REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-516/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ABC zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavku 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.:125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-209/2025-6 od 14. srpnja 2025., podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru i okrivljeni ABC, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog ABC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-209/2025-6 od 14. srpnja 2025. okrivljeni ABC je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., te je na temelju članka 139. stavak 3 KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu na koju je osuđen uračunato vrijeme pritvora i istražnog zatvora od 19. svibnja 2025. pa nadalje. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom ABC je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve BD, u trajanju 3 (tri) godine na način da se oštećenici ne smije približiti na udaljenost manjoj od 100 metara. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20; 80/22. i 36/24 - dalje: ZKP) oštećena BD upućena je da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Na temelju članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP okrivljenom ABC je naloženo da naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik koji se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenik osudi na strožu kaznu.
2.1. Žali se okrivljenik po branitelju Dušku Vučevcu, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači „imajući u vidu činjenice i navode žalbe“, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, (a u stvari samo pravilnost), okrivljenik smatra da je pogrešna ocjena vjerodostojnosti iskaza oštećene BD koja zbog duboko narušenih odnosa s okrivljenikom ima razloga istog neistinito teretiti. No, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskaz oštećene BD dosljedan jer je ona životno i detaljno opisala inkriminirani događaj i dala je uvjerljive razloge zbog čega je okrivljenikovo ponašanje doživjela kao ugrožavajuće, pa je pravilno prvostupanjski sud njen iskaz cijenio vjerodostojnim. Zaštitni objekt kod kaznenog djela prijetnje je osobna sigurnost i za postojanje tog kaznenog djela dovoljno da je izrečenu prijetnju žrtva mogla ozbiljno shvatiti i da je kod žrtve ista mogla izazvati uznemirenost, uzbuđenost, strah ili prepast, neovisno o tomu je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. Ponašanje okrivljenika koji je oštećenici, bivšoj vanbračnoj supruzi, BD rekao da nema što raditi u ..., da će joj porazbijati sva stakla na vozilu tako da se neće više moći koristiti istim, a kada se oštećenica u strahu udaljila, istoj je putem mobilne aplikacije „WhatsApp“ poslao nekoliko tekstualnih poruka u kojima je ponovio da, ukoliko se ne pomiri s njim i ne dogovore oko skrbi za djecu, slijedi sve ono što joj je prethodno rekao, a što je kod oštećene BD izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te je ona takvo ponašanje okrivljenika prijavila policiji tražeći njihovu zaštitu. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da je okrivljenik drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, bivšoj vanbračnoj supruzi. Takvim utvrđenim postupanjem okrivljenik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznu, a niti državni odvjetnik kada tu sankciju smatra preblagom. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protivno tvrdnjama iz žalbe okrivljenika, da je sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, i državnog odvjetnika, da sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti jer je okrivljenik višestruki povratnik koji kaznena djela čini kontinuirano od 2008., pri čemu je osuđivan, između ostalog i zbog kaznenih djela počinjenih protiv iste oštećenice, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku ispravno uzeo kao otegotno upornost pri počinjenju kaznenog djela, kao i činjenicu da je ranije osuđivan i to za kaznena djela s elementima nasilja i na štetu iste oštećenice, dok olakotnih okolnosti nije našao. Stoga, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 139. KZ/11 osnovano utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je ta kazna zajedno s izrečenom sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve BD, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, u trajanju 3 (tri) godine i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela, te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ABC i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP, ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom članka 482. ZKP, presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
