Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-203/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-468/2024-8, od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. U kaznenom postupku protiv okrivljenika FT, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je pobijanim rješenjem pod gornjim brojem, na temelju članka 355. stavka 2., u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), odbacilo optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-603/2024, od 5. srpnja 2024., protiv okrivljenika FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu je neosnovana.

5. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako je izreka rješenja proturječna razlozima te kako su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, radi čega se pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, da se sud u izreci rješenja poziva na odredbu članka 355. stavka 1. točke 1. ZKP/08, prema kojoj sud obustavlja kazneni postupak ako djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, da bi potom, u odlomku 5. obrazloženja, sud reproducirao odredbu članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, kojom je propisan potpuno drugi razlog za obustavu kaznenog postupka, kada nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za kazneno djelo koje je predmet optužbe.

6. Premda je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud u 5. odlomku doista reproducirao odredbu članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, ipak nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na način kako to državni odvjetnik opisuje u svojoj žalbi. Istina, nejasno je zbog čega je prvostupanjski sud u točki 5. reproducirao sadržaj odredbe članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, s obzirom na činjenicu da se u ostalom dijelu obrazloženja uopće ni ne iznosi razlozi koji se mogu vezati za tu odredbu. Štoviše, prvostupanjski sud u odlomcima 8. do 9.1. iznosi jasne i detaljne razloge za svoju odluku iz kojih potpuno nedvojbeno i razumljivo proizlazi da je sud optužnicu odbacio stoga što učin koji se okrivljeniku stavlja na teret nema bitne elemente kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, radi čega djelo za koji je optužen nije kazneno djelo. Dakle, ni u jednom trenutku prvostupanjski sud razloge za odbačaj optužnice državnog odvjetnika ne vezuje uz pravnu osnovu koju je reproducirao u točki 5. rješenja. U takvoj situaciji, unatoč tome što je točka 5. pobijanog rješenja nepotrebna i može izazvati određene nedoumice, ipak je pobijano rješenje dostatno jasno da se može izvući nedvojben zaključak kako je pravna osnova za donošenje rješenja članak 355. stavak 1. točka 1. ZKP/08, koja je istaknuta u izreci, odnosno da djelo koje se stavlja okrivljeniku na teret nije kazneno djelo. Stoga na opisani način nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju državni odvjetnik neutemeljeno ukazuje u svojoj žalbi.

7. Ista stvar se može kazati i za daljnji žalbeni navod, da bi i razlozi pobijanog rješenja bili međusobno proturječni, što se također odnosi na kontradiktornost između točke 5. i ostatka obrazloženja pobijanog rješenja. Navodi iz točke 5. su, kako je to već navedeno, potpuno suvišni, ali su razlozi koje je sud iznio u nastavku rješenja sasvim jasni i razumljivi te je neupitna pravna osnova za odbačaj optužnice, tako da se rješenje u cjelini može uspješno ispitati. Da bi bila ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, nužno je da razlozi o odlučnim činjenicama budu u znatnoj mjeri proturječni, što u opisanoj situaciji, po ocjeni ovog vijeća, nije bio slučaj jer se radi o tek minimalnoj kontradiktornosti koja ne čini čitavo rješenje nerazumljivim do mjere da ga se ne bi moglo ispitati pa stoga ni na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se neutemeljeno ukazuje u žalbi državnog odvjetnika.

8. Ostali žalbeni navodi državnog odvjetnika odnose se na ocjenu prvostupanjskog suda da riječi koje je kritične prigode izgovorio okrivljenik ne predstavljaju prijetnju policijskoj službenici FTN, pri čemu se posebice ističe kako je notorno što znači izričaj "uzeti pravdu u svoje ruke" i najavljivanje tragedije.

9. Međutim, suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud je potpuno ispravno ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o riječima koje su preopćenite i neodređene te k tome kako uopće nije razumljivo kome niti kakvim zlom to okrivljenik navodno prijeti. Pored toga, što je i najvažnije, potpuno je nejasno na koga se izrečene riječi odnose, budući da okrivljenik ni ne zna koga je dobio na telefon, a identitet osoba iz inkriminiranih riječi nije određen niti odrediv. Ovaj drugostupanjski sud je u potpunosti suglasan s ovakvom ocjenom prvostupanjskog suda te je za napomenuti kako se iz riječi koje je okrivljenik izrekao, a koje su navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je optužen, ni u kojem slučaju ne može sa sigurnošću razabrati na koga okrivljenik misli kada nagovještava tragediju uzimanjem pravde u svoje ruke.

9.1. Naime, okrivljenik se tereti da bi telefonski nazvao policijsku službenicu PU SD Službe općeg kriminaliteta FTN te da joj je vičući kazao da ga više nije briga za ikoga, da će uzeti pravdu u svoje ruke i da ga ne zanima koga je dobio na telefon te u nastavku da joj je povišenim tonom kazao kako mu nitko ne želi pomoći, kada god on nešto prijavi da dobiva glupe odgovore, da neće više trpjeti ove balavce oko sebe, on da je branitelj, da ima PTSP i od svoje doktorice da će uzeti potvrdu da ima PTSP, a onda da će sam uzeti pravdu u svoje ruke i da će se dogoditi tragedija, a njemu nitko da ništa ne može i da neće dopustiti da ga itko pravi budalom.

9.2. Izjava da će uzeti pravdu u svoje ruke i da će se dogoditi tragedija se doista može protumačiti kao stavljanje u izgled nekog zla te mu se ne može odreći prijeteći sadržaj, međutim potpuno je nejasno na koga bi se to zlo trebalo odnositi, na balavce za koje kaže da ih više ne može trpjeti, na policijsku službenicu koja mu se javila na telefon, ili možda općenito na institucije sustava u dijelu kada govori da mu nitko ne želi pomoći i kada god da nešto prijavi da dobije glupe odgovore. Sam okrivljenik je u razgovoru policijskoj službenici kazao kako ga nije briga koga je dobio na telefon, iz čega jasno proizlazi da se njegove riječi ne odnose osobno na imenovanu policijsku službenicu te da bi ih očigledno izrekao bilo kome tko se javio na njegov poziv. U takvoj situaciji doista se ne može prihvatiti navod iz optužnice, ali isto tako i iz žalbe državnog odvjetnika, da je oštećena-žrtva u ovom konkretnom slučaju policijska službenica FTN, budući da je, kako je to već naprijed navedeno, potpuno nejasno na koga je smjerao okrivljenik kada je izgovorio inkriminirane riječi.

9.3. U tom kontekstu je za naglasiti kako je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio da sadržaj prijetnje mora biti dovoljno određen i jasan u smislu vrste zla, žrtve i počinitelja, radi čega se apstraktno iznesene prijetnje, bez da je jasno na koga se konkretno odnose, ne mogu podvesti pod bitne elemente bića kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, radi čega je prvostupanjski sud potpuno osnovano, na temelju članka 355. stavka 2., u vezi sa stavkom 1. točkom 1. ZKP/08, odbacio optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu po članku 494. stavku 3. točki 2. ZKP/08.

Split, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić