Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-249/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šamanić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1274/2019 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1274/2019 od 31. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu koji su tužitelj i tuženica sklopili 20. rujna 2006. kojom je bilo određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, određene člankom 8. stavak 1. Ugovora, kao i način obračuna i naplate te kamate u skladu sa važećim odlukama Banke te su nastavno navedenom, ništetne sve odluke banke o povećanju kamatne stope iznad kamatne stope ugovorene Ugovorom o kreditu od 20. rujna 2006., te je pod točkom II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa ukupan iznos od 2.303,82 EUR sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 7. stavak 3. Ugovora, dio koji glasi: “Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja…“, te je pod točkom IV. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjena visine iznosa otplatnih anuiteta Ugovora uzrokovanih promjenom-povećanjem tečaja valute CHF u odnosu na HRK, iznos od 9.030,30 EUR sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate. Pod točkom V. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice spram tužitelja te je odbijen zahtjev tuženice za utvrđivanje njezinog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 349,82 EUR zajedno sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, a pod točkom VI. izreke utvrđeno da ne postoji tražbina tuženice spram tužitelja te je odbijen zahtjev tuženice za utvrđivanje njezinog potraživanja prema tužitelju iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 1.712,81 EUR/10.845,27 kn zajedno sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate. Na koncu, pod točkom VII. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.832,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbaci, odnosno odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi temelji na pravnim utvrđenjima pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te odredbi članka 502.c ZPP kao i na odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP) propisanoj obvezatnosti takve presude i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, te činjenici da tuženica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza te činjenice je bio na tuženici. Pored toga, prvostupanjski sud je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke utvrdio da je tuženica u razdoblju od veljače 2008. do rujna 2015. primila ukupni novčani iznos od 2.338,59 EUR na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 9.030,30 EUR na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, te da je tužitelj na ime tečajnih razlika u utuženom razdoblju manje uplatio 349,82 EUR, dok manje plaćene kamate nije bilo. Nadalje, da je u konkretnom slučaju 9. veljače 2016. provedena valjana konverzija, međutim, da je tužitelj zadržao pravo na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove zbog čega pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu. Glede prigovora radi prebijanja, prvostupanjski sud utvrđuje da na strani tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženica tvrdi da trpi, te odbija ovaj prigovor u cijelosti i odlučuje kao pod točkama V. i VI. izreke.

6. Prvenstveno je istaći da tuženica u žalbi neosnovano ponavlja svoje navode da tužitelj nakon izvršene konverzije kredita nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinačnih odredbi ugovora o kreditu.

6.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: „… bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“.

7. Nadalje žaliteljica prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 338. stavak 3. ZPP kada nije odlučio o prigovoru radi prijeboja (ispravno: prebijanja) s osnove razlike u oročenom depozitu, a iz koje odredbe da jasno proizlazi dužnost suda da svojom deklaratornom odlukom utvrdi postojanje ili nepostojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju, a nakon toga ukoliko utvrdi postojanje potraživanja sud treba konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj, čime žaliteljica sadržajno ukazuje da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 3. ZPP, koji žalbeni razlog se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nalazi osnovanim, budući da sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije odlučio o postojanju ili nepostojanju istaknutog prigovora radi prebijanja s osnove razlike u oročenom depozitu.

8. Nastavno na gornju povredu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda zahvaćena i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koju povredu tuženica izričito ukazuje u žalbi i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP.

9. Naime, tuženica je još u odgovoru na tužbu osporavajući tužbeni zahtjev iznijela tvrdnju da je tužitelj u fazi pregovaranja oko sklapanja i samog sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, te da mu je kod sklapanja ugovora rastumačeno značenje ugovaranja valutne klauzule kao i ekonomske posljedice koje ista može imati za tužitelja, kod čega ustraje i u žalbi tvrdeći i da je tužitelj imao priliku detaljno pregovarati o odredbi članka 8. Ugovora, tj. o kamatnoj stopi, te da mu prvostupanjski sud nije dao priliku da obori presumpciju nepoštenosti i dokaže suprotno budući da je sve relevantne dokazne prijedloge na ovu okolnost zanemario.

9.1. Dakle, tuženica je iznijela tvrdnje da se o spornim odredbama, čiju pravnu valjanost tužitelj osporava, prethodno pojedinačno pregovaralo, te je na te okolnosti predložila uvid i čitanje letaka i informacija koje su tužitelju bili na raspolaganju, osobito „Informacija pojam valutna klauzula i graf kretanja tečaja CHF“, koje dokaze je prvostupanjski sud propustio ocijeniti.

10. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka. 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio. Ovaj sud povodom žalbenih prigovora tuženice ocjenjuje da je sud prvog stupnja povrijedio proceduralnu obvezu ispitivanja odlučnih dokaza i navoda stranaka, te da u obrazloženju pobijane odluke nisu dani jasni i dostatni razlozi provedenih dokaza, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog čega je trebalo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pod točkama I. i III. izreke, a posljedično i u preostalom dijelu, o čemu će i niže biti riječi.

11. Ovdje je ukazati da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

12. O tom (prethodnom) pitanju ovisi i osnovanost prigovora zastare s obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje o zastari restitucijskih zahtjeva u kojem se navodi da kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, dakle, od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope.

13. U slučaju da prvostupanjski sud nađe osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora, u nastavku postupka treba imati u vidu da je člankom 19.c stavkom 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) propisan izračun konverzije kredita, a daljnjim odredbama ZID ZPK/15 propisano je što sve mora sadržavati izračun konverzije radi informiranja potrošača, učinci konverzije za vjerovnika i za potrošača.

14. Polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/15, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- I/3685/20 od 4. travnja 2017.) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kome je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

15. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu na način propisano ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članak 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15).

16. ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje.

16.1. Ovaj drugostupanjski sud stoga smatra da primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi postoji obveza banke plaćanja nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno pravno valjanom Dodatku ugovora o kreditu, a takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Navedeno stajalište podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 18. veljače 2025.

17. Slijedom svega iznijetog, zbog ostvarene bitne povrede odredbe parničnog postupka, ali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je prihvatiti žalbu tuženice i na temelju članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, te utvrditi postoji li objektivni identitet između ugovornih odredbi konkretnog ugovora i odredbi ugovora o kreditima o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, te posljedično tome obvezuju li sud odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojima je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača. Također će prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu biti dužan voditi računa o činjenici da su stranke sklopile pravno valjani Dodatak Ugovoru o kreditu te će rukovodeći se naprijed iznesenim pravnim shvaćanjem ovog suda utvrditi visinu zatezne kamate na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. Stečeno pravno shvaćanje o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud biti će dužan opravdati jasnim i neproturječnim odlučnim razlozima koji će imati činjenično i pravno uporište u cjelokupnoj procesnoj građi.

19. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom VII. izreke, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 2. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić