Republika Hrvatska
Gž-315/2021-5
Županijski sud u Šibeniku
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Maravić & Maravić" iz Ogulina, protiv tuženice: ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Metelko, Knežević & Partneri" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P-441/2019 od 18. veljače 2021. godine, u sjednici održanoj 2. rujna 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P-441/2019 od 18. veljače 2021. godine te se predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim Ugovor o kreditu broj 5102290387 sklopljen 16. ožujka 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora ništetan, i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženice, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (točka 1. izreke), te je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 32.713,34 kuna sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u točki 2. izreke, zatim, utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice istaknuta radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od 12.397,03 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka 3. izreke), kao i da ne postoji tražbina tuženice istaknuta radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od CHF1.327,96 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka 4. izreke). Ujedno je tuženica obvezana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.276,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2021. do isplate (točka 5. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je tuženica kada (sadržajno) pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, prema kojoj odredbi bitna postupovna povreda uvijek postoji – ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.
6. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 16. ožujka 2005. godine, te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnova na temelju ništetnih ugovornih odredaba, a tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu kao mjesno nadležnom sudu, te je uz tužbu dostavljen sporni Ugovor o kreditu koji je sklopljen u poslovnici tuženice u [adresa].
7. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi ocijenio neosnovanim u odgovoru na tužbu istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, nalazeći da je prorogacijska klauzula sadržana u članku 14. Ugovora (kojom je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženice) nepoštena u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, jer o navedenoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, budući da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženice te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja.
8. Međutim, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, za slučaj da je prorogacijska klauzula ništetna, tada se primjenjuju odredbe o mjesnoj nadležnosti propisane ZPP, a prema odredbama članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – za postupanje je u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Rijeci kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženicu, koja u Rijeci ima registrirano sjedište.
9. Osim toga, a obzirom da je sporni Ugovor sklopljen u poslovnici tuženice u [adresa], bio bi izberivo mjesno nadležan i Općinski sud u Karlovcu, i to sukladno odredbi članka 59. ZPP - prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tuženice (kako to proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).
10. Prvostupanjski sud je prema razlozima pobijane presude svoju mjesnu nadležnost u tom sporu utemeljio na odredbi članka 59. ZPP. Međutim, tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka, nije naveo da je Ugovor o kreditu sklopljen u registriranoj poslovnici, odnosno, podružnici tuženice, te da takva podružnica bila registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, dok iz dostupnih podataka e-Spisa, proizlazi da tuženica, u vrijeme podnošenja tužbe (4. lipnja 2019. godine), u sudskom registru nije imala upisanu poslovnu jedinicu, odnosno, podružnicu izvan svog sjedišta. Stoga tuženica u žalbi s pravom ističe da je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članaka 46. stavka 1., 48. stavka 1. i 59. ZPP, te da je pravilnom primjenom navedenih odredbi ZPP za suđenje u tom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
11. Slijedom navedenog, jer je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda, žalbu tuženice je valjalo uvažiti, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci, na ponovno suđenje.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
U Šibeniku, 2. rujna 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
