REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3413/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-990/2024-2 od 25. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-166/2023-6 od 12. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-166/2023-10 od 11. rujna 2024., u sjednici vijeća, održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-990/2024- 2 od 25. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-166/2023-6 od 12. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-166/2023-10 od 11. rujna 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja 5 (pet) pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1) mogu li personalni dokazi - iskazi tužitelja i svjedoka, mogu biti (dopunsko) dokazno sredstvo i korektiv nepotpunih i netočnih materijalnih dokaza - evidencija o radu koje je podatke o radnom vremenu sukladno zakonu dužan voditi poslodavac?
2) mogu li personalni dokazi - iskazi tužitelja i svjedoka, mogu imati prednost pred materijalnim dokazima – evidencijama tuženika o radu tužitelja (za koje je u postupku utvrđeno da su nepotpune)?
3) mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu (potpisanim od strane tužitelja)?
4) da li je pravilno shvaćanje suda po kojemu je u svrhu dokazivanja trajanja radnog vremena na terenima izvan sjedišta poslodavca (konkretno izvan sjedišta postrojbe) radnik (konkretno djelatna vojna osoba) prije pokretanja parnice protiv poslodavca za isplatu razlike plaće za neobračunati prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, noću, blagdanima odrađen na terenima, u slučaju spora oko sadržaja evidencija radnog vremena koje vodi poslodavac, bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u za to odgovarajućem postupku i dokazati da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke ili se pak treba smatrati kako je radnik ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisao u evidenciji radnog vremena?
5) da li se smatra da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko iskazuje sate prekovremenog rada za radno vrijeme koje odgovara samo redovnom radnom vremenu, ukoliko ne prikazuje ili iskazuje manje sati noćnog rada u odnosu na upisano radno vrijeme te da li je slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na manje uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka, kao i da podatke o radnom vremenu zbog obimnosti i preciznosti nije moguće utvrditi iskazom tužitelja, niti iskazom svjedoka koji nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj točno radnih sati pojedinih dana proveo radeći?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2013., te veljaču i svibanj 2014.,
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. odredbe čl. 387. st. 1. i 389. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. U pogledu pravnih pitanja koje je naveo tužitelj za navesti je da je sud u pobijanoj odluci uzeo u obzir pravno shvaćanje izraženo po revizijskom sudu u odluci poslovnog broja Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., i uzeo u obzir dodatne okolnosti koje se navode u toj revizijskoj odluci pa je za ocijeniti da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
