REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3696/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Ljubičić-Vrdoljak i partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1025/2024-3 od 17. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1025/2024-3 od 17. ožujka 2025., u točki II. i III. izreke u odnosu na pitanje:

„Je li pitanje vlasništva nekretnine s koje dolazi izvor opasnosti od nastanka znatnije štete odlučno kod primjene odredbe članka 156. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93,3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/0)?“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1025/2024-3 od 17. ožujka 2025., u točki II. Izreke, kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2420/2022-14 od 23. travnja 2024., i u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. Izreke), smatrajući ih važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvala se na odluke revizijskog suda broj Rev-x-599/2014-2 od 5. listopada 2016., Rev-964/1997 od 11. rujna 2001. i Rev- 2033/1994-2 od 26. listopada 1994.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Tužiteljica predmetnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, te da se suzdrži od djelatnosti od koje potječu uznemiravanja i opasnost štete u stanu tužiteljice.

6. Prvostupanjski je sud je prihvatio tužbeni zahtjeva tužiteljice u cijelosti pozivom na odredbu čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev na poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice i u tom dijelu odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tuženik nije vlasnik stana iz kojega prodire voda u stan tužiteljice, zbog čega on nije pasivno legitimiran za dio zahtjeva kojim tužiteljica od njega zahtijeva poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama radi sprečavanja prodora vode u stan tužiteljice, jer je za to pasivno legitimiran samo vlasnik, a ne i korisnik odnosno posjednik stana. Uz to smatra da se pasivna legitimacija tuženika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poduzimanje radova na instalacijama ne bi se mogla zasnovati ni na odredbi članka 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), unatoč činjenici što prema toj odredbi, načelno, pasivno legitimiran za poduzimanje radnji može biti i posjednik stvari, te je utvrđujući da do prodora vode dolazi upravo prilikom puštanja vode u stanu kojeg koristi tuženik pa se očito i uznemiravanje može spriječiti samim suzdržavanjem od puštanja vode u tome stanu, dok se ne uklone stvarni uzroci prodora vode odnosno nedostaci na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama.

7. Tužiteljica u prijedlogu, između ostalog, navodi da odluka drugostupanjskog suda odstupa od navedene prakse revizijskog suda, odnosno ista je sasvim protivna sudskoj praksi i dovodi do nejedinstvene primjene prava i stvaranje neravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pogotovo da odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznesene u odluci poslovni broj Rev x- 599/2014-2 od 5. listopada 2016.

8. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje, navedeno u izreci ovog rješenja, i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci Rev x-599/2014-2 od 5. listopada 2016.

9. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić