Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-511/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4779/2022-21 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4779/2022-21 od 16. svibnja 2024., pod stavcima I., II., III., IV. – osim u dijelu za iznos od 62,50 eura s pripadajućim kamatama i V. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ZU za naknadom troškova postupka u iznosu 62,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 029-50-3739977, ovjerenog po javnom bilježniku Luciji Popov pod brojem OU-856/3-06 dana 24. listopada 2006., sklopljenog između tužiteljice ZU kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ZU iznos od 2.286,69 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,04 EUR od 13.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,44 EUR od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 12.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,96 EUR od 13.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,44 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,06 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 4,58 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,24 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 6,55 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,11 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,78 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,89 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 28,64 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,10 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 33,85 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,17 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 26,87 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,95 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 47,51 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,33 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 42,20 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 38,55 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 39,20 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 54,70 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 56,20 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 68,95 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 62,32 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 55,06 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 53,30 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 56,74 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 59,73 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 60,13 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 58,06 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 59,46 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 60,42 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 58,81 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 59,23 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 58,02 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 55,41 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 58,19 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 59,53 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 58,59 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 53,35 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 57,80 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 58,19 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 51,02 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 50,88 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 52,21 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 54,35 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 57,31 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 55,78 EUR od 01.11.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici ZU iznos od 10,22 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici ZU trošak parničnog postupka u iznosu od 2.104,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.496,25 EUR.“

2. Tuženik presudu pobija u cijelosti i to zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže sudu drugog stupanja preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te odrediti da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka, kao i trošak žalbe, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka, u dijelu u kojemu se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF, te tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa po toj osnovi.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP na koju u žalbi također ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom, obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio.

7. Sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 3. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe izvršenu u podnesku tužiteljice od 23. ožujka 2024. kojim je ona nakon provedenog financijskog vještačenja uskladila svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka jer ga bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Takav pravni pristup u skladu je sa Zaključkom predsjednika građanskog odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. prema kojemu je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je sud prvoga stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene i to svakog dokaza zasebno tako i u njihovoj ukupnosti valjano utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj 029-50- 3739977 od 24. listopada 2006., te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos među strankama nije sporan. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 18.433,29 CHF.

10. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepoštenih ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan je utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženik predložio dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. Tuženik tijekom ovog postupka na tu okolnost nije predlagao provođenje dokaza.

12. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta i umanjenje nečije imovine u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita.

16. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 17. listopada 2006. bio na snazi ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

17. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 23. listopada 2006., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužiteljici, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

18. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, te neovisno o činjenici je li kredit otplaćen. Kako je nesporno utvrđeno da je temeljem ništetnih odredbi preplaćen tuženiku iznos od 2.286,69 eura, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO, a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja.

19. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

20. Nisu osnovani niti u žalbi ponovljeni navodi tuženika vezani uz provedeno financijsko vještačenje jer da je ono provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Sud prvog stupnja svoju je odluku pravilno temeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, uzimajući pri tome u obzir pretplatu tužiteljice do koje je došlo upravo zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaja što je posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

21. U odnosu na pitanje zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8. rujna 2022. zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 14. lipnja 2023., pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

23. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).

24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP. Međutim osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 8. veljače 2023., jer je uz taj podnesak dostavljen dokaz u uplati predujma za vještačenje, a što je moglo biti učinjeno i bez posebnog podneska, pa prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda takav podnesak nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

25. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak dostave dokumentacije za predmetni kredit u iznosu od 10, 22 eura, obzirom da je taj trošak tužiteljica platila na zahtjev tuženika, (poziv na plaćanje i potvrde o izvršenom plaćanju na stranicama 6, 19-21 spisa).

26. Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o ništetnosti ugovorne odredbe i isplati preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule (stavci I. i II. izreke) te u stavku III. izreke presude u odluci o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova dostave knjigovodstvene dokumentacije, kao i u stavku V. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu pod stavkom IV. izreke (odluka o naknadi troškova parničnog postupka tužiteljici) te na temelju čl. 373. st. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na čl. 166. st. 1. i 2. ZPP. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana glede glavne stvari, a u odnosu na troškove postupka nisu nastali posebni troškovi.

U Velikoj Gorici 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina