Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-327/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranki Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice PUN, 208-40 [adresa] 2E8, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke PU iz [adresa], P 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sunčica Lončar, odvjetnica u Sesvetama, uz sudjelovanje maloljetnih ŠUN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MUN, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ŠU, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi vraćanja djece, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1083/2025-24 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice PUN, 208-40 [adresa], s adresom u [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1083/2025-24 od 11. srpnja 2025., i odbija se kao neosnovan zahtjev protustranke PU iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenje riješeno je:

"I. Odbija se zahtjev predlagateljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je zadržavanje djece mlt. ŠUN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. MUN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u [adresa] koje je učinjeno od strane protustranke PU nezakonito u smislu čl. E Haške konvencije o otmici djece. Nalaže se protustranci MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ili drugim osobama kod kojih se dijete zatekne da preda mlt. ŠUN OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. MUN OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje rođ. **.**.2024. u Kanadi, [adresa], predlagateljici PUN te da joj preda putne isprave mlt. ŠUN i mlt. MUN u roku 8 dana. Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi a nalog iz toč. 2. izreke ovog rješenja smatra se provedenim dostavom ovog rješenja protustranci PU ili drugoj osobi kod koje se mlt. ŠUN i mlt. CUN zateknu.“,

kao neosnovan.

II. Odbijaju se prijedlozi protustranke iz podneska od 20. lipnja 2025. za donošenjem privremene zaštitne mjere sukladno čl. 20. st. 1. i st. 4. točki 1. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece kojom se predlagateljici zabranjuje napuštanje Republike Hrvatske s maloljetnom djecom bez prethodne pisane suglasnosti protustranke ili pravomoćne odluke suda kao i izricanje privremene mjere sukladno čl. 20. st. 4. točki 3. istog Zakona, kojom se zabranjuje izdavanje novih putnih isprava za maloljetnu djecu bez prethodne suglasnosti oba roditelja ili pravomoćne odluke suda, kao neosnovani.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv tog rješenja, u dijelu pod točkom I. izreke, žali se predlagateljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje i da prihvati prijedlog predlagateljice ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu protustranka osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijano rješenje i traži naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja kao neosnovan je odbio prijedlog predlagateljice sadržan pod točkom I. izreke, pozivom na čl. 3. st. 1.a i b. Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 8/18, dalje: Konvencija) uz obrazloženje da nije dokazano da je uobičajeno boravište djece u [adresa], već u Republici Hrvatskoj (dalje: RH), gdje se djeca i danas nalaze i da se stoga, u konkretnom slučaju, zapravo radi o sporu o roditeljskoj skrbi (nesporno je da su roditelji u postupku razvoda), a ne o protupravnom odvođenju ili zadržavanju djece.

5.1. Takav zaključak sud u bitnom (točka 12. obrazloženja) obrazlaže slijedećim razlozima:

- da se radi o djeci izrazito niske kronološke dob (rođeni su **.**.2024. u [adresa], a od 13. studenoga 2024. žive u [adresa]) i da stoga uobičajeno boravište djece treba utvrditi prema okolnostima konkretnog slučaja, vodeći računa da takvo boravište predstavlja mjesto gdje djeca uobičajeno žive s određenom stabilnošću i integracijom i da je to u konkretnom slučaju u RH i to jer

- da predlagateljica nije dokazala da je namjera nje i protustranke bila da s djecom žive u [adresa], niti su stranke tamo ikada ranije živjele,

- da su se stranke upoznale u RH, da su se tu vjenčale i živjele prije i nakon sklapanja braka, da je prostustranka cijelo to vrijeme bio i sada je zaposlen u RH, a da predlagateljica i prije života s protustrankom duži niz godina nije živjela, niti je uobičajeno boravila u [adresa], gdje je formalno prijavljena kod svog brata,

- da činjenica da su djeca rođena u [adresa], sama po sebi, ne znači da je uobičajeno boravište djece upravo u [adresa] i to jer da iz provedenih dokaza proizlazi da su djeca vrlo brzo nakon rođenja (rođeni su **.**.2024.) s roditeljima ponovno došla u RH (13. studenoga 2024., točka 11. obrazloženja, alineja 9) i to bez fiksnog dogovora kada bi se eventualno trebali svi vratiti u Kanadu, što da ukazuje da nije postojala stvarna namjera o preseljenju obitelji u Kanadu,

- da na zaključak da stranke nisu imale namjeru živjeti u [adresa] ukazuje i činjenica da su djeca brzo nakon poroda s roditeljima stigla u RH, a kako su rođena ranije i time im je bila potrebna pojačana zdravstvena skrb, da nije logično da bi djecu tako niske kronološke dobi roditelji vodili u RH samo na upoznavanje očeve obitelji, jer su to mogli napraviti i nakon što djeca ojačaju, a da je pri tome postojala namjera života u Kanadi,

- da i iz prepiske između stranaka u spisu proizlazi neistinitom tvrdnja predlagateljice da su djeca rođena u [adresa] radi toga jer su stranke tamo namjeravale živjeti i to jer prepiska ukazuje da su stranke suglasno pristale da se porod napravi u Kanadi budući da je tamo legalan kućni porod, a željeli su na taj način ostvariti i socijalne naknade na koje imaju pravo djeca rođena u [adresa], kao i osigurati da djeca lakše steknu i kanadsko državljanstvo,

- da su stranke na temelju zajedničke odluke s djecom stanovale u [adresa] i to u [adresa], a da su dogovorno djeci prijavili i prebivalište u [adresa] i to u [adresa], još u prosincu 2024., gdje su djeci zajednički odabrali i pedijatra, što sve da ukazuje na namjeru stranaka da žive s novorođenom djecom u RH,

- da je i sama predlagateljica 11. ožujka 2024. prijavila svoje boravište u [adresa],

- da činjenica da su djeca bila naručena na preglede u [adresa] također ne ukazuje na namjeru stranaka da s djecom žive tamo, već da ukazuje na to da su djeca koja su rođena ranije od termina bila u liječničkom nadzoru i u Kanadi, a da se dalje taj nadzor odvijao u RH (za što postoji i dokaz u vidu brojne medicinske dokumentacije u spisu) te

- da je točno da iz dokaza proizlazi da su stranke radi ostvarivanja financijskih benefita imale namjeru vraćati se povremeno u Kanadu i tamo boraviti neko vrijeme, ali da ni to ne ukazuje da su djeca imala uobičajeno boravište u [adresa] u vrijeme kada predlagateljica tvrdi da je došlo do nezakonitog odvođenja, odnosno nezakonitog zadržavanja djece.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona. Ocijenjeno je i da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. Neosnovano se navodima žalbe ukazuje i na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a i u vezi tog razloga na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. tog Zakona. Odnosno neosnovano se pokušava ukazati da posljednje uobičajeno boravište djece nije bilo/ nije u RH.

8. U vezi toga neosnovano žaliteljica ustraje u tvrdnji da iz odluke stranaka da povremeno borave u [adresa], kako bi ostvarile beneficije koje im pripadaju rođenjem djece u [adresa], suprotno onome što zaključuje sud, proizlazi namjera stranaka da njihovo boravište, a time i uobičajeno boravište djece bude [adresa]. Takve tvrdnje opovrgava ne samo činjenica da su stranke živjele u [adresa], prije i nakon vjenčanja i da su tu nastavile živjeti i vrlo brzo nakon rođenja djece, već i činjenica da su u RH prijavile djecu i da su djeci odabrali pedijatra. Osim toga, i iz prepiske samih stranaka u spisu, kako pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, ne proizlazi namjera trajnog preseljena u [adresa] da bi se isto moglo smatrati uobičajenim boravištem djece (tako primjerice iz priloga koje je predlagateljica dostavila proizlazi da su stranke razmatrale mogućnost privremenog preseljenja za vrijeme koje bi otac koristio kao očinski porodiljni dopust i vidi se da je o tome razgovarao sa svojim poslodavcem, pa sama činjenica da nije namjeravao dati otkaz govori u prilog tome da ni u vrijeme rođenja djece, a ni dalje nije postojala namjera da se uobičajenom boravištem djece i roditelja smatra [adresa], već RH, a da je namjera, eventualnog privremenog boravka u Kanadi bila motivirana isključivo ostvarivanjem prava na neke financijske beneficije).

9. Neosnovano žaliteljica osporava i utvrđenje suda da je postojala njezina suglasnost za prijavu djece u [adresa]. Poruka koju je tužiteljica poslala protustranci i koja se nalazi u spisu, nakon što je prijava učinjena opovrgava te tvrdnje žaliteljice (poruka kojom žaliteljica protustranci potvrđuje svoju suglasnost s ovim činom, nakon što ju je protustranka porukom (nalazi se u spisu) o tome obavijestila glasi: „Woohoo Supermuž!!! Yay!“ ).

10. Nadalje, točno je da je predlagateljica u spis dostavile razne prijave koje je po rođenju djece predala nadležnim tijelima u Kanadi, koje je dostavila uz prijedlog. Međutim, niti te prijave, jer nema dokaza da je između stranaka ikada postignut dogovor o preseljenju u Kanadu, nisu isprave koje bi ukazivale na zaključak da se Kanadu treba smatrati uobičajenim boravištem djece, a niti stranaka kao njihovih roditelja.

10.1. U trenutku koji žaliteljica tumači kao protupravno odvođenje ili zadržavanje djece u smislu Haške konvencije, uobičajeno boravište djece bilo je u [adresa], gdje su živjela s roditeljima, a sada s ocem, gdje imaju prijavljeno prebivalište i izabranog liječnika. Stoga okolnost da bi stranke u budućnosti i dobile pomoć u Kanadi u smislu nekog potpomognutog stanovanja (nema dokaza da je taj prijedlog prihvaćen od strane nadležnih tijela), kraj činjenice da iz dokaza u spisu ne proizlazi da je postojala namjera stvarnog i trajnijeg preseljenja obitelji, nije okolnost koja bi u konkretnom slučaju i u vrijeme odlučivanja, govorila u prilog da je Kanada uobičajeno boravište djece. U tom smislu ni ostale prijave na koje se predlagateljica referira i pozivi kanadskih pedijatara da djecu treba naručiti na pregled (a očitu nisu obavješteni da djeca žive u [adresa] i da tu ostvaruju liječničku skrb) ne govore u prilog da je Kanada bila uobičajeno boravište djece prije no što je otac djecu odveo iz [adresa] u [adresa]. Naprotiv, svi dokazi ukazuju da je uobičajeno boravište djece bilo u [adresa], a da se sada djeca nalaze s ocem u [adresa], dakle unutar RH.

11. Slijedom navedenog, kako je uobičajeno boravište djece u [adresa] i kako djeca nisu odvedena iz RH u neku drugu zemlju, uz što i majka ima prijavljeno boravište u [adresa] i tu živi, to se u konkretnom slučaju, niti po shvaćanju ovoga suda ne radi o institutu međunarodne otmice djece.

12. Naime, čl. 4. Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 8/18, dalje: Konvencija) propisano je da se Konvencija primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte. Nadalje st. 3. iste propisano je da se odvođenje ili zadržavanje djeteta smatra se protupravnim:

a) ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja; i b) ako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja.

12.1. Kako u konkretnom slučaju djeca nisu protupravno odvedena ili zadržana na teritoriju neke druge države potpisnice ove Konvencije, izvan svog uobičajenog boravišta koje djeca imaju u [adresa], već se nalaze s ocem, ali sada više ne u [adresa], već u [adresa], gdje su djeca ranije i prijavljena na temelju zajedničke odluke roditelja, uz što iz stanja spisa proizlazi da su roditelji u postupku razvoda braka i da pokušavaju postići i dogovor da majka dođe bliže djeci, to niti po shvaćanju ovoga suda nije bilo mjesta prihvaćanju prijedloga tužiteljice u smislu navedene Konvencije. U konkretnom slučaju uopće ne radi o međunarodnoj otmici djece, već o sporu oko skrbi za djecu do kojeg je došlo radi razdvajanja roditelja/ razvoda braka i roditelji taj spor trebaju rješavati unutar postupka za razvod braka po propisima RH.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, bez potrebe daljnjeg ulaženja u ocjenu radi li o protupravnom odvođenju ili zadržavanju djece u smislu Konvencije.

14. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban pa stoga protustranci nije priznat (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević