Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-758/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽS zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-244/2024-4 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju čl. 355. st. 2. u vezi čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08-24) odbačena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-400/2023-1 od 4. listopada 2023. protiv okrivljenog ŽS zbog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili „potvrdi optužnicu“.

3. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Državni odvjetnik žalbom pobija zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik grubo, učestalo ili na drugi način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji postupajući na način opisan u činjeničnom opisu optužnice. Tvrdi kako dva udarca muža u glavu supruge i daljnje nasrtanje na suprugu koje je druga osoba spriječila svakako predstavljaju ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela, neovisno o izostanku posljedice po tjelesni integritet žrtve, ali da je nastupila posljedica iz činjeničnog opisa jer je žrtva zatražila pomoć policije i podnijela kaznenu prijavu.

6. Uspoređujući opise obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji s relevantnim obilježjima definicije nasilja u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17. i 126/19., dalje ZOZONUO) – Nasilje u obitelji je: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, vidljivo je da je za ostvarenje kaznenog djela u vrijeme počinjenja počinitelj trebao teško kršiti ZOZONUO. Koliko god je državni odvjetnik u pravu kada navodi da udaranje muža u glavu supruge predstavlja grubi fizički napad na tjelesni integritet supruge, ali i sadržaj i smisao obiteljskih i bračnih odnosa supružnika, ipak nije u pravu kada tvrdi da se radi o tako teškom kršenju ZOZONUO da bi isti zaslužio kaznenopravni odgovor na to ponašanje. Nije svaka primjena fizičke sile jednog člana obitelji prema drugome kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 jer tada postojanje prekršaja nasilja u obitelji gubi smisao postojanja i propisivanja, već se treba raditi o teškom kršenju tog propisa da bi bila ostvarena obilježja kaznenog djela. Što je teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji je činjenično pitanje na koje odgovor mora pružiti primjenjivač prava u svakom konkretnom slučaju. Trebalo bi se raditi o fizičkom napadu jačeg, kvantitativnog ili kvalitativnog, opsega, s izraženom jačom i intenzivnijom grubošću, duljeg trajanja ili ponavljanja s jačim intenzitetom. Navedeno posebno jače pojašnjava izmjena KZ/11 iz ZID KZ/11 iz NN 36/24. koja sada radnju kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 opisuje kao „Tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši“. Tom zahtjevu grubog, učestalog ili teškog kršenja ne odgovara konkretna činjenična situacija kako je opisuje državni odvjetnik u optužnici o jednokratnom događaju u kojem sudionici ne znaju kojim dijelom ruke (šakom ili dlanom) je okrivljenik udario ili odgurnuo žrtvu, je li ona od toga pala na pod ili se tu interpolirala i radnja žrtve koja je uzmicala od okrivljenika. Stoga je jedini mogući zaključak kako ovdje postoji osnovana sumnja, ali na počinjenje prekršaja iz čl. 10. ZOZONUO, ne na počinjenje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. Slijedom navedenoga dijelom je ispravna argumentacija iz pobijanog rješenja, dok suprotno tome, nije valjana niti prihvatljiva žalbena argumentacija iz žalbe državnog odvjetnika. Ovdje se ne radi o optužbi za kazneno djelo jer je radnja okrivljenika podvodiva isključivo pod prekršajne odredbe iz ZOZONUO, pa je ispravna odluka prvostupanjskog suda, ali primjenom odredbe čl. 355. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 355. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08).

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana pa je stoga odbijena na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke