REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-455/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LT zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Marije Kos, odvjetnice iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-148/25 od 2. srpnja 2025. temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika LT kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 2. srpnja 2025. Općinski sud u Zlataru je okrivljenika LT proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, te ga je za navedeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pri čemu je na temelju čl. 57. st. 6. u vezi 58. st. 1. KZ/11 opozvan uvjetovani dio djelomične uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Zlatara poslovni broj: K-170/2024 od 10. srpnja 2024., pravomoćne 11. rujna 2024. i određeno izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju 7 (sedam ) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 57. st. 6. i čl. 58. st. 3 KZ/11. u vezi čl. 53. i 51. KZ/11 uzimaju se kao utvrđene kazna zatvora u trajanju 2 (dvije godine) izrečena za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 za djelo opisano u izreci i opozvani uvjetovani dio djelomične uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Zlatara poslovni broj: K-170/2024 od 10. srpnja 2024., pravomoćne 11. rujna 2024 koji predstavlja kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, pa je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 13. veljače 2025. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 69. KZ/11. okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 74. KZ/11. okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od dana otpuštanja optuženika sa izdržavanja kazne zatvora, a u odnosu na zajedničko kućanstvo s RT na adresi [adresa]. Kršenje sigurnosne mjere predstavlja kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ/11.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se optuženom ET platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 € (dvjesto eura), u roku 15 dana. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi LT djelomično se oslobađa dužnosti plaćanja troškova postupka, i to u odnosu na troškove vještačenja u vezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. ZKP te u odnosu na troškove postavljene braniteljice.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Marije Kose, odvjetnice iz Zagreba, koje žalbe je vijeće razmatralo kao jedinstvenu žalbu. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene KZ-a i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode prijetio oštećenici RT.
7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice RT, te iskaz svjedokinje CT.
7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice RT koja je u dva navrata i na dokaznom ročištu i na raspravi detaljno i okolnosno opisala kako joj je okrivljenik inkriminiranog dana prijetio smrću i koje prijeteće riječi joj je uputio, a njezin iskaz u cijelosti je potkrijepljen iskazom svjedokinje CT, a kako je navedeno na str. 8. i 9. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice RT kao uvjerljiv i vjerodostojan nemajući razloga sumnjati da bi ista lažno teretila okrivljenika koji joj je sin, ovo tim više što oštećenica nije u narušenim odnosima sa snahom i unucima, jer je ista nazvala snahu i obavijestila je o događaju, a iskazala je i namjeru da kuću pokloni djeci. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu i istinitu, jer je očito da je obrana okrivljenika usmjerena na otklon od kaznene odgovornosti u ovom postupku.
7.3. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivom.
7.4. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, koja mu majka, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenice, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku.
7.5. Također, a protivno navodima žalitelja, pravilno prvostupanjski sud navodi da je tempore criminis okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, uslijed alkoholiziranosti, kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, međutim takvo smanjenje ubrojivosti je samoskrivljeno, kako je to i obrazloženo pod toč. 11.2. obrazloženja presude.
7.6. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.
7.7. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
8. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.
9. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznu, kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 12. do 14.2. obrazloženja presude, a koje okolnosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Uzevši u obzir sve navedene olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika za navedeno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pri čemu je na temelju članka 57. stavka 6. u vezi 58. stavak 1. KZ/11 opozvan uvjetovani dio djelomične uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Zlatara poslovni broj: K-170/2024 od 10. srpnja 2024., pravomoćne 11. rujna 2024. i određeno izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju 7 (sedam ) mjeseci, te ga u konačnici osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci.
10. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu te sigurnosne mjere udaljenje iz zajedničkog kućanstva u trajanju od tri godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 9-11. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 2. rujna 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Marina Horvat
Dijana Grancarić
