REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4949/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Split, kao pravne osobe, II okrivljenika KR i III okrivljenika PR, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 81. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 11. travnja 2023., broj: Pp-22/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe šumarske inspekcije i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz čl. 81. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), s obrazloženjem da opis prekršajnog djela koji se okrivljenicima stavlja na teret predstavlja samo zakonski opis djela prekršaja iz čl. čl. 81. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o šumama, a da u činjeničnom opisu djela trebaju biti navedeni propusti, odnosno radnje počinitelja koje moraju biti konkretizirane, treba biti navedeno na koji je točno način došlo do pustošenja šume i kojim su točno radnjama kritične zgode okrivljenici to dopustili, a što u konkretnom činjeničnom opisu djela nedostaje, pa da djelo kako se okrivljenicima stavlja na teret optužnim aktom nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da je djelo prekršaja počinjeno propustom na način da su okrivljenici dopustili pustošenje šuma, što je izričito i propisano čl. 81. st. 1. t. 5. Zakona o šumama, te da su u obrazloženju optužnog prijedloga dostavljeni dokazi iz kojih su izlučene odlučne činjenice koje potvrđuju da su okrivljenici učinili propust da su svojim nečinjenjem dopustili pustošenje šuma, a trebali su ga spriječiti što ih obvezuje članak 44. Zakona o šumama, te utvrđene činjenice navodi.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenici optužuje na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, te da je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. čl. 81. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), da bi u razdoblju od 10. veljače 2022. do 29. ožujka 2022. dopustili pustošenje šuma u odjelu 78a Gospodarske jedinice „Baćina“ na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k.o.o Plina na površini od 3357 m2.
7. Nadalje, čl. 81. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, bilo je propisano da će se kazniti za prekršaj javni šumoposjednik, Ustanova ili Pravna osoba, te odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako dopusti pustošenje šuma, bespravnu sječu stabala ili njihovo oštećivanje (članak 38. stavak 1.)“, s tim da je sukladno čl. 38. st. istog Zakona propisano da je zabranjeno pustošenje šuma, bespravna sječa stabala ili njihovo oštećivanje.
8. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, 2.4.2024., stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 36/24), kojim je izmijenjen čl. 81. st. 1. t. 5., pa je sada tom odredbom sankcionirano ako „dopusti oštećivanje stabala (članak 38. stavak 1.).
9. Međutim, uvidom u činjenični opis djela u predmetnom optužnom prijedlogu koji činjenični opis je istovjetan navedenom činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude, razvidno je da je isti nepotpun i da iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti na koji način je došlo do pustošenja šume i na koji način, kojim su točno radnjama okrivljenici u navedenom razdoblju to dopustili, a to je u ovom slučaju izostalo, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio, s tim da se činjenični opis iz optužnog akta ne može podvesti niti pod čl. 81. st. 1. t. 8. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), kojim je propisano kažnjavanje „ako ne osigura zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te ne provodi šumski red (članak 44. st. 1.)
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao tražiti dopunu optužnog prijedloga. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da navedeno djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, trebao odmah donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, ali to što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tek nakon ispitivanja okrivljenika i provođenja dokaze okrivljenike oslobodio od optužbe, nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti dopuna optužnog prijedloga u žalbenom postupku može proizvesti pravni učinak.
13. Slijedom navedenog iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
