REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-843/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Neomedic d.o.o. (OIB: 81465113898) Matulji, Cesta Dalmatinskih brigada 30 a, kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3688/2024-2 od 29. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-35 od 10. travnja 2024. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-106/2022-41 od 1. srpnja 2024., na sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3688/2024-2 od 29. siječnja 2025.. u točci I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-35 od 10. travnja 2024. u točki I. izreke i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim članka 6. Ugovora kreditu broj 331-13/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa na temelju odluke tužene banke."

i

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3688/2024-2 od 29. siječnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 106/2022-35 od 10. travnja 2024. i potvrđena ta presuda pod točkama II. i IV. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 61.139,46 EUR kn sa zatraženim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka te pod točkom II. izreke kojim je odbijena žalba tuženika protiv dopunske presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-41 od 1. srpnja 2024., i u tim se dijelovima predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima nastalima u postupku u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-35 od 10. travnja 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 331-13/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. ožujka 2006., sklopljenim između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke te da tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju NEOMEDIC d.o.o. Matulji, Cesta Dalmatinskih brigada 30 a, OIB: 81465113898, iznos od 61.139,46 eura (šezdeset i jednu tisuću sto trideset i devet eura i četrdeset i šest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 174,80 eura od 1. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 171,94 eura od 3. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 559,04 eura od 2. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 547,20 eura od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 944,32 eura od 4. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 918,56 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 894,34 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1.270,03 eura od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 1.266,83 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 1.243,13 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 1.222,00 eura od 2. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 1.223,30 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 1.223,87 eura od 4. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.224,25 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 1.203,84 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 1.217,06 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.191,43 eura od 3. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.186,98 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.244,31 eura od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.208,76 eura od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 1.250,03 eura od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 1.200,41 eura od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 1.158,88 eura od 2. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 1.210,74 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 1.232,21 eura od 3. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.180,69 eura od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 1.162,57 eura od 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 1.128,83 eura od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.113,53 eura od 2. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.160,50 eura od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.148,50 eura od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.201,16 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 1.155,94 eura od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 1.087,96 eura od 3. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 1.064,79 eura od 2. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 1.038,37 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.030,85 eura od 2. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.021,49 eura od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 998,21 eura od 2. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 967,94 eura od 2. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 947,08 eura od 2. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 928,68 eura od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 900,93 eura od 2. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 876,70 eura od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 848,43 eura od 3. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 817,64 eura od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 782,05 eura od 3. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 756,50 eura od 2. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 718,95 eura od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 703,60 eura od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 682,24 eura od 2. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 653,22 eura od 2. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 618,34 eura od 3. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 588,61 eura od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 568,92 eura od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 548,49 eura od 2. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 531,40 eura od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 501,67 eura od 4. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 478,88 eura od 2. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 454,30 eura od 2. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 431,23 eura od 3. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 407,65 eura od 3. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 380,36 eura od 1. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 351,66 eura od 2. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 325,02 eura od 2. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 298,70 eura od 1. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 274,39 eura od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 249,86 eura od 1. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 222,22 eura od 1. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 195,71 eura od 3. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 169,34 eura od 1. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 140,97 eura od 2. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 130,68 eura od 2. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 96,25 eura od 2. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 65,10 eura od 1. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 41,86 eura od 4. svibnja 2015. do isplate,

koje teku do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje te nadalje, u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem visina stope zakonske zatezne kamate prelazi kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju NEOMEDIC d.o.o. Matulji, Cesta Dalmatinskih brigada 30 a, OIB: 81465113898, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.688,66 eura (sedam tisuća šesto osamdeset i osam eura i šezdeset i šest centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2024. te do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Dopunskom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-41 od 1. srpnja 2024. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju NEOMEDIC d.o.o. Matulji, Cesta Dalmatinskih brigada 30 a, OIB: 81465113898, zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 802,25 eura od 2. studenoga 2012. do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje te nadalje, u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.".

3. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3688/2024-2 od 29. siječnja 2025. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-35 od 10. travnja 2024. u točkama I., II. I IV. izreke (točka I. izreke). Ujedno je odbijena žalba tuženika i potvrđena dopunska presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-106/2022-41 od 1. srpnja 2024. (točka II. izreke).

4. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda broj: Revd- 1969/2025-2 od 14. svibnja 2025., a koje glasi:

„Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca (obrtnika) i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, protivna odredbi čl. 3,, ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“, broj 35/05)?“.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Prethodno treba naglasiti da u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,

- dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja zbog kojeg je ona dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe 6. čl. Ugovora o kreditu broj 331-13/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. ožujka 2006. u kojem je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.356.000,00 CHF s rokom otplate do 1. svibnja 2015. a otplata je u mjesečnim anuitetima te isplata kao posljedica ništetne odredbe. Sporna odredba daje banci ovlaštenje za jednostranu promjenu kamatne stope a koja je definirana čl. 3. Ugovora kao tromjesečni LIBOR vezan za CHF koji uključuje fiksnu maržu od 3,25% dekurzivno godišnje.

8. U konkretnom je slučaju u pitanju Ugovor o kreditu, ali nije riječ o potrošačkom ugovoru jer su obje ugovorne strane trgovačka društva.

9. Nižestupanjski sudovi prihvaćajući tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 6. Ugovora o kreditu zbog toga što je protivna načelu ravnopravnosti sudionika u obvezno-pravnom odnosu (čl. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO)) te stoga što jednostrano ovlaštenje banke da mijenja način obračuna ugovornih kamata nije u skladu s prirodom ugovornih odnosa i to je suprotno s čl. 10. st. 3. ZOO pa predstavlja nedopušteno ponašanje kojim se otežava ispunjenje obveze druge ugovorne strane. Nadalje, smatraju da je isto i neusklađeno sa zahtjevom određenosti i odredivosti činidbe (čl. 269. st. 2., čl. 271. i 272. ZOO), a ujedno postoji jasno određene kamatne stope u čl. 3. Ugovora jer su stranke ugovorile kamatnu stopu vezanu za tromjesečni LIBOR za CHF s dodatkom marže od 3,25% te je marža je bila ugovorena kao fiksni parametar pa banka nije mogla jednostrano mijenjati tako ugovorenu kamatnu stopu. Ujedno prihvaćaju tužbeni zahtjev za isplatu jer smatraju da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenog iznosa temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO. Ujedno odbijaju prigovor zastare pozivajući se na shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. te da zastara nije nastupila jer zastarni rok od pet godina počinje teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa stoga u ovom slučaju zastara nije ni počela teći.

10. Ovaj sud je u predmetu koji se vodio u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji u presudi i rješenju poslovni broj Rev-7047/24-2 od 2. listopada 2024. izrazio svoje shvaćanje glede postavljenog pitanja koje glasi:

"Odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije, nije protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).".

11. Kako je shvaćanje ovoga suda o ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu u suprotnosti sa shvaćanjem nižestupanjskih sudova u pobijanim odlukama valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 391. st. 6. ZPP.

12. Budući da ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu nije protivna citiranim prisilnim propisima i nije dakle ništetna, to su u obrazloženju pobijane presude izostali odlučni razlozi o osnovanosti dijela zahtjeva za isplatu i s njim u vezi istaknutog prigovora zastare. Naime, nižestupanjski su sudovi svoju odluku o tom dijelu zahtjeva zasnovali na ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu te su otklonili prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje ovog suda vezanog na početak tijeka zastare obveze restitucije kod ništetnih ugovora odnosno ugovornih odredaba. Stoga presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama i u tom dijelu nije ih moguće ispitati pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja (čl. 391. st. 7. ZPP).

13. Imajući navedeno na umu, nižestupanjski će sudovi u ponovljenom postupku raspraviti i utvrditi odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu, te o tom zahtjevu, kao i o zahtjevu za naknadu troškova postupka, ponovno odlučiti.

14. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije (toč. II. izreke rješenja) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil