Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-61/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐU, zbog kaznenih djela iz čl. 177 st. 2. i čl. 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. i 101/2017., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO u Puli-Pola), podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Kzd-39/2018 od 18. prosinca 2023., na sjednici 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ODO u Puli-Pola kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj: Kzd-39/2018 od 18. prosinca 2023. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22) oslobodio je optužbe okrivljenika ĐU zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 3. ZKP/08-22 oštećena i zakonska zastupnica oštećenika GU se sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 7.963,37 eura / 60.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, upućuje u parnicu.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08-22 nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se ODO u Puli-Pola zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-531/2024-3 od 2. srpnja vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da državni odvjetnik u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom žalbe ODO-a, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).
6. Državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.
6.1. Žalbenu tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, državni odvjetnik u bitnome temelji na stavu da iz iskaza žrtve, te svjedoka MU i JU, u odnosu na koje dokaze smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njihovu vjerodostojnost i dokaznu snagu, u povezanosti sa sadržajem korespondencije između optuženika i oštećenice proizlazi kao izvjesno dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
6.2. Pritom, posebice upire da je prvostupanjski sud iskaz oštećenice u pobijanoj presudi samo reproducirao te ga ni na koji način nije analizirao, a iz kojeg iskaza, po mišljenju žalitelja, jasno i okolnosno proizlazi da se optuženik u kritičnom razdoblju prema njoj i njihovom zajedničkom djetetu ponašao uporo na inkriminirani način.
6.3. Uz to, u žalbi ističe kako svjedoci MU i JU doduše nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, međutim, raspolažu s posrednim saznanjima, s time da svjedokinja MU ta saznanja crpi iz onoga što joj je o tome ispričala njezina unuka - mlt. Đ, a što je ona prenijela svom suprugu JU čiji iskaz prvostupanjski sud u tom dijelu zanemaruje.
6.4. Povezujući iskaze navedenih svjedoka sa sadržajem korespondencije između optuženika i oštećenice iz koje je razvidno da je optuženik u kritičnom razdoblju žrtvi upućivao upravo inkriminirane riječi, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada te dokaze nije ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.
7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, pravilno postupio kada je obranu optuženika, za razliku od iskaza žrtve, ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, te na temelju toga s pravom zaključio da u ovom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio terećena kaznena djela.
7.1. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da obranu optuženika u kojoj poriče da bi počinio terećena kaznena djela, pri čemu posebno ističe kako ni na koji način nije pokušao utjecati na odnos majke i kćeri, kao i obrnuto, te da se bez obzira na sve događaje, posebice fizički napad oštećenice na dijete, njezin alkoholizam i pokušaj suicida pred djetetom, maksimalno trudio umanjiti njihov značaj u očima djeteta, podupiru i drugi dokazi izvedeni na raspravi, a koje sud prvog stupnja s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku.
7.2. Konkretno, sud prvog stupnja pravilno uočava da iz iskaza svjedokinje ĐUZ, koja je u inkriminirano vrijeme kao psiholog u Osnovnoj školi Vidikovac u više navrata razgovarala sa mlt. Đ, proizlazi da joj ista pritom nikad nije rekla da je tata ružno govorio o majci u smislu da je propalica, pijanica, odnosno psihijatrijski slučaj.
7.3. Nadalje, prvostupanjski sud primjećuje da iz iskaza svjedokinje GUZ, psihologice u nadležnom Centru za socijalnu skrb koja je postupala u postupku davanja mišljenja oko življenja i osobnih odnosa mlt. G s roditeljima, proizlazi da je Đ bila vezana za oba roditelja, te se sjeća da joj je jednom prilikom samo rekla da bi voljela da se roditelji ne svađaju i da mama prestane mrziti tatinu novu partnericu. Pritom sud prvog stupnja s pravom posebice ističe dio njezinog iskaza iz kojeg proizlazi da je je Leni otac uvijek bio dominantna ličnost, dok je majka bila sva jadna uslijed problema s alkoholom, koji problem, međutim, otac nije potencirao već je bio svjestan uloge majke u životu svoje kćeri i bio vrlo tolerantan i susretljiv prema potrebama djeteta da što češće viđa majku.
7.4. Iskaze navedenih svjedokinja, prvostupanjski sud pravilno povezuje i sa rezultatima provedenog vještačenja po vještakinjama dr. Vesni Jovin i ZU koje kod mlt. G nisu uočile smetnje ni na intelektualnim niti na emocionalnom planu koje bi upućivale na njezinu tendenciju da iznosi konstrukcije koje nisu dio njezinog stvarnog iskustva, s time da aktualno dobiveni podaci ne upućuju na njezinu psihotraumatiziranost koja bi se mogla smatrati posljedicom inkriminiranih zbivanja, niti su osim razvojnih simptoma kod nje uočena neka druga odstupanja u emocionalnom razvoju, te ne postoje podaci koji bi ukazivali na njezinu eventualnu disfunkcionalnost.
7.5. Polazeći od navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da ti dokazi, čiju vjerodostojnost državni odvjetnik u žalbi ne dovodi u sumnju, podupiru obranu optuženika u kojoj poriče da bi počinio terećena kaznena djela, pri čemu posebno ističe kako ni na koji način nije pokušao utjecati na odnos majke i kćeri, kao i obrnuto, te da se bez obzira na sve događaje, posebice fizički napad oštećenice na dijete, njezin alkoholizma i pokušaj suicida pred djetetom, maksimalno trudio umanjiti njihov značaj u očima djeteta.
7.6. S druge strane, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada iskaz žrtve nije prihvatio kao vjerodostojna i istinit dokaz. Na ovom mjestu, a vezano za žalbene navode, valja primijetiti kako se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude doista, a kako to tvrdi žalitelj, nije izrijekom odredio o vjerodostojnosti iskaza žrtve, međutim, imajući u vidu cjelokupni kontekst obrazloženja prvostupanjske odluke, posebice činjenicu da prvostupanjski sud poklanja vjeru ranije navedenim dokazima koji podupiru obranu optuženika u kojoj poriče počinjenje terećenih kaznenih djela, dok ne poklanja vjeru iskazima svjedoka koji potkrjepljuju iskaz žrtve, jasno je da iskaz žrtve ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz.
7.7. To tim više što prvostupanjski sud iskaz svjedokinje MU, u odnosu na koji žalitelj upire da u svemu podupire iskaz žrtve, s pravom ocjenjuje kao pristran i nevjerodostojan dokaz.
7.8. Tako sud prvog stupnja prije svega pravilno uočava da ta svjedokinja, iako drugi dokazi, pa čak i iskaz same žrtve, koja ne poriče da se u inkriminirano vrijeme dovodila u alkoholizirano stanje, te da od prosinca 2025. apstinira i odlazi u Klub liječenih alkoholičara, upućuju na suprotno, u svom iskazu negira da bi oštećenica u kritično vrijeme imala problema s alkoholom. Takav njezin iskaz je u suprotnost čak i sa iskazom njezinog supruga JU, koji je potvrdio da je oštećenica u inkriminirano vrijeme konzumirala alkohol, te da je općenito bila u lošem psihičkom stanju, koje je kulminiralo događajem kojem je prisustvovao kada se popela na ogradu balkona s namjerom da se baci.
7.9. Uz to, prvostupanjski sud primjećuje da svjedokinja MU u svom iskazu iznosi i niz vlastitih pretpostavki i zaključaka, pa tako navodi da se Đ ne boji oca niti joj je išta loše govorila o njemu, međutim, ona smatra da to ni ne smije reći te da će radije trpjeti i patiti u sebi, a što po njezinom mišljenju predstavlja psihičko zlostavljanje djeteta. Također, premda joj Đ nikada nije rekla da ju opterećuje to što se svakodnevno mora javljati ocu kada je kod majke, svjedokinja smatra da je to bila neka vrsta psihičkog napora za Đ i samu oštećenicu.
7.10. Naposljetku, sud prvog stupnja uočava kako toj svjedokinji nije bilo poznato da bi se oštećenica neprimjereno ponašala prema optuženiku, premda je sama oštećenica u svom iskazu navela da je moguće da je, dok je konzumirala alkohol, govorila optuženiku da je kurviš.
7.11. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupanja je po ocijeni ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je iskaz svjedokinje MU ocijenio kao pristran i nevjerodostojan dokaz, dok vezano za iskaz svjedoka JU, valja primijetiti da on svoja saznanja o inkriminiranom zbivanju temelji na onome što mu je o tome pričala svjedokinja MU.
8. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je obranu optuženika u kojoj poriče počinjenje djela, za razliku od iskaza žrtve, ocijenio kao vjerodostojan dokaz, te slijedom toga izveo pravilan zaključak da u ovom slučaju nije dokazano da bi isti počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku.
9. Stoga žalba državnog odvjetnika nije prihvaćena, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08- 25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
