Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-771/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz i Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-22/2025-5 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-22/2025- 5 od 22. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopala HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. ili drugog akta Banke."
II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. točka 3. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem Ov-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.".
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 3.745,84 EUR1 / 28.223,24 HRK (slovima: tri tisuće sedamsto četrdeset pet eura i osamdeset četiri centa / dvadeset osam tisuća dvjesto dvadeset tri kune i dvadeset četiri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 25,58 EUR¹ / 192,71 HRK od 31. 01. 2008. pa do isplate
na iznos od 25,58 EUR¹ / 192,71 HRK od 29. 02. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 03. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 04. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 05. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 06. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 07. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 08. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 09. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 31. 10. 2008. pa do isplate
na iznos od 57,94 EUR¹ / 436,54 HRK od 30. 11. 2008. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 12. 2008. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 01. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 28. 02. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 03. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 04. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 05. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 06. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 07. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 08. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 09. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 10. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 11. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 12. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 01. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 28. 02. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 03. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 04. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 05. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 06. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 07. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 08. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 30. 09. 2010. pa do isplate
na iznos od 64,64 EUR¹ / 487,04 HRK od 31. 10. 2010. pa do isplate
na iznos od 80,22 EUR¹ / 604,40 HRK od 30. 11. 2010. pa do isplate
na iznos od 73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 12. 2010. pa do isplate
na iznos od 73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 01. 2011. pa do isplate
na iznos od 73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 28. 02. 2011. pa do isplate
na iznos od 73,14 EUR¹ / 551,11 HRK od 31. 03. 2011. pa do isplate
na iznos od 1.313,72 EUR¹ / 9.898,20 HRK od 08. 04. 2011. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 4. točka 3. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić- Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 824,73 CHF (slovima: osam sto dvadeset četiri švicarska franka i 73/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. na dan plaćanja, ".
V. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu broj 136-174/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić- Sevšek pod brojem OV-9198/07 od 18. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF HYPO ALPE-ADRIA-BANK d. d. na dan plaćanja. ".
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 17.269,22 EUR¹ / 130.115,04 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 2,31 EUR¹ / 17,39 HRK od 31. 07. 2007. pa do isplate
na iznos od 4,88 EUR¹ / 36,76 HRK od 31. 08. 2007. pa do isplate
na iznos od 2,30 EUR¹ / 17,35 HRK od 30. 11. 2007. pa do isplate
na iznos od 9,02 EUR¹ / 67,99 HRK od 31. 01. 2008. pa do isplate
na iznos od 14,13 EUR¹ / 116,45 HRK od 29. 02. 2008. pa do isplate
na iznos od 24,30 EUR¹ / 183,06 HRK od 31. 03. 2008. pa do isplate
na iznos od 10,35 EUR¹ / 77,99 HRK od 30. 04. 2008. pa do isplate
na iznos od 4,84 EUR¹ / 36,48 HRK od 31. 05. 2008. pa do isplate
na iznos od 11,63 EUR¹ / 87,64 HRK od 30. 06. 2008. pa do isplate
na iznos od 1,66 EUR¹ / 12,48 HRK od 31. 07. 2008. pa do isplate
na iznos od 2,15 EUR¹ / 16,20 HRK od 31. 08. 2008. pa do isplate
na iznos od 8,06 EUR¹ / 60,76 HRK od 30. 09. 2008. pa do isplate
na iznos od 52,85 EUR¹ / 398,19 HRK od 31. 10. 2008. pa do isplate
na iznos od 22,84 EUR¹ / 172,10 HRK od 30. 11. 2008. pa do isplate
na iznos od 61,73 EUR¹ / 465,10 HRK od 31. 12. 2008. pa do isplate
na iznos od 67,66 EUR¹ / 509,80 HRK od 31. 01. 2009. pa do isplate
na iznos od 70,34 EUR¹ / 530,01 HRK od 28. 02. 2009. pa do isplate
na iznos od 62,95 EUR¹ / 474,32 HRK od 31. 03. 2009. pa do isplate
na iznos od 64,37 EUR¹ / 484,96 HRK od 30. 04. 2009. pa do isplate
na iznos od 53,07 EUR¹ / 399,84 HRK od 31. 05. 2009. pa do isplate
na iznos od 44,75 EUR¹ / 337,16 HRK od 30. 06. 2009. pa do isplate
na iznos od 46,96 EUR¹ / 353,81 HRK od 31. 07. 2009. pa do isplate
na iznos od 51,34 EUR¹ / 386,85 HRK od 31. 08. 2009. pa do isplate
na iznos od 50,96 EUR¹ / 383,99 HRK od 30. 09. 2009. pa do isplate
na iznos od 46,53 EUR¹ / 350,58 HRK od 31. 10. 2009. pa do isplate
na iznos od 54,85 EUR¹ / 413,25 HRK od 30. 11. 2009. pa do isplate
na iznos od 61,52 EUR¹ / 463,53 HRK od 31. 12. 2009. pa do isplate
na iznos od 71,01 EUR¹ / 535,01 HRK od 31. 01. 2010. pa do isplate
na iznos od 68,83 EUR¹ / 518,61 HRK od 28. 02. 2010. pa do isplate
na iznos od 81,71 EUR¹ / 615,66 HRK od 31. 03. 2010. pa do isplate
na iznos od 79,27 EUR¹ / 597,23 HRK od 30. 04. 2010. pa do isplate
na iznos od 84,02 EUR¹ / 633,08 HRK od 31. 05. 2010. pa do isplate
na iznos od 125,24 EUR¹ / 943,60 HRK od 30. 06. 2010. pa do isplate
na iznos od 116,75 EUR¹ / 879,68 HRK od 31. 07. 2010. pa do isplate
na iznos od 142,67 EUR¹ / 1.074,96 HRK od 31. 08. 2010. pa do isplate na iznos od 133,72 EUR¹ / 1.007,49 HRK od 30. 09. 2010. pa do isplate na iznos od 119,31 EUR¹ / 898,96 HRK od 31. 10. 2010. pa do isplate
na iznos od 153,95 EUR¹ / 1.159,96 HRK od 30. 11. 2010. pa do isplate na iznos od 191,28 EUR¹ / 1.441,23 HRK od 31. 12. 2010. pa do isplate na iznos od 163,49 EUR¹ / 1.231,78 HRK od 31. 01. 2011. pa do isplate na iznos od 174,18 EUR¹ / 1.312,37 HRK od 28. 02. 2011. pa do isplate na iznos od 161,77 EUR¹ / 1.218,83 HRK od 31. 03. 2011. pa do isplate na iznos od 14.493,67 EUR¹ / 109.202,55 HRK od 8. 04. 2011. pa do isplate, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.002,78 EUR (slovima: pet tisuća dva eura i sedamdeset osam centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 22 svibnja 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u cijelosti tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te je suštinski neobrazložena, jer sud u većem dijelu prepisuje stav o ništetnosti predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te sve temelji na paušalnim utvrđenjima. Sud ne ističe razloge zbog kojih je zauzeo stav kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valuti ništetne odredbe, već paušalno navodi utvrđenja iz „kolektivne presude“ te zakonske odredbe. Sud nije ocijenio niti obrazložio je li ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope došlo do neravnoteže u pravima i obvezama, te je li eventualan propust banke da upozori tuženika na rizike sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak, počinjen u dobroj vjeri. Sud nije obrazložio niti zašto pretpostavlja da je tuženik uopće mogao predvidjeti toliki rast tečaja CHF. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, sud nije utvrđivao u čemu se sastoji tzv. značajna neravnoteža između tužitelja i tuženika nastala temeljem spornih ugovornih odredbi, i posebice u čemu se ogleda nesavjesnost banke prilikom ugovaranja predmetnih odredbi. Promjena tečaja strane valute tuženiku ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, pa tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti. Da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sud je samo utvrdio da se o spornoj odredbi nije pregovaralo. Čak da je stav suda o tome da se o valutnoj klauzuli nije pregovaralo ispravan, sud je morao utvrditi je li tada doista došlo do značajne neravnoteže i u čemu se ista sastoji. Sud je propustio utvrditi u čemu se sastoji nesavjesnost tuženika. U konkretnom slučaju to bi značilo da je banka znala da će doći do rasta švicarskog franka a to je prešutjela i/ili, da je banka namjerno zatajila tužitelju parametre rasta švicarskog franka, pri čemu se ponavlja da je dopušteno i zakonito ugovoriti novčanu obvezu koja će biti vezana za tečaj strane valute, u ovom slučaju CHF. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev u visini koja je izračunata na temelju promjenjive kamatne stope koja je prema određenju suda cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa trebala biti 4,20%, a tuženik smatra da je sud vještaku morao odrediti zadatak na način da izradi nalaz i mišljenje primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu. Ovakvom se presudom ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Presudom se nalaže isplata iznosa koji ne obuhvaća sve razlike nastale uslijed promjena tečaja. Odnosno, sud je naložio tuženiku isplatiti iznos koji ne uključuje razliku nastalu uslijed primijene niže kamatne stope i tečaja od početnih. U obzir se moraju uzeti i tzv. negativne razlike, no sud iste nije uzeo u obzir. Sud je pogrešno utvrdio kako nije protekao zastarni rok od pet godina, jer smatra da pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te da zastarni rok počinje teći ispočetka od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu. Tuženik navodi da se sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, te da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Osporava se i odluka o troškovima parničnog postupka, jer sud primjenjuje jedinstvenu vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, nevezano za vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje, čime je povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti. Sud tužitelju priznaje trošak podneska od 20. veljače 2023. sukladno Tbr. 8.1. kao obrazloženog podneska, a tim podneskom tužitelj usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenju vještaka. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da se tužitelja obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, podredno presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti i isplatu na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope te ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.
5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.
6. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio.
6.1. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju drži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima i učinio. Prvostupanjski sud je utvrdio da se prigovori tuženika nisu odnosili na matematički izračun, već na pravna pitanja pa je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano.
6.2. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je sud odlučujući o visini tužbenog zahtjeva trebao uzeti u obzir negativne tečajne razlike, valja istaći da tuženik u konkretnom slučaju nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, pa u postupku u kojem tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamati, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, odnosno kada su kamatne stope bile niže (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.) niti davati vještaku takav zadatak.
7. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a, o čemu će biti govora u nastavku obrazloženja.
8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužiteljice i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.
9. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa i u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi.
10. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini, a što se žalbom neuspješno pokušava osporiti.
11. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
12. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:
- da je iz uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno da su HYPO-ALPE-ADRIA BANK d. d. Zagreb, sada Addiko Bank d. d., kao tuženik, kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili 15. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 136-174/2007 sa osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita kunska je protuvrijednost od 110.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, ugovoren je rok otplate od 180 mjeseci, te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja iznosi 4,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora o kreditu
- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je po preporuci otišao u HYPO ALPE-ADRIA- BANK i da mu je u toj banci ponuđena jedna od najboljih opcija kredit u švicarskim francima
- da je novac trebao za adaptaciju kuće
- da se nekretnina nalazi na njegovoj adresi prebivališta [adresa], Hrvatskih pavlina
- da je rata u početku bila prema dogovoru, da je sve išlo normalnim tijekom, da je uredno vraćao rate kredita, sve je to bilo do trenutka kad je rata strašno porasla, da je prema kraju kredita rata bila skoro jedanput veća od početne
- da je zbog porasta rata kredita bio prisiljen zatvoriti taj kredit na način da je posudio novac i zatvorio kredit
- da kod sklapanja ugovora nije bio upozoren na mogućnosti promjena iz ugovora, da mu ništa nije bilo posebno objašnjavano u pogledu kamatne stope
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi 28.223,24 kn odnosno 3.745,84 EUR
- da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći na dan isplate kredita iznosi 130.115,04 kn, odnosno 17.269,22 EUR
- da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022 i 88/2022) uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja
(1 EUR = 7,53450 kn)
- da prema odredbi iz čl. 502.c ZPP, te čl. 118. ZZP utvrđenja iz citiranih sudskih odluka vežu prvostupanjski sud
- da se tužitelj poziva u tužbi na utvrđenja iz citiranih sudskih odluka, vezanih za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva
- da je zbog navedenog utvrđeno da je ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF
- da tuženik nije niti pokušao dokazati da bi ugovor o kreditu bio sastavljen zajedničkim pregovaranjem
- da je iz ugovora vidljivo da je tuženik pripremio sadržaj tog ugovora i praktično da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu
- da je sud nedvojbeno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom, a koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na valutnu klauzulu vezane na CHF ništetne, jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, ovisile su isključivo o volji jedne ugovorne stranke, a to je ovdje tuženik kao trgovac
- da se tužitelj poziva i na sudske odluke kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, pa se takve odredbe ugovora utvrđuju ništetnim
- da nije osnovan prigovor zastare, a da je tužba podnijeta sudu 13. svibnja 2019.
13. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. ZS i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske - ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. ZS sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.
14. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
16. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
17. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.
18. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 15. svibnja 2007. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.
19. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. travnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.
20. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženiku utuženi iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom od dospjelosti do isplate, pa je suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja.
21. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
22. Treba reći da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
23. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. svibnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. Za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., nastupila je 14. lipnja 2023., pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.
24. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa) te sukladno postavljenim zahtjevima. Na žalbene navode protiv odluke o troškovima postupka treba reći da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelju odredio naknadu samo onih troškova, koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, a što je prvostupanjski sud dostatno i obrazložio u svojoj presudi. Glede primjene Tarife, treba reći da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno učinio.
25. Zbog navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.
26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
