Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-394/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. KP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. NP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. EP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. BP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženica: 1. Općine Murter Kornati (OIB: 82628570603), Murter, Butina 2, koju kao zakonski zastupnik zastupa povjerenik Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika VP i 2. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-1781/2021-49 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-1781/2021-49 od 24. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Točkom I presude prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužitelj ad.1. vlasnik fizički odvojenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 20 m2, prikazanog u skici od 22. kolovoza 2013. likom i točkama A-B- C-D-A; a tužitelji MP, NP i EP za po 1/3 dijela svaki, suvlasnici fizičkih odvojenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 23 m2, prikazanog u skici od 22. kolovoza 2013. likom i točkama C-D-E-F-C.

1.1. Točkom II izreke presude djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja BP te je utvrđeno kako je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva fizički odvojenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 19 m2, prikazanog u skici od 22. kolovoza 2013. likom i točkama E-F-G-H-E.

1.2. Točkom III izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BP u dijelu kojim je tražio da ga sud utvrdi vlasnikom realnog dijela navedenog pod točkom II izreke.

2. Tuženica ad.2. u žalbi ističe kako presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih čl. 353 st. 1 t. 2 i 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a iz žalbenih navoda proizlazi da ju pobija i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde vlasnicima realnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj ad.1. realnog dijela površine 20 m2, tužitelji ad.2 do 4 realnog dijela površine 23 m2 te tužitelj ad. 5 realnog dijela površine 19 m2 koji su dijelovi prikazani u skici izrađenoj za potrebe postupka.

6. Prvostupanjski je sud u ovoj pravnoj stvari presudom posl.br. P-2789/2012 od 28. studenog 2014. odbio tužbeni zahtjev obrazlažući da sporni dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju građevine koje su pripadnost pomorskog dobra izvan vlasničkog režima, te da tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici posjedovali iste 40 godina prije 6. travnja 1941. do kad je bilo moguće stjecati pravo vlasništva ukoliko bi se radilo o nekretnini u vlasničkom režimu.

7. Povodom žalbe tužitelja, ovaj je drugostupanjski sud rješenjem Gž-303/2015- 2 od 10. travnja 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, uz uputu prvostupanjskom sudu da, budući za predmetno područje nije utvrđena granica pomorskog dobra, ili prekine postupak do utvrđivanja iste ili sam raspravi kao prethodno pitanje radi li se ili ne o pomorskom dobru.

8. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda sud prvog stupnja prekinuo je postupak do okončanja postupka određivanja granice pomorskog dobra na predjelu Luke u naselju Murter, za koji je utvrđen prijedlog granice pomorskog dobra, Klasa: 934-04/10-01/19 od 30. travnja 2010., a po prijedlogu tužitelja postupak je nastavljen unatoč tomu što postupak određivanja granice pomorskog dobra nije okončan, te je nadležno upravno tijelo naknadno izvijestilo sud kako je prijedlog za određivanje granice pomorskog dobra povučen.

9. Iz stanja spisa predmeta i prvostupanjske presude proizlazi:

- da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u popisu javnih dobara, kao ''neplodno, pomorsko dobro'';

- da se ista nalazi u građevinskom području - izgrađenom dijelu (mješovite namjene - stari dio naselja, povijesna graditeljska cjelina - seoska naselja);

- da sporni realni dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju tri zasebna objekta, dva namjene konoba a nad trećim se nalazi stambena etaža;

- da je, objekt najbliži moru, od obalne crte koja u naravi predstavlja rub betonirane obale udaljen 5,80 - 6,50 m, sve smješteno na betoniranoj obali u [adresa];

- da se objekti nalaze na prostoru nastalom nasipavanjem morske obale po odobrenju nekadašnje austro-ugarske vlasti, a izgrađeni su četrdesetih godina prošlog stoljeća, od kad su u neprekidnom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, da su se od izgradnje koristili kao spremište ribarskog i dr. alata, te se dva tako koriste i danas, a treći je sad stambeni objekt;

- da iz DOF skice kao priloga Prijedlogu za utvrđivanje granice pomorskog dobra za K. O. [katastarska općina], predio Jersani Luke od 28. studenog 2006. proizlazi da bi granica pomorskog dobra išla rubom objekata odnosno utuženih realnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], no prema dopisu nadležnog upravnog tijela taj je prijedlog povučen;

- da je predmet Kupoprodajnog ugovora od 3. siječnja 1967. između prodavatelja TP i kupca ZP, bilo „dvorište pored vlastitog magazina na Hramini“,

- da je Nagodbom od **.**.1968. ŠP dozvolio ZP podignuti krov na svom skladištu, koristeći pri tom njegovu polovicu zida;

- da je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. srpnja 2012. između prodavatelja HP i kupca, ovdje tužitelja ad. 5. BP, bio dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Betina, u naravi dvoetažni magazin površine cca 20 m2 po etaži, položen u ul. Bebanova b.b. između magazina u vlasništvu Skračić Jadranke i magazina u vlasništvu obitelji NP.

10. Sud prvog stupnja obrazlaže, obzirom da je predmet spora u najbližem dijelu od ruba morske obale udaljen 5,80 - 6,50 m, dakle, tek u neznatnom dijelu udaljen od crte srednjih viših visokih voda mora manje od 6,00 m (čl. 4 st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, odnosno članka 6. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, broj 83/23.), a u preostalom dijelu i više od toga; te da je po prijedlogu nadležnog upravnog tijela granica pomorskog dobra na predmetnom području imala ići rubom predmetnih objekata, čime da se imalo u vidu kako postojeće stanje na predmetnoj obali zahtijeva da se morskom obalom u konkretnom slučaju smatra i uži dio kopna od propisanog, zaključuje kako predmet spora ni u jednom dijelu ne predstavlja pomorsko javno dobro, iako je kao takvo evidentirano u odgovarajućim javnim evidencijama (zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu), odnosno da je status pomorskog javnog dobra izgubio izgradnjom predmetnih objekata na području nasutom uz odobrenje tadašnje austro-ugarske vlasti, a koji objekti su građeni najkasnije 40-ih godina prošlog stoljeća, kako su iskazali svjedoci I i K.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, odnosno da se ne radi o pomorskom dobru i da su tužitelji i njihovi prednici u samostalnom i neprekidnom posjedu tužitelja i njihovih prednika najkasnije od četrdesetih godina prošlog stoljeća, prvostupanjski sud utvrđuje da su pravo vlasništva utuženih nekretnini dosjelošću stekli tužitelji ad.1 do 4 kao i HP (koji je utuženi dio prodao BP), i to pozivom na odredbe čl. 388 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, dalje: ZV, stupio na snagu 1. 1.21997.), kojima je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, koja je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj: 137/99). Nadalje, kako neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388 st. 4 ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u vezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388 st. 4 ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je pravo vlasništva stekao dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (pravno shvaćanje izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

11.1. U odnosu na tužitelja ad.5. utvrđuje da je kupoprodajom od HP stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva (čl. 115 st. 1 ZV), dok odbija tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva.

12. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ova sud ne nalazi da bi donošenjem pobijane presude i u postupku koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP.

13.1. Nadalje, neosnovano tuženica ističe kako postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava i zapisnika, čime upire na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t 11 ZPP, jer da prvostupanjski sud navodi kako iz izvadaka iz javnih evidencija proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana kao javno pomorsko dobro, dok istovremeno obrazlaže da je taj status izgubila. Ovo zato jer je prvostupanjski sud dao razloge zbog čega smatra kako utuženi realni dijelovi predmetne čestice (u naravi dva magazina i objekt stambene namjene) ne predstavljaju pomorsko dobro, pri čemu ovaj sud ističe činjenicu udaljenosti istih od crte srednjih viših visokih voda mora koja je veća od propisanih 6,00 m osim u pogledu neznatnog dijela utuženog realnog dijela iz točke I.1. izreke presude, kao i činjenicu da utužene nekretnine prema svojoj naravi i namjeni ne predstavljaju pomorsko dobro iz čl. 4 st. 1 Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine, broj: 19/74 i dr. na snazi do 5. 11. 1998., mjerodavnog obzirom na vrijeme stjecanja dosjelošću).

14. Budući tuženica ad.2. tijekom postupka nije osporavala posjed tuženika ni da bi taj posjed bio pošten, ovaj se sud neće baviti žalbenim navodima kojima po prvi put osporava poštenost posjeda tužitelja i njihovih prednika, a koji su navodi izneseni protivno odredbama čl. 352 st. 1 ZPP.

15. Slijedom svega navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a ni pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je pozivom na odredbe čl. 368 st. 1 ZPP žalba tuženice ad.2. odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Šibeniku, 2. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić