih uočenih nedostataka tijekom postupka, u konkretnom slučaju izostala je pravilna primjena zakona, uslijed čega se nije moglo ocijeniti zakonitim osporavano rješenje tuženika, već je Sud primjenom svojih ovlasti iz članka 117. st. 1. ZUS-a poništio osporavano rješenje (točka I. izreke).

12.1. Predmet je vraćen tuženiku na ponovno postupanje da nakon pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u odnosu na primjenu citiranog članka 64. st. 1. toč. 5. Zakona i otklanjanja uočenog postupovnog nedostatka, uz uključivanje u postupak oca djeteta, novim zakonitim rješenjem odluči o žalbi tužiteljice.

12.2 Naime, Sud nije mogao svojom odlukom riješiti upravnu stvar jer tužiteljica tijekom spora nije predlagala izvođenje bilo kojeg dokaza (već naglasak stavlja na pravna pitanja tumačenja zakona), a niti podaci spisa daju pouzdanu osnovu da Sud svojom odlukom odluči o zahtjevu tužiteljice. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke, pri čemu je primjenom članka 119. st. 4. ZUS-a u izreku presude unesena obveza tuženiku da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

13. Posebno u odnosu na tužbene prigovore i pravna stajališta tužiteljice, Sud ukazuje kako je pravo koje je predmet spora usmjereno tome da se pomogne djeci poput mldb. VT te da (u slučaju da ispunjava sve propisane uvjete) status roditelja njegovatelja dobije onaj roditelj koji je primarni svakodnevni skrbnik djeteta, pri čemu kod rješavanja ove stvari upravna tijela moraju uzeti u obzir najbolji interes djeteta kao oslonac za primjenu odredbe članka 64. st. 1. Zakona.

14. U tom pravcu Sud ukazuje na odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta, prema kojoj odredbi se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima i dobrobiti djeteta. Dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe propisana je i člankom 65. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90 - 5/14., dalje: Ustav RH).

15. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora prema troškovniku predanom na raspravi (u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR), ovaj Sud je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom da tuženik, kao stranka koja je izgubila spor, snosi sve troškove spora, odredio da kao trošak spora nadoknadi tužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku.

16. Po ocjeni Suda osnovan je zahtjev tužiteljice u odnosu na tri (3) izvršene radnje po odvjetniku tijekom spora, u vezi čega tužiteljica potražuje naknadu troška u okviru propisane naknade prema Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Sudac

Hrvoje Miladin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude nije dopuštena žalba (članak 127. st. 1. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnica Teuta Palčić – putem e komunikacije

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor drugostupanjski postupak, [adresa] Zagreb, Ulica grada

Vukovara 78 – uz spis

3. U spis