Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3662/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 7424/2024-9 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7424/2024-9 od 29. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu, broj: 266- 366/2006, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potpisanog/sklopljenog dana 21. studenog 2006. godine od strane tuženika (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita, te IĆN, kao sudužnika i založnog dužnika, koji je solemniziran dana 28. studenog 2006. godine od strane Anđelka Stanića, Javnog bilježnika iz Dubrovnika, pod posl. brojem: OU-1260/2006, kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. st. 3. Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita], sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potpisanog/sklopljenog dana 21. studenog 2006. godine od strane tuženika (tada HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d.), kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita, te IĆN, kao sudužnika i založnog dužnika, koji je solemniziran dana 28. studenog 2006. godine od strane Anđelka Stanića, Javnog bilježnika iz Dubrovnika, pod posl. brojem: OU- 1260/2006, u dijelu u kojem je određeno da se korisnik kredita obvezuje snositi i sve troškove vezane uz zaključenje Ugovora.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.566,00 EUR, sa zateznim kamatama prema stopi koju do 31. prosinca 2007. godine određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita 2 Poslovni broj: P-7424/2024-9 odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku na navedeni iznos od 12. siječnja 2007. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju IĆ iz [adresa], odvojak 56, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.293,68 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nadalje, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu, broj: 266-366/2006, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potpisanog/sklopljenog dana 21. studenog 2006. od strane tuženika (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita te IĆN, kao sudužnika i založnog dužnika, koji je solemniziran dana 28. studenog 2006. od strane Anđelka Stanića, javnog bilježnika iz Dubrovnika, pod posl. brojem:

OU-1260/2006, kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita, zatim da je ništetna odredba čl. 5. st. 3. istog Ugovora u dijelu u kojem je određeno da se korisnik kredita obvezuje snositi i sve troškove vezane uz zaključenje Ugovora, zahtjev za isplatu plaćenog iznosa s osnova ništetnih odredaba ugovora te zahtjev za naknadu troškova postupka.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene ove odlučne činjenice:

- da je uvidom u Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine utvrđeno kako su navedeni ugovor dana 21. studenog 2006. sklopili tuženik (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita te IĆN, kao sudužnik i založni dužnik,

- da je navedeni Ugovor o kreditu solemniziran 28. studenog 2006. od strane Anđelka Stanića, javnog bilježnika iz Dubrovnika, pod posl. brojem: OU-1260/2006

(dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“),

- da je odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedan cijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita, a sukladno čl. 5. st. 3. korisnik kredita se nadalje obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Ugovora i naplatu tražbina iz istog.

10. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporne dijelove ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,25% od iznosa kredita te sve javnobilježničke troškove, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Ugovora i naplatu tražbina iz tog Ugovora jer iz navedenih odredbi proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbe prema kojima se komitent, ovdje tužitelj, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u visini od 1,25% od iznosa kredita. O sadržaju tih ugovornih odredaba nije se pregovaralo, time da iz sadržaja samog Ugovora nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u visini od 1,25% od ukupnog iznosa kredita te koje to troškove ona pokriva, budući tuženik kao banka nije dokazao kakve je imao stvarne troškove vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, kao niti visinu istih, a to ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora.

11. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje da su sporne ugovorne odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, („Narodne novine“, broj 96/03), koja odredba propisuje da se ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatraju nepoštenima ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

12. Zaključak suda prvog stupnja koji se odnosi na naknadu za obradu kredita (tzv. ulaznu naknadu), odnosi se i na odredbu čl. 5. st. 3. u dijelu u kojem se navodi da se korisnik kredita obvezuje snositi i sve troškove vezane uz zaključenje ugovora. Naime, osim što tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pregovaralo između ugovornih strana, ista je toliko općenita i nejasna da se pod nju mogu podvesti različite obveze neutvrđene visine koje tužitelju u trenutku zaključana ugovora i nisu poznate.

13. Prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu) te okolnost da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade.

14. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od sljedećeg dana nakon što je tužitelju naknada naplaćena) jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenog te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

15. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat s visinom naknade za obradu kredita te ostalim troškovima nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njihovoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

16. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV- 47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe. Pritom valja reći da je to pravno shvaćanje VSRH dobilo potvrdu u odluci suda Europske unije u predmetu C-485/19 od 22. travnja 2021. godine.

17. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

18. Suprotno žalbenim razlozima tuženika, trošak sastava podneska od 17. veljače 2025. (list 46-50 spisa) je bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) jer se njime tužitelj očitovao na pisani odgovor na tužbu tuženika.

19. Neosnovan je žalbeni prigovor da nije bio potreban trošak sastava zahtjeva upućeno tuženiku prije pokretanja ovog postupka radi dostave potrebne dokumentacije jer se radi o trošku učinjenom u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP).

20. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

21. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u t. II izreke.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović