Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-38/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KGĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-500/2023-10 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika B2 Kapital d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-500/2023-10 od 30. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja KGĆ pokrenuta pred Financijskom agencijom 30. prosinca 2022. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o. na temelju zadužnice izdane i ovjerene 27. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, poslovni broj OV-9526/08 (stavak I. izreke) te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 809,71 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2023. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se provodi temeljem zadužnice ovjerene pod brojem OV-9526/08 koju je izdao tužitelj 27. ožujka 2008.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude zbog čega se ista može ispitati. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz sadržaja spisa proizlazi, a što među strankama i nije sporno:

- da je tužitelj 27. ožujka 2008. radi osiguranja naplate tražbine vjerovnika Privredne banke Zagreb d.d. iz Ugovora o kreditu broj 9013448577 sklopljenog 27. ožujka 2008. izdao zadužnicu na kojoj je ovjeren njegov potpis po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-9526/08 27. ožujka 2008., a kojom je dao suglasnost da se radi naplate predmetne tražbine zaplijene svi računi koji su otvoreni na njegovo ime (list 13-14 spisa);

- da je dopisom tužitelju od 27. rujna 2010. PBZ d.d. raskinula navedeni Ugovor o kreditu (list 105 spisa);

- da je PBZ d.d. Ugovorom o prijenosu tražbine sklopljenim s tuženikom 8. lipnja 2015. prenijela dospjelu novčanu tražbinu iz Ugovora o kreditu na tuženika (list 86-93 spisa);

- da je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio putem FINA-e prisilnu naplatu tražbine u iznosu od 14.475,60 EUR-a 23. ožujka 2017. aktiviranjem predmetne zadužnice koje je evidentirano u očevidniku redoslijeda naplate a isknjiženo je 24. ožujka 2020. (list 16-17 spisa);

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 30. prosinca 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene zadužnice sada na iznos od 13.846,61 EUR (list 9-12 spisa) te da niti po toj osnovi nije bilo naplate (list 15 spisa);

- da je tužitelj 30. siječnja 2023. podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa po toj osnovi nedopuštenim;

- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-327/2023 od 8. veljače 2023. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja jer je od dana izdavanja zadužnice 27. ožujka 2008. do ponovnog podnošenja zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu 30. prosinca 2022. prošlo više od 5 godina, odnosno da je nastupila zastara potraživanja.

8. Sud prvoga stupnja je pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali ne iz onih razloga koji su u pobijanoj odluci navedeni.

9. Pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da se u konkretnom slučaju treba primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05), obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 19. studenog 2018. zauzeto stajalište prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. Ovršni zakon (NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379.

ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

10. Međutim, u konkretnom slučaju se početak tijeka zastarnog roka ne računa od dana izdavanja zadužnice kako to pogrešno utvrđuje sud prvoga stupnja.

11. Naime, u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu raskinut je 27. rujna 2010., što znači da je tada dospio na naplatu pa zastara potraživanja počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno od 28. rujna 2010. pa je u odnosu na zadužnicu kao sredstvo osiguranja tražbine nastupila 28. rujna 2015.

12. Iz navedenog proizlazi da je već u vrijeme kada je prvi puta aktivirana zadužnica 23. ožujka 2017. nastupila zastara potraživanja pa se jednom nastupjela zastara ne može više prekidati.

13. Slijedom navedenog valjalo je iz tih razloga, a ne onih navedenih u presudi, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova .

U Velikoj Gorici 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka