Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-343/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NVR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, protiv tuženika NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Kljaić Pintarić, odvjetnici iz [adresa], radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu pod brojem P-720/2023-22 od dana 22. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 2. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu pod brojem P-720/2023-22 od dana 22. siječnja 2025. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim je zatraženo da se utvrdi da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 313.560,48 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma u Dugom Vrhu, površine 800 čhv, upisano u z. k. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Breg, uknjiženo pri Općinskom sudu u Varaždinu, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka II. izreke).

1.1. Ujedno, prvostupanjskim rješenjem dozvoljen je upis hipotekarne tužbe na nekretnini iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] – šuma u Dugom Vrhu sa 800 čhv (točka I. rješenja) i naložena je provedba Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu (točka II. rješenja).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je uvodno "iz svih zakonom predviđenih zakonskih razloga", sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu – drugom sucu, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom postupku, tužitelj hipotekarnom tužbom, pozivom na članak 11. Ugovora o zajmu MM1107KNKM08 od dana 11. srpnja 2011. godine (kojim je propisano da zajmodavac može odstupiti od ugovora i zahtijevati od korisnika zajma trenutno vraćanje ukupnog zajama s kamatama, te realizirati sva dana osiguranja ako korisnik zajma zakasni sa plaćanjem bilo koje rate za više od osam dana ili ako je korisnik zajma dao lažne podatke o sebi) i Izvatka iz otvorenih stavki, traži da se naloži tuženiku da trpi prodaju založene nekretnine, radi namirenja novčanog potraživanja.

6. Slijedom navedenoga, sa polazišta hipotekarne tužbe u postupku je trebalo utvrditi da li je došlo do upisa hipoteke i stjecanja prava tužitelja na namirenje hipotekom osigurane tražbine, da li je hipotekarni dužnik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik hipotekom opterećene nekretnine, te da li su, obzirom na odredbu članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) ispunjene sve pretpostavke za podnošenje te tužbe, kao i da li je došlo do prestanka založnog prava upisanog u zemljišnim knjigama, dok dužnik u ovoj parnici može isticati sve prigovore koji se odnose na pravni posao, kao i one vezane za hipoteku, a ako se radi o osobnom hipotekarnom dužniku, onda može istaći i prigovore koje ima iz osobnog odnosa sa vjerovnikom.

7. U ovom postupku nije sporan upis hipoteke na nekretnini u vlasništvu tuženika temeljem Ugovora o zajmu pod brojem MM1107KNKM08 od dana 11. srpnja 2011. godine, za osiguranje novčane tražbine, te je tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je navedeni Ugovor o zajmu ništetan, jer je istim u korist zajmodavca ugovorena korist koja je nerazmjerna s onim što je dano, nadalje, da je iskorištena financijska nužda tuženika, kao i nedovoljno iskustvo, te da se radi o zelenaškom ugovoru jer u stvarnosti da zajam nije isplaćen, već da je istim zatvoren raniji zajam od 15. prosinca 2009. godine koji da su tuženik i njegova majka EV sklopili sa trećom osobom NVRE, da je tuženik vršio plaćanje po predmetnom ugovoru u iznosu od 14.790,00 kuna, ali da je nakon što ga je kontaktirala policija prestao, da je podnio kaznenu prijavu dana 27. studenog 2011. godine Uskoku protiv više osoba, između ostalog i tužitelja zbog kaznenog djela lihvarskog ugovora iz članka 242. Kaznenog zakona, te da je predmetni ugovor protivan moralu društva.

8. Osnovano žalitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) – na koju ovaj drugostupanjski sud u postupku pokrenutom 2016. godine pazi i po službenoj dužnosti, a zbog koje se ne može ispitati, budući da iz razloga presude proizlazi da je ništetnost ugovora o zajmu bila predmet tužbe koju su podnijeli tuženik i EV pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu P-199/15 kao tužitelji, kao i da je presudom odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti i brisanje založnog prava, te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-889/2020-2 od dana 11. travnja 2022. godine, pri čemu prvostupanjski sud ne navodi razloge o tome s polazišta koje činjenične osnove i o kojim razlozima ništetnosti je sud odlučivao u tom postupku, ali u konačnici odbija tužbeni zahtjev pozivajući se na postupanje protivno moralu i prisilnim propisima, dakle na odredbu članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te na odredbe članka 4. (Načelo savjesnosti i poštenja), članka 5. (Dužnost suradnje), članka 6. (Zabrana zloupotrebe prava), članka 7. (Načela vrijednosti činidaba), članka 9. (Dužnosti ispunjenja obveze) i članka 10. (Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanu prava), zaključujući da se radi o kriminalnoj aktivnosti tužitelja koji da je na štetu tuženika počinio kazneno djelo prijevare, jer nije izvršio isplatu iznosa zajma.

9. Iz podataka spisa predmeta, kao i same presude proizlazi da je izvršen uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-199/15, očito samo u odnosu na zaključak pod točkom 6. obrazloženja presude da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari glede utvrđenja da li je ugovor ništetan, koji nije priložen spisu predmeta, a na koji se u žalbi glede činjenice odbijanja tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanje upisanog založnog prava poziva tužitelj, pri čemu iz tužbe podnesene u predmetu P-199/15, a dostavljene uz odgovor na tužbu, proizlazi da je podnesena upravo iz razloga koji se navode u odgovoru na tužbu, te da je predmetni postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupak pod brojem P-199/15, budući da se u tom postupku tražilo i brisanje upisanog založnog prava.

10. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je tuženik isplatio ugovoreni iznos zajma, odnosno da se isključivo pozvao na Isplatnicu iznosa od 199.000,00 kuna, koji se svojom oznakom MM1107KNKM11 ne podudara sa Ugovorom o zajmu sklopljenom dana 11. srpnja 2011. godine za iznos od 199.000,00 kuna oznake MM107KNKM08 – pogrešan, budući da se tužitelj u tužbi pozvao na solemnizirani Ugovor o zajmu broj MM1107KNKM08 od dana 11. srpnja 2011. godine, u kojem je, u članku 2. utvrđeno da zajmoprimac potpisom ugovora potvrđuje primitka ugovorenog iznosa, te osnovano ističe da se radi o potvrđenoj privatnoj ispravi koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, temeljem kojeg je izvršena i uknjižba založnog prava za osiguranje novčanog potraživanja tužitelja, dok nije sporno da je predmetni ugovor o zajmu tuženik zajedno sa EV kao solidarnim jamcem podnio javnom bilježniku osobno na solemnizaciju, te da tuženik u postupku ne ističe da bi istog dana sa istim zajmodavcem sklopio dva Ugovora o zajmu sa istim iznosom, a što osnovano ističe tužitelj u žalbi.

11. Ujedno, iz razloga presude ne proizlazi da je tuženik zbog eventualnog neispunjenja ugovorne obveze, zatražio raskid ugovora ili ispunjenje istog, kao niti poništenje zbog prijevarnog postupanja tužitelja.

12. Nadalje, zaključak o kriminalnoj djelatnosti tužitelja prvostupanjski sud izvodi dovodeći u vezu tužitelja sa društvom Pulenat d.o.o., jer je na temelju uplatnice broj 310952 od 11. srpnja 2011. godine utvrdio da se iznos od 120.810,00 kuna odnosi na uplatu za zatvaranje duga, a taj iznos da je likvidiralo društvo Pulenat d.o.o. iz Zadra, kao i da je tuženik uplaćivao određene iznose tom društvu, a koji iznosi da su proknjiženi kao uplata u korist tužitelja po spornom Ugovoru o zajmu, te je zaključio da je Pulenat d.o.o. bio u nekoj vrsti poslovnog i pravnog odnosa s tužiteljem, koja priroda odnosa nije poznata, a tužitelj na te okolnosti da se nije očitovao, međutim, u tom pravcu prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbe Ugovora o zajmu iz kojih bi proizlazila mogućnost plaćanja iznosa zajma putem ovlaštene pravne osobe, jer to proizlazi iz članka 5. predmetnoga ugovora, kao i činjenicu da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je vršio uplate po predmetnom ugovoru u iznosu od 14.790,00 kuna.

13. U odnosu na ocjenu iskaza svjedokinje OV kao zaposlenice kreditnog ureda Ekonomska analiza d.o.o. kojoj tuženik nije poznat i koja je uopćeno iskazivala o načinu poslovanja ureda i isplati iznosa zajmova, u postupku je utvrđeno da je ista presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-22/15 od 29. lipnja 2015. godine proglašena krivom za sklapanje ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanje protupravne imovinske koristi djelovanjem, između ostalog više društava, pa tako i društva Pulenat d.o.o., a u realizaciji plana koje su osmisli RV, VV i SV, dok nije sporno da tuženik i njegova majka, prema dopisu Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala broj K-Us-139/12 od dana 14. ožujka 2016. godine (dakle, dopisu datiranom prije podnošenja tužbe u ovom postupku dana 5. svibnja 2016. godine) nisu bili obuhvaćeni kao oštećenici u optužnici protiv okr. VV i dr., koju je Uskok podnio 14. siječnja 2014. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu i u kojoj se kao osoba koju su okrivljenici koristili kao zajmodavca navodi između ostalih i EVR, dok istu činjenicu ponavlja tužitelj u svom podnesku od dana 6. ožujka 2024. godine, navodeći da između utvrđenih 660 oštećenih osoba u tom postupku nije obuhvaćen i tuženik, a ne osporava je u podnesku od dana 27. ožujka 2024. godine ni tuženik.

14. Ujedno, zavisno od utvrđenja osnovanosti prigovora istaknutih po tuženiku koji se tiču valjanosti pravnog posla na temelju kojeg je upisano založno pravo na nekretnini, prvostupanjski sud u nastavku postupka treba imati vidu da tuženik osporava i visinu zahtjeva tužbe, jer osporava njen pravni osnov, te da predmet naplate po hipotekarnoj tužbi može biti samo tražbina u iznosu u kojem je osigurana založnim pravom u zemljišnim knjigama glavnica od 26.893,01 eur, odnosno njen neplaćeni dio, te na taj iznos hipotekom osigurana godišnja redovna kamata od 6,63%

- koja kada je i uglavničena mora biti obračunata po toj stopi.

15. Slijedom navedenog, iz naprijed navedenih razloga, žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. stavak 1. ZPP) da bi u nastavku postupka, nakon što otkloni ostvarenu bitnu povredu i ponovno izvede sve već u postupku izvedene dokaze, koje će ocijeniti sukladno članku 8. ZPP, raspravi odlučne činjenice ovog spora, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP.

17. Prvostupanjsko rješenje kojim je dozvoljen i naložen upis hipotekarne tužbe jer nije pobijano žalbom, ostaje neizmijenjeno.

U Šibeniku, 2. rujna 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić