Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-256/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Aniti Jozičić, odvjetnici u OD Hanžeković&partneri d.o.o., protiv tužene PĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-176/2023-12 od 17. travnja 2025., dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-176/2023-12 od 17.travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha poslovni broj Ovr Ob-62/18 na temelju presude Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2007.g., pod poslovnim brojem P-547/03, pljenidbom novčanih sredstava sa računa tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na iznos od 53.300,00 kn/7.074,13 EUR, naznačen u točki I. rješenja o ovrsi i pripadajuće zatezne kamate."

II. Nalaže se tužitelju PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj PĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu 2.750,00 EUR, s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate sukladno čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja .

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj P-547/03 od 28. veljače 2007., ovdje tužitelj obvezan da počevši od 23. prosinca 2003. pa ubuduće doprinosi na ime uzdržavanja mldb. PĐN iznos od 1.300,00 kn mjesečno, nije sporno da je na prijedlog ovdje tužene, a koji prijedlog je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 6. lipnja 2018., doneseno rješenje o ovrsi pod posl. brojem Ovr Ob-62/2018 dana 18. lipnja 2018. na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj P-547/03 od 28. veljače 2007.

7. Također nije ni sporno da je P zaključkom suda poslovni br. Ovr Ob- 62/2018 upućen da pokrene parnični postupak protiv PĐN, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr Ob-62/2018. i to iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12,93/14, 55/16, 73/17,131/20,114/22, 6/24 – dalje: OZ).

8. Međutim ovdje je sporno je li nedopuštena ovrha pljenidbom novčanih sredstava sa računa tužitelja u odnosu na iznos od 7. 074,13 EUR/ 53.300,00 kn , te je sporno je li nastupila zastara potraživanja.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda ,poslovni broj Ovr Ob-62/2018 proizlazi da je ovdje tužena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj III P-547/03 od 28. veljače 2007. g. ovršnim prijedlogom u točki A potražuje iznos od 53.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od 1.300,00 kn i to za razdoblje od 1. siječnja 2004. do svibnja 2007., a u točki B iznos od 11.700,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koji teku na pojedinačne mjesečne iznose od 1.300,00 kn za razdoblje 1. lipnja 2017. do 1. lipnja 2018., a u točki C potražuje troškove ovog ovršnog postupka,

-da ovdje tužitelj u odnosu na naprijed navedeno rješenje o ovrsi predlaže proglašenje ovrhe nedopuštenom za vremensko razdoblje od 2004.g. do 2007. g. -da u svom iskazu tužitelj navodi da je presudom u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužene iznos od 1.300,00 kn mjesečno počevši od 23. prosinca 2003., te da je nakon što je donesena presuda doprinosio za uzdržavanje tužene na način da mu se iznos od 1.300,00 kn odbijao od plaće i to 12 godina, da je bio zaposlen u Hrvatskoj pošti te mu je poslodavac sve do umirovljenja skidao taj novac sa plaće,

-navodi da nije odmah doprinosio na način da bi mu se skidalo sa plaće već da je nakon što je donesena presuda 5 godina sukladno dogovoru sa majkom tužene doprinosio na način da bi davao na ruke majke jer se sa majkom tužene nije moglo ništa dogovoriti,

-da za uzdržavanje tužene je plaćao od kada mu je utvrđena obveza, a to da je bilo od 23. prosinca 2003. pa sve do kada je presuda donesena 28. veljače 2007.

-da uzdržavanje nije plaćao u kontinuitetu i nije plaćao cijeli mjesečni iznos od 1.300,00 kn i to iz razloga što on i majka tužene nisu ni znali koliko će biti utvrđen iznos za uzdržavanje mldb. djeteta,

-da za vremensko razdoblje od 23. prosinca 2003. do 28. veljače 2007. ne može kazati sa sigurnošću koliko je platio za uzdržavanje mldb. djeteta te da bi to najbolje mogla znati ŠĐ, majka tužene koja je koristila taj novac jer nije nigdje radila,

-da mu se s plaće počelo skidati kada je donesena presuda posl. broj P-547/03 od 28. veljače 2007. ali ne može sa sigurnošću tvrditi kada zbog proteka vremena,

-da mu je poslodavac počeo skidati iznos od 1.300,00 kn mjesečno i to od dana kada je utvrđena njegova obveza i to 23. prosinca 2003.a da mu se sada više ne skida predmetni iznos jer je otišao u mirovinu 2018.,

-da iz iskaza majke tužene CĐ proizlazi da ista osporava da je otac, ovdje tužitelj plaćao za uzdržavanje mld. tužene za period od 23. prosinca 2003. do veljače 2007. na njene ruke navodeći da tužitelj nije htio priznati očinstvo radi čega je vođen postupak pred sudom radi utvrđivanja očinstva,

-da u postupku utvrđivanja očinstva gdje je utvrđena njegova obveza uzdržavanja otac nije htio pristupiti na ročište kao i DNA analizi koja je bila dva puta zakazana,

-da se tužitelju nije skidalo sa plaće na dobrovoljan način već mu se sa plaće počelo skidati prisilnim putem nakon što je doneseno rješenje suda, te mu se počelo skidati sa plaće u veljači 2007. time da to ne može sa sigurnošću kazivati,

-da je ovršni postupak na temelju presude od 28. veljače 2007. pokrenut nakon što je presuda postala pravomoćna te je tražila za ubuduće, a za dospjelo razdoblje prije donošenja presude je pokrenula ovršni postupak,

-da je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Ante Beusu na okolnost na koji način su vršene ustege za uzdržavanje tužene temeljem presude, je li najprije zatraženo starije potraživanje i među ostalim zatezne kamate, troškovi postupka,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da Tablica br. 1. nalaza i mišljenja pokazuje pregled obveza po osnovu uzdržavanja, a koja su dospjela na naplatu od 23. prosinca 2003. pa do 17. travnja 2007. i obračun zateznih kamata na dospjele, a neplaćene obveze sve do dana pravomoćnost i ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu posl. broj P-547/03 od 28.veljače 2007.,

-da ukupna potraživanja tuženika po osnovi uzdržavanja na dan 17. travnja 2007. iznose 63.626,43 HRK, od čega su zatezne kamate 12.549,01 HRK,

-da Tablica 2. vještva pokazuje pregled obveza po osnovi uzdržavanja dospjelih od 1. svibnja 2007. do 1. lipnja 2018.

-da ukupne obveze tužitelja po osnovi uzdržavanja a koje su dospjele u razdoblju od 1. svibnja 2007. pa do 1. lipnja 2018. iznose 174.200,00 HRK,

-da temeljem dokumentacije poslodavca tužitelja (list 34-44 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio po osnovi uzdržavanja iznos od 153.400,00 HRK,

-da na dokumentaciji poslodavca tužitelja nije taksativno navedeno na što se plaćanja odnose već uplate nose oznaku "alimentacija rata",

-da vještak u svom mišljenju navodi da su ustege vršene na plaći tužitelja direktnim prijenosom sa računa poslodavca tužitelja na račun tuženika,

-da je prvostupanjski sud uputio dopis poslodavcu tužitelja Hrvatskoj pošti sa uputom da se dostavi podatak je li postojala administrativna zabrana na plaći tužitelja i za koje vremensko razdoblje je ista uspostavljena,

-da iz očitovanja Hrvatske pošte od 13. rujna 2023. proizlazi da je na plaći ovdje tužitelja izvršena obustava za alimentaciju u razdoblju od 1. studenog 2007.do 31. kolovoza 2017. kada je radniku prestao radni odnos te da ne raspolažu dokumentacijom temeljem koje je započeta obustava zbog proteka vremenskog razdoblja čuvanja.

10. Prvostupanjski sud je sveobuhvatnom analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno izveo pravilan pravni zaključak da ovdje tužitelj za vremensko razdoblje od 23. prosinca 2003. do 17.travnja 2007. a koje razdoblje je predmet ovog postupka proglašenja ovrhe nedopuštenom nije dokazao da je podmirio zakonsku obvezu uzdržavanja djeteta, ovdje tužene, jer iz provedenog financijskog vještačenja jasno proizlazi da je za to vremensko razdoblje obveza iznosila ukupno 63.626,43 kn /8.444,68 EUR od čega kamate iznose 12.549,01 kn / 1.665,54 EUR a ukupne obveze tužitelja za vremensko razdoblje od 1. svibnja 2007. do 1. lipnja 2018. su iznosile 174.200,00 kn /23.170,31 EUR a tužitelj je za to vremensko razdoblje od kada mu je započeta pljenidba plaće (prva rata je isplaćena 14.prosinca 2007.) na temelju pravomoćne i ovršne presude isplatio iznos od 153.400,00 kn.

11. Također iz spisa Općinskog suda u Omišu pod posl. brojem Ovr-629/07 kao i iz iskaza majke tužiteljice, a na što osnovano ukazuje prvostupanjski sud, jasno proizlazi da je ovdje tužiteljica pokrenula ovršni postupak dana 14. lipnja 2007. pljenidbom plaće temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-547/03 od 28. veljače 2007. te je prva rata isplaćena 14. prosinca 2007. a na dokumentaciji poslodavca nije izričito navedeno na što se plaćanje odnosi već uplate nose naziv "alimentacija rata" a obustave su vršene u razdoblju od 1. studenog 2007. do 31. kolovoza 2017. kada je ovdje tužitelj otišao u mirovinu, i to temeljem rješenja o ovrsi Ovr-629/ 07 od 15. listopada 2007. a temeljem tog rješenja nije provedena ovrha za prethodno vremensko razdoblje od 23. prosinca 2003. do 1. svibnja 2007. a koje razdoblje je predmet ovog postupka i u pogledu kojeg je ovdje tužiteljica pokrenula ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr Ob -62/2018 u kojem je ovdje tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Također prvostupanjski sud je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je obveza tužitelja za sporno vremensko razdoblje od 23. prosinca 2003. do 1. svibnja 2007. iznosila ukupno s kamatama 63.626,43 kn / 8.444,68 EUR te je vještak utvrdio na temelju dokumentacije u spisu da su ukupne obveze za kasnije vremensko razdoblje od 1. svibnja 2007. do 1. lipnja 2018. iznosile 174.200,00 kn /23.170,31 EUR a tužitelj je za to razdoblje uplatio ukupan iznos od 153.400,00 kn a što je manje od dugovanja koje je vještak utvrdio, prema tome pravilan je i logičan zaključak prvostupanjskog suda da za ovo prethodno razdoblje tužitelj nije podmirio dug tuženoj a što je bio u obvezi s naslova zakonske obveze uzdržavanja djeteta stoga žalbeni navodi tužitelja da ovdje nije jasno utvrđeno koje obveze je tužitelj plaćao i na što se odnose uplate koje nose naziv alimentacije-rate su paušalne naravi jer iz dokaznog postupka upravo proizlazi da su obustave sa plaće tužitelja vršene od strane poslodavca od 1.studenog 2007. dakle nakon što je majka tužiteljice pokrenula ovršni postupak pod posl. brojem Ovr-629/07 a tužitelj ničim nije dokazao u ovom parničnom postupku da je na neki drugi način platio iznose za uzdržavanje za vremensko razdoblje od 23. prosinca 2003. do 1. svibnja 2007.a u pogledu kojih iznosa je pokrenut ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr Ob- 62/18 u pogledu kojeg je ovdje tužitelj upućen u parnicu zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno u ovom konkretnom slučaju otklonio prigovor zastare potraživanja u smislu odredbe čl. 235. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29,18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

14. Naime prema odredbi čl. 235. ZOO-a (kojim je uređen institut zastoja zastara u pogledu tražbina između određenih osoba) propisano je da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo (čl. 235. toč. 2. ZOO-a). Riječ je o postojanju okolnosti koje sprječavaju zastaru, ili u početku njezina nastupa ili u njezinu tijeku, zbog čega zastara ili ne može ni početi teći ili, ako je počela teći odnosno ako je tekla, prestaje teći sve dok zapreka traje.

15. Dakle iz sadržaja odredbe čl. 235. toč. 2. ZOO-a proizlazi da zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo te zastoj zastarijevanja ne ovisi o bilo kakvoj drugoj činjenici osim postojanja roditeljskog prava.

16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević