Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-290/2025-2
R E P U B L I K A H RV A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, Zaharova 3, protiv tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Bagarić, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 6, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 229/2023-13 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-229/2023- 13 od 7. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„Nalaže se tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] slobodnu od osoba i stvari u posjed nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel Zagreb, katastarska općina: Grad Zagreb 999901, katastarska čestica: [katastarska čestica], zemljišno knjižni uložak: [broj ZK uloška], u naravi Stambeno-poslovna zgrada br.23. (423m2) i dvorište (337m2) [adresa], ukupne površine 760 m2, i to 12. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-12), u naravi stan broj 2 na I (prvom) katu koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, dnevnog boravka, kupaone s WC- om, WC-a, ostave, kuhinje se blagovaonom i dvije loggie u ukupnoj površini od 82,13 čm s pripadajućim spremištem br. 2 u podrumu površine 3,35 čm koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 678,10 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih razloga, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, u dovoljnoj mjeri su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno tuženik ističe u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Tužitelj vlasničkom tužbom traži predaju stana u posjed od tuženika za kojega tvrdi da se bez pravne osnove nalazi u posjedu stana u [adresa], na adresi [adresa], k. o. [katastarska općina] 999901, katastarska čestica: [katastarska čestica], zemljišno knjižni uložak: [broj ZK uloška], u naravi Stambeno-poslovna zgrada br. 23. (423m2) i dvorište (337m2) [adresa], ukupne površine 760 m2, i to 12. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-12), u naravi stan broj 2 na I (prvom) katu koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, dnevnog boravka, kupaone s WC-om, WC-a, ostave, kuhinje se blagovaonom i dvije loggie u ukupnoj površini od 82,13 čm s pripadajućim spremištem br. 2 u podrumu površine 3,35 čm koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika. Dakle radi se o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio).
8. Između stranaka tijekom postupka nije bio sporan posjed tuženika te činjenica da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetnog stana. Također nije sporno da je tužitelj vlasništvo predmetnog stana stekao na temelju ugovora o darovanju iz veljače 2022. i to na 1/8 dijela tuženika, 1/8 dijela PĐA i 5/8 dijela RĐ uz istovremeno spajanje suvlasničkog omjera tužitelja od 1/8, kao ni da je u ostavinskom postupku O-8539/2023, UPP/OS-20/2023 tuženik predao oporuku ostaviteljice RĐ, majke stranaka, priznao ju istinitom i pravovaljanom te zatražio nužni dio navodeći da je majka za života darovala neke nekretnine ovdje tužitelju.
9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) zaključivši da su kumulativno ispunjeni uvjeti za predaju stana u posjed, i to da je tužitelj koji traži predaju stvari vlasnik iste te da se stvar nalazi u posjedu tuženika, a tuženik da ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed predmetnog stana.
10. Pogrešno međutim sud prvog stupnja zauzima pravni stav da s obzirom da tuženik niti ne tvrdi da bi ugovori o darovanju spornog stana prikrivali neki drugi pravni posao, nema mjesta zaključku da bi u konkretnom slučaju postojala suglasna volja ugovornih stranaka – tužitelja, tuženika, pok. majke stranaka i PĐA - da se stvori samo privid o sklapanju ugovora o darovanju odnosno da bi postojao svjestan i sporazuman nesklad između stvarne volje i očitovanja s ciljem da se kod trećih osoba stvori uvjerenje da je zaključen određeni ugovor iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), te kad smatra da „prividnost ugovora, kao razlog ništavosti, može isticati samo ugovorna strana, slijedom čega tuženik taj razlog ne može isticati u odnosu na ugovore o darovanju koje su zaključili tužitelj i RĐ te tužitelj i ĆĐA, već jedino u odnosu na ugovor zaključen s tužiteljem, međutim, u odnosu na taj ugovor tuženik niti ne navodi posebne razloge zbog kojih bi bilo moguće zaključivati o fiktivnosti istog.“
11. Prvenstveno valja istaknuti da prema ujednačenoj sudskoj praksi u slučaju prividnog ugovora riječ je o nepostojećem ugovoru pa se na posljedice sklapanja simuliranog ugovora može pozivati svaka osoba koja ima pravni interes tražiti da sud utvrdi da simulirani ugovor ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana (tako i Rev-783/2021, Rev-2357/2015, Rev-2757/2016 i dr.).
12. Predmet spora valja razmotriti u smislu odredaba čl. 161. do čl. 163. ZV kojima su uređeni vlasnički zahtjev za povrat stvari i posjednikovi prigovori na temelju kojih ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku, imajući na umu da je pravo vlasništva tužitelja upisano u zemljišnim knjigama pa vrijedi predmnijeva istinitosti upisa, prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, a zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, s time da je dopušteno dokazivati da ono što sadrže nije istinito.
13. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 1. ZPP je propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, a stavkom 2. toga članka propisano je da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
13.1. U tom kontekstu pitanje valjanosti ugovora o darovanju na temelju kojih je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana ima značaj prethodnog pitanja o kojemu je riječ u odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, dok prigovor tuženika da se upis tužitelja u zemljišnim knjigama zasniva na fiktivnom pravnom poslu (fiktivni ugovor je pravno neegzistirajući (nepostojeći) i nema učinaka među strankama) ima značaj jednog od prigovora iz čl. 163. ZV, dakle prigovora koji negira zahtjev tužitelja da mu se kao vlasniku predmetna nekretnina preda u posjed.
13.2. Polazeći od citiranih odredaba ZV i ZPP tužitelj je, da bi uspio u sporu, trebao dokazati da ima pravo vlasništva predmetnog stana koji ga ovlašćuje na zahtijevani posjed, a kako je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pravnim poslom potreban pravni posao i upis u zemljišnim knjigama, to bi utvrđenje da su darovni ugovori na temelju kojih je upisan fiktivni – dakle neegzistirajući dovelo do zaključka da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva, da prigovor fiktivnosti i neegzistiranja tih ugovora, dakle nepostojanje pravnog posla predstavlja prigovor na temelju kojega se tuženik s uspjehom može suprotstaviti zahtjevu tužitelja i da od odgovora na pitanje fiktivnosti ugovora o darovanju ovisi odluka u ovom sporu.
14. S obzirom na navedeno, u ovom je postupku prvostupanjski sud istaknuti prigovor tuženika trebao raspraviti i na njega odgovoriti i sam riješiti to pitanje (jer iz predmeta spisa ne proizlazi da je pokrenuta parnica za utvrđenje da su ugovori o darovanju predmetnog stana tužitelju fiktivni), a nije imao osnove prigovor ili pitanje relativizirati i otkloniti bez izvođenja na tu okolnost ijednog od predloženih dokaza (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-2486/10-2 od 12. siječnja 2016.).
15. Kako prvostupanjski sud pobijanu presudu nije temeljio na takvom shvaćanju i time zbog pogrešnog pravnog pristupa nije u smislu odredbe čl. 12. ZPP sam raspravio navedeno pitanje i prigovor tuženika, to je primjenom odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.
U Šibeniku 2. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
