REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž R-3/2025-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja:

Veleučilište Nikola Tesla u Gospiću, Gospić, Ulica bana Ivana Karlovića 16, OIB: 42552392522, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Špehar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu P-274/2020-66 od 21. studenoga 2024.g., u sjednici vijeća održanoj dana 02. rujna 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P-274/2020-66 od 21. studenoga 2024.g. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.954,21 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja na četiri iznosa od 1.990,84 EUR-a teče od dana izvršenih plaćanja tužitelja FPZ-u, u vremenu od 20. 11. 2008.g. do 19. 11. 2010.g. (t. I izreke); tužitelj obvezan na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 1.775,00 EUR-a (t. II izreke), dok je t. III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR-a.

2. Točke I i II izreke citirane prvostupanjske odluke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj uopćeno se pozivajući na sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. t.1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ali sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud uvažavanjem njegove žalbe ju preinači u njegovu korist i obveže tuženika na naknadu troškova prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka, odnosno ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja u kojoj podržava ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, te predlaže odbijanje žalbe tužitelja i potvrđivanje pobijanih dijelova prvostupanjske odluke, kao i da ovaj sud obveže tužitelja na naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa koji je isplatio Fakultetu prometnih znanosti (dalje: FPZ) na ime troškova poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija, a sve temeljem ugovora o uređenju međusobnih prava i obveza u provođenju programa stručnog usavršavanja nastavnika tužitelja (dalje: Ugovor), koji su stranke sklopile 28. listopada 2008.g. Tužitelj svoj zahtjev činjenično temelji na tome što da tuženik nije u roku, do 31. 12. 2018.g., ispunio obvezu završetka poslijediplomskog studija, pa da je sukladno Ugovoru u obvezi tužitelju izvršiti povrat utuženog iznosa koji plaćen FPZ-u. Nasuprot tome, tuženik drži da nije u obvezi vratiti mu utuženi iznos jer da je tužitelj svojim ponašanjem uzrokovao neispunjenje njegove obveze.

7. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- da su stranke 28. listopada 2008.g. sklopile Ugovor;

- da je tuženik sukladno Ugovoru upisao poslijediplomski sveučilišni studij u akademskoj godini 2008/2009;

- da tuženik nije u roku (do 31. prosinca 2018.g., određenog Odlukom o krajnjim rokovima za završetak doktorskog studija) izvršio obvezu završetka poslijediplomskog studija;

- da je Ugovorom određeno da ukoliko tuženik ne završi studij u roku je dužan vratiti sredstva utrošena na njegovo usavršavanje;

- da je tužitelj FPZ-u na ime troškova poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija tuženika isplatio utuženi iznos, i to sukladno čl. 2. Ugovora, temeljem pet faktura FPZ-a izdanih u razdoblju od studenog 2008. do studenog 2010.g. u iznosu od po 1.990,84 EUR-a;

- da je tuženik do travnja 2016. g. izvršio većinu svojih obveza iz doktorskog studija u pogledu polaganja ispita jer je položio 11 od ukupno 12 ispita, napisao 19 znanstvenih i stručnih radova;

- da je u travnju 2016.g. došlo do promjene uprave tužitelja, u kojem trenutku da je tuženik bio u obvezi položiti još jedan ispit;

- da je tužitelj 2013.g. donio Odluku o rasporedu radnog vremena čl. 2. koje je i formalno definirao dotadašnji način ispunjavanja obveze radnog vremena nastavnika koji izvršavaju normirane oblike rada kroz tzv. virtualno radno vrijeme, koje ne uključuje svakodnevnu osmosatnu fizičku nazočnost u prostorijama tužitelja;

- da je nova dekanica po dolasku na tu funkciju u travnju 2016.g., donošenjem nove odluke dostavljene tuženiku u rujnu 2016.g. elektroničkom poštom, inzistirala na ispunjavanju radne obveze svakodnevnom osmosatnom fizičkom nazočnošću u prostorijama tužitelja.

8. U pravu je tužitelj kad u žalbi navodi da su razlozi prvostupanjske presude proturječni.

9. Naime, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 297. st.4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) jer da je tužitelj protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzročio kod tuženika nemogućnost ispunjenja uvjeta, a istovremeno u odlomku 34. obrazloženja (kako to u žalbi ističe tužitelj) prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik od trenutka kada je tužitelj počeo inzistirati na ispunjavanju radne obveze svakodnevnom osmosatnom fizičkom nazočnošću u prostorijama tužitelja (od rujna 2016.g.), imao dovoljno vremena, dvije godine i četiri mjeseca, za završiti preostale obveze iz doktorskog studija. To za posljedicu ima da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer proturječi sama sebi i razlozima, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju sadržajno tužitelj upire u žalbi. Kraj takve ocijene prvostupanjskog suda da je tuženik i nakon promijene načina rada imao dovoljno vremena za ispunjenje obveze iz Ugovora, nerazumljivo je daljnje utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj promjenom načina rada uzrokovao nemogućnost ispunjenja obveze tuženika da u roku ispuni svoju obvezu. To tim više što iz pobijane presude proizlazi da se sukladno Ugovoru radi o studiju u trajanju od šest semestara (3 godine) za koji je tuženik imao na raspolaganju punih 10 godina, a do promijene načina rada je došlo skoro punih osam godina nakon sklapanja Ugovora.

10. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazano ovim rješenjem, održati novu glavnu raspravu, te ponovnim izvođenjem već izvedenih dokaza ocjenom istih u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a, utvrditi mjerodavne okolnosti, i pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1111. st. 3. u svezi s čl. 1115., te čl. 297. ZOO-a) odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu će imati u vidu žalbene navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po tužitelju istaknute u žalbi kao i navode tuženika iz odgovora na žalbu u odnosu na iste.

11. Radi navedenog, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u t. I izreke.

12. Odluka iz t. II izreke ovoga rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

U Šibeniku, 02. rujna 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić