Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-37/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š ENJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč Pecirep sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ivan Smokrović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V, protiv tužene-protutužiteljice FI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Nino Ćosić odvjetnik u Zagrebu, Raška 28, uz sudjelovanje mlt. UI, OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa posebna skrbnica DI iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Savska cesta 41, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-11/2023-52 od 20. svibnja 2025., u sjednici održanoj dana 2. rujna 2025.,

p r e u s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja-protutuženika ĆI, te djelomično žalba tužene-protutužiteljice FI i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-11/2023-52 od 20. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V., VI. i VII. izreke.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužene-protutužiteljice FI, ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom III., IV. i VIII. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom razveden je brak zaključen 19. prosinca 2020. u [adresa] između tužitelja – protutuženika KI i tužene – protutužiteljice KI FI (točka I. izreke), određeno da će dijete stranaka mlt. UI, rođena **.**.2021. u [adresa] stanovati s majkom UI FI (točka II. izreke), a roditelji djevojčice ĆI i FI će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. UI (točka III. izreke). Pored toga, određeno je da osobni odnosi mlt. UI s ocem KI će se odvijati - svaki drugi vikend na način da prva dva mjeseca mlt. UI boravi kod oca petkom od 16:00 do 19:00 sati, zatim sljedeća dva mjeseca od petka u 16:00 sati do subote u 19:00 sati s noćenjem kod oca, a nakon toga i nadalje od petka u 16:00 sati do nedjelje do 19:00 sati, - u tjednu kad nema vikend susreta mlt. UI će boraviti s ocem utorkom i četvrtkom od 16:00 do 19:00 sati, - otac mlt. UI će preuzimati djevojčicu od bake PI i vratit će je nakon održanih susreta na adresu gdje stanuje s majkom - mlt. UI će provoditi s ocem tjedan dana ljetnih školskih praznika prema prethodnom dogovoru roditelja te naizmjence svaki drugi državni praznik, odnosno vjerski blagdan koji je neradni dan (točka IV. izreke). Presudom je naloženo tužitelju – protutuženiku KI da plati uzdržavanje za mlt. UI od srpnja 2023. do ožujka 2025. od po 70,00 EUR mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od prvog u mjesecu za prethodni mjesec na način pobliže naveden u izreci (točka V. izreke), te naloženo tužitelju – protutuženiku KI da doprinosi za uzdržavanje mlt. KI UI 230,00 EUR mjesečno za ubuduće počevši od 1. travnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa (točka VI. izreke), dok je odbijen protutužbeni zahtjev za plaćanje uzdržavanja za mlt. KI UI preko iznosa od 230,00 EURA mjesečno kroz cijelo utuženo razdoblje (točka VII. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VIII. izreke).

2. Navedenu presudu, pod točkom V. i VI. izreke, žalbom pobija tužitelj-protutuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88 /05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija i tužena-protutužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.stavak 1. ZPP. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti uvažiti njezin zahtjev, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana, dok je žalba tužene-protutužiteljice djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke ove presude

5. Neutemeljeno tužena-protutužiteljica, u dijelu pod točkom VII. izreke u kojem ima pravni interes za podnošenje žalbe, pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žaliteljice, presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o istima ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time je žalba tužene-protutužiteljice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Nisu u pravu stranke ni kada prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom V.,VI. i VII. izreke pobijaju zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nesporno je u postupku da su stranke bile u bračnoj zajednici tijekom koje je rođeno zajedničko dijete UI **.**.2021., koja je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice nastavila živjeti s majkom.

8. Slijedom toga, a kako stranke nisu podnosile žalbu protiv točke II. izreke, kojom je određeno da će maloljetno dijete stranaka UI stanovati s majkom FI, time je, neovisno o žalbenim razlozima protiv preostalih točaka izreke prvostupanjske presude, razvidno da je obveznik njezina uzdržavanja tužitelj- protutuženik jer ne stanuje s djetetom u smislu odredbe članka 289. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23 – dalje; ObZ), zbog čega odluke pod točkom III. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu od utjecaja na odluku o uzdržavanju.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke kojom je odlučeno o uzdržavanju maloljetnog djeteta, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, iz kojeg, kao i sukladno podacima predmeta, proizlazi:

- da uobičajene, prosječne potrebe djeteta njezine dobi od nepune četiri godine (prema iskazu majke), iznose najviše do 300 EUR mjesečno (hrana, odjeća, obuća, higijenske potrebštine), bez troška vrtića kojeg ne pohađa,

- da je tužitelj – protutuženik po zanimanju šumarski tehničar, zaposlen u Šumariji Gomirje gdje je ostvarivao mjesečnu plaću od 1.100,00 do 1.300,00 EUR, dok je prema podacima poslodavca u zadnja tri mjeseca isplaćena mu prosječna neto plaća od 1.386,54 EUR, da je plaća opterećena s dva kredita od po 270 EUR mjesečno od kojih je jedan stambeni na petnaest a drugi nenamjenski na sedam godina, te da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja,

- da je po osnovi uzdržavanja mlt. UI od podnošenja tužbe plaćao mjesečni iznos od 160,00 EUR.

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je tužitelj-protutuženik, imajući u vidu potrebe djeteta i svoje mogućnosti, obvezan plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 230,00 EUR, dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, u vezi članka 314. ObZ (Narodne novine, broj 49/24- dalje: Odluka) za dijete u dobi do 6 godina, mjesečna obveza uzdržavanja iznosi 229,5 EUR.

11. Kako je tužitelj-protutuženik obveznik plaćanja uzdržavanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članaka 288. stavak 1., 307., 311. i 313. stavak 1. i 2. ObZ, dosudivši mjesečni iznos na ime uzdržavanja 230,00 EUR, odnosno razliku između plaćenog po toj osnovi i određene visine uzdržavanja, počevši od dana podnošenja tužbe sukladno članku 306. ObZ pa do zaključenja glavne rasprave, a za ubuduće od 1. travnja 2025. puni iznos uzdržavanja, sve sa zateznom kamatom od dana kada je došao u zakašnjenje s plaćanjem dospjele razlike (1-og u mjesecu za idući mjesec) po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO), kao i sa zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja u plaćanju budućih iznosa.

12. Neutemeljeno obje stranke iznose žalbene prigovore, tužitelj-protutuženik - da mjesečna plaća koju je ostvarivao u razdoblju od podnošenja tužbe pa nadalje u cijelosti odgovara iznosu uzdržavanja kojeg je plaćao od 160,00 EUR, te je za dosuđeni iznos preko 200,00 EUR pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a tužena- protutužiteljica – da je visinu uzdržavanja prvostupanjski sud utvrdio bez ikakvog provjeravanja već samo temeljem po tužitelju-protutuženiku dostavljenih platnih listi, umjesto da je samoinicijativno zatražio relevantnu dokumentaciju od Porezne uprave, Fine i od poslodavca radi ispitivanja i utvrđivanja stvarnog imovnog stanja smatrajući da je zahtijevani iznos od 300,00 EUR u mogućnosti plaćati.

13. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja-protutuženika, pravilno zaključio da je obvezan plaćati i dodatnih 30,00 EUR preko iznosa za kojeg smatra da predstavlja iznos uzdržavanja, jer je prvostupanjski sud utvrdio prosječnu mjesečnu plaću prema podacima poslodavca za protekla tri mjeseca, što je primjenjivo za cijelo utuženo razdoblje od podnošenja tužbe, kao i za ubuduće od 1. travnja 2025., imajući u vidu da tužitelj-protutuženik nije dostavio podatke poslodavca prema kojima bi mu za ranije razdoblje od podnošenja tužbe zaključno s ožujkom 2025. bila isplaćena manja plaća od utvrđene prosječne.

14. Jednako tako, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima tužene- protutužiteljice, pravilno odbio njezin protutužbeni zahtjev za plaćanje uzdržavanja preko dosuđenog do zahtijevanog odnosno za 70,00 EUR, jer taj iznos nije utemeljen na dostavljenim obračunima plaće i potvrdi poslodavca tužitelja-protutuženika o visini ostvarene neto plaće. Naime, obračun plaće i potvrda poslodavca predstavljaju vjerodostojne isprave, pa je tužena-protutužiteljica ukoliko je sumnjala da su u istima neistinito utvrđene činjenice, bila dužna predložiti dokaze radi obaranja predmnjeve njihove istinitosti, ili ukoliko je sumnjala da tužitelj-protutuženik osim plaće ostvaruje i druge prihode i da ima time povećani standard plaćanja, bila je dužna predložiti dokaze na te okolnosti sukladno svojoj obvezi iz članka 7. stavak 1. ZPP i članka 219. stavak 1. ZPP u vezi članka 346. ObZ, što je propustila učiniti, osim što je zahtijevala dostavu platnih listi, koje su i pribavljene. Stoga neosnovano smatra da je prvostupanjski sud bio obvezan zatražiti po službenoj dužnosti podatke od institucija koje navodi u žalbi, jer takva obveza postoji samo u slučaju da sud ocijeni da je to potrebno prema članku 313. stavak 3. ZPP, što u ovom slučaju nije ostvareno.

15. Zbog naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovane žalbe tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom V., VI. i VII. izreke, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na točku II. iz izreke rješenja

16. U pravu je tužena-protutužiteljica kada pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom III. i IV. izreke, sadržajno zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 1. točka 6. ZPP, ističući da je prvostupanjski sud propustio vještake saslušati usmeno na okolnosti njezinih primjedbi i prigovora pisanom nalazu i mišljenju, zbog čega je propuštanjem saslušanja stalnih sudskih vještaka psihijatrijsko-psihologijske struke na raspravi, žaliteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom.

17. Iz razloga prvostupanjske presude i podataka predmeta proizlazi:

- da je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, tužitelj-protutuženik 23. siječnja 2023. podnio prijedlog za donošenje privremene mjere kojom će se urediti njegovi susreti i druženja s mlt. UI ističući da je od tada do prosinca 2022. ostvarivao osobne odnose s djetetom kada je tužena-protutužiteljica podnijela prijavu za obiteljsko nasilje temeljem koje mu je izrečena mjera zabrane približavanja tuženoj- protutužiteljici,

- da je povodom toga Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Karlovac dostavio svoj nalaz, mišljenje i prijedlog prema kojem su 2. ožujka 2023. održani susreti tužitelja- protutuženika i djeteta u prisutnosti majke tužene-protutužiteljice PI, da je djevojčica u početku bila u bakinom naručju i nije htjela komunicirati ni sa stručnim djelatnicima ni s ocem, da otac nije inzistirao na kontaktu s UI već joj se nježno obraćao i tepao, nudeći igračke i slatkiše koje je donio, te je UI nakon početnog sramljenja uspostavila kontakt s ocem, a u igri s njim djelovala je sretno i opušteno kao i otac, te da je baka djevojčice pristala da dovodi unuku na susrete i druženje s ocem,

- da je predmetnim nalazom i mišljenjem istaknuto, imajući u vidu mjeru zabrane približavanja koja je na snazi prema ocu djeteta u odnosu na majku, da je u interesu djeteta potrebno odrediti susrete djeteta s ocem jednom tjedno u trajanju od dva sata dnevno uz nadzor stručne osobe te uz početno prisustvo bake po majci, te da se osobni odnosi mogu održati bez prisutnosti bake kada tako procijeni voditelj nadzora, nastavno čemu su osobni odnosi određeni na navedeni način rješenjem prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2023. do pravomoćnog okončanja ovog postupka,

- da prema izvješću voditelja nadzora o susretima oca s djetetom od 30. studenoga 2023., baka nije spremna na ostavljanje djevojčice bez njezinog nadzora iako je prema svim pokazateljima djevojčica sprema na to, kao što je to naznačeno i u izvješćima od 7. prosinca 2023., 14. prosinca 2023 i 22. prosinca 2023. prema kojem je baka cijelo vrijeme prisutna iako zna da ne mora biti,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu Kov-506/2023-19 od 26. rujna 2023. potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 9. veljače 2023. kojom se tužitelju-protutuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11,

- da je prema mišljenju i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac od 9. veljače 2024., izrađenom po zamolbi suda, u najboljem interesu djeteta da ocu treba omogućiti veći obim susreta nego što to predlaže majka, budući se prema izvješću voditelja nadzora između djeteta i oca razvija sigurna privrženost, te da se susreti mogu održavati bez nadzora stručne osobe i bake po majci, zbog čega se predlaže da dijete stanuje s majkom, da se odredi zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi a majci samostalno ostvarivanje skrbi samo u pogledu izrade osobnih dokumenata, sportskih aktivnosti i zdravlja djeteta, i to zbog mjere opreza izrečene ocu i nemogućnosti dogovora roditelja oko sadržaja roditeljske skrbi, te je predloženo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem svaki drugi vikend od petka poslijepodne do nedjelje do 18 sati na način da dijete preuzme od majke i nakon toga vrati na njezinu adresu,

- da majka djeteta nije bila suglasna s predmetnim prijedlogom, zbog čega je predložila kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje na okolnosti roditeljskih kompetencija, načina ostvarivanja roditeljske skrbi i održavanja osobnih odnosa s djetetom u odnosu na tužitelja-protutuženika, koje je prvostupanjski sud prihvatio i odredio predmetno vještačenje ali u odnosu na oba roditelja, po stalnim sudskim vještacima dr. med. ABC i prof. psihologije, kliničkog psihologa EI iz [adresa],

- da su vještaci, po nalogu prvostupanjskog suda, 18. veljače 2025. izradili pisani nalaz, mišljenje i svoje prijedloge u vezi spornih okolnosti dostavili u spis,

- da na nalaz i mišljenje, kao i prijedloge, posebna skrbnica djeteta nije imala primjedbe i suglasna je s istim,

- da je predmetni pisani nalaz, mišljenje i prijedlog vještaka dostavljen 28. veljače 2025. punomoćnicima tužene-protutužiteljice, koja je na ročištu glavne rasprave od 4. travnja 2025. istaknula da djelomično prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ne ističući primjedbe i prigovore na pisani nalaz i mišljenje, nakon čega je prvostupanjski sud konstatirao da tužena-protutužiteljica sama osobno predaje svoj podnesak u spis,

- da je u predmetnom podnesku (list 207 spisa) istaknula primjedbe i prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka,

- da je neovisno od toga prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, i na njemu, kao i na podacima i izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac od 12. ožujka 2025. temeljio svoju odluku o načinu ostvarivanja skrbi i osobnih odnosa.

18. Prema odredbi članka 260. stavak 1. ZPP sud će odrediti hoće li vještak svoj nalaz i mišljenje iznijeti samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, nastavno čemu vještak u pravilu nalaz i mišljenje iznosi usmeno na raspravi, a iznimno pisanim putem kada stranke nemaju primjedbe ni prigovore, niti pitanja vještacima u vezi danog pisanog nalaza i mišljenja.

19. Slijedom toga, kako je tužena-protutužiteljica istaknula primjedbe i prigovore u vezi s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka, prvostupanjski sud je bio dužan predmetni podnesak dostaviti vještacima te ih pozvati na raspravu kako bi se na taj način usmeno izjasnili o okolnostima koje tužena-protutužiteljica ističe u predmetnom podnesku, pa kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na navedeni način, time je onemogućio tuženu-protutužiteljicu da raspravlja pred sudom i time počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, u smislu članka 89. stavak 2. ZPP njezino je pravo da pored punomoćnika sama daje izjave u postupku, što je i učinila predmetnim podneskom.

20. Slijedom navedenog, uvažavanjem osnovane žalbe tužene-protutužiteljice, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima na kojima je, između ostalih, utemeljena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave kako bi otklonio ostvarenu bitnu postupovnu povredu, u smislu naprijed navedenog, te temeljem članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

21. Kako su zbog ukidanja prvostupanjske odluke u navedenom dijelu, za sada neizvjesne okolnosti od kojih ovisi primjena članka 366. stavak 1. ObZ, valjalo je ukinuti i prvostupanjsku presudu pod točkom VIII izreke i predmet i u tom dijelu vratiti istom sudu na ponovni postupak.

22. Žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka I. i II. izreke) ostaju neizmijenjeni.

U Šibeniku 2. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić