Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. Z. iz V., S. . OIB
. zastupane po punomoćniku I. E., odvjetniku iz V..,
protiv tuženika OTP S. D. r. . OIB
., zastupani po punomoćniku B. T., odvjetniku iz O., radi
utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice K. A. i punomoćnik
tuženika odvjetničke vježbenice S. T., 9. studenog 2023. i objavljenje

29. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4.Ugovora o kreditu broj .sklopljenog dana 11.01.2006. godine između tužitelja A. Z. iz V., ul.
S. br. . OIB: . kao korisnika kredita i tuženika .. kao davatelja kredita u dijelu kojim
je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i isti ne proizvodi pravni učinak za
ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj . od

11.01.2006 godine u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim
anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu
ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu
uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom
ugovoru i ista ne proizvodi pravni učinak prema strankama.

III. Nalaže se tuženiku ..OIB:. da isplati tužiteljici A. Z.iz V. ul. S. br. .
. s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem
povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od

1.686,87 eura / 12.709,74 kn, s zakonskim kamatama i to:

- na iznos od 4,71 eura/35,49 kn od 30. 6. 2009 godine do isplate
- na iznos od 9,59 eura/ 72,24 kn od 31. 7. 2009 godine do isplate
- na iznos od 7,07 eura/ 53,21 kn od 31. 8. 2009 godine do isplate
- na iznos od 8,21 eura/ 61,86 kn od 30. 9. 2009 godine do isplate
- na iznos od 6,24 eura/ 47,02 kn od 31.10.2009 godine do isplate
- na iznos od 7,99 eura/ 60,21 kn od 30.11.2009 godine do isplate

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

2

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

- na iznos od 6,99 eura/ 52,65 kn od 31.12.2009 godine do isplate
- na iznos od 11,58 eura/ 87,27 kn od 31. 1.2010 godine do isplate
- na iznos od 14,38 eura/ 108,38 kn od 28. 2.2010 godine do isplate
- na iznos od 13,79 eura/ 103,91 kn od 31. 3.2010 godine do isplate
- na iznos od 16,17 eura/ 121,86 kn od 30. 4.2010 godine do isplate
- na iznos od 19,60 eura/ 147,68 kn od 31. 5.2010 godine do isplate
- na iznos od 22,65 eura/ 170,69 kn od 30. 6.2010 godine do isplate
- na iznos od 28,51 eura/ 214,81 kn od 31. 7.2010 godine do isplate
- na iznos od 22,78 eura/171,67 kn od 31. 8.2010 godine do isplate
- na iznos od 37,33 eura/281,29 kn od 30. 9.2010 godine do isplate
- na iznos od 29,70 eura/ 223,76 kn od 31.10.2010 godine do isplate
- na iznos od 31,18 eura/ 234,90 kn od 30.11.2010 godine do isplate
- na iznos od 37,51 eura/ 282,60 kn od 31.12.2010 godine do isplate
- na iznos od 45,87 eura/ 345,65 kn od 31. 1.2011 godine do isplate
- na iznos od 36,47 eura/ 274,75 kn od 28. 2.2011 godine do isplate
- na iznos od 39,39 eura/ 296,77 kn od 31. 3.2011 godine do isplate
- na iznos od 35,25 eura/ 265,63 kn od 30. 4.2011 godine do isplate
- na iznos od 44,61 eura/ 336,08 kn od 31. 5.2011 godine do isplate
- na iznos od 51,01 eura/ 384,37 kn od 30. 6.2011 godine do isplate
- na iznos od 53,92 eura/ 406,28 kn od 31. 7.2011 godine do isplate
- na iznos od 86,24 eura/ 649,79 kn od 31. 8.2011 godine do isplate
- na iznos od 55,59 eura/ 418,83 kn od 30. 9.2011 godine do isplate
- na iznos od 51,01 eura/ 384,37 kn od 31.10.2011 godine do isplate
- na iznos od 52,14 eura/ 392,86 kn od 30.11.2011 godine do isplate
- na iznos od 51,72 eura/ 389,72 kn od 31.12.2011 godine do isplate
- na iznos od 55,71 eura/ 419,78 kn od 31. 1.2012 godine do isplate
- na iznos od 58,50 eura/ 440,79 kn od 28. 2.2012 godine do isplate
- na iznos od 59,37 eura/ 447,27 kn od 31. 3.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,33 eura/ 431,99 kn od 30. 4.2012 godine do isplate
- na iznos od 58,42 eura/ 440,15 kn od 31. 5.2012 godine do isplate
- na iznos od 59,53 eura/ 448,56 kn od 30. 6.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,87 eura/ 435,96 kn od 31. 7.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,70 eura/ 434,77 kn od 31. 8.2012 godine do isplate
- na iznos od 54,55 eura/ 411,04 kn od 30. 9.2012 godine do isplate
- na iznos od 55,63 eura/ 419,14 kn od 31.10.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,97 eura/ 436,77 kn od 30.11.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,23 eura/ 431,17 kn od 31.12.2012 godine do isplate
- na iznos od 57,84 eura/ 435,76 kn od 31. 1.2013 godine do isplate

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. 12. 2007 godine, a na
dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi
tekućem polugodištu uvećane ta pet postotnih poena do 31.7. 2015 godine, te na
dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih
društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena,
a od 1. 1. 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznos od

2.072,28 eura/15.625,00kuna sve zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama
tekućim od presuđenja tj. od 29. 11. 2023. pa do isplate i sve u roku od 15 dana.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

3

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u
iznosu od 1.048,09 eura/7.896,83 kuna, za povučeni dio tužbe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi
navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. . u iznos od 15.500,00
CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita
s datumom 11.1.2006. na rok otplate 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Nadalje navodi
da je čl. 4. predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 6.99% koja je
promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom banke, bez ikakvih navođenja daljnjih
odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamate stope. Navodi da je tijekom
razdoblja otplate Banka značajno povećala predmetnu ugovorenu kamatnu stopu
bez da je omogućila tužitelju da pregovara i visini iste. Nadalje navodi da je presudama
Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2104. godine,
kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od

04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike
Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je
odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom
tuženika ništetna i nepoštena. Nadalje navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja ugovora nije pregovarao pojedinačno s tužiteljem kao potrošačem, time da
nisu niti ugovorom određeni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni
ugovorne kamate. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih preplaćenih
iznosa koje je preplatila temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa
početnog iznos od 4,99%. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 7. Ugovora ugovorena
otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, da je tijekom trajanja otplate po predmetnom
kreditu tečaj CHF rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje
anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Tužitelj navodi da je presudom Visokog
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018.
pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je
Presudom suda EU C-186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli
nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu
potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je
kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Stoga tužitelj u
konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu sud utvrdi ništetnost
pojedinih odredbi ugovora, te obvezno pravni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih
kamata s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja
CHF iznos od 1.686,87eura, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik
Splitske banke d.d., te ne osporava činjenicu da je između tužitelja i pravnog prednika
zaključen ugovor o kreditu. Nadalje navodi da je sporno da li su konkretnom slučaju
pojedine odredbe Ugovora nepoštene a time i ništetne. Nadalje ističe prigovor
zastare tužiteljevog potraživanja, navodeći da ako bi se postupka kvalificirao kao
naknada štete da je očito da je protekao i subjektivni i objektivni rok za većinu
pojedinačnih mjesečnih iznosa, a da ako bi se postupak kvalificira kao postupak radi
povrata mjesečnih anuiteta da bi se primjenjivao zastarni rok iz čl. 372 ZOO-a.
Nadalje tuženik navodi da ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o
stjecanju bez osnove , da je zastarni rok 5 godina do dana sklapanja ništavnog posla.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

4

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

Nadalje navodi da tuženik neosnovano tvrdi da su ništene pojedine odredbe ugovora,
da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, te iste
nisu dovele do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača.
Promjenjiva kamatna stopa nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, također navodi
da je Ugovorena odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom
čega osporavana ugovorna odredba ne može biti predmetom ocjene poštenosti.
Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelja
na snašanje troškova postupka.

Podneskom od 29. 5. 2023. i 31.10.2023. tuženik navodi da se ne protiv
povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, s tim da ističe da potražuje parnični trošak za
povučeni iznos tužbe u iznosu od 1.048,09 eura.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 10667/06,
u otplatni plan, te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim -vještačenjem po
vještakuT.B. . kao i dopuna nalaza.

3.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja i tuženika radi izvođenja dokaza
saslušanjem tužitelja, imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj
br. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim
postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz
pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1.
ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni
postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane
zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše
tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a
i ZZP-a.

Pored navedenog, valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni
dokaz koji se provodi u situaciji kada nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim
dokazima sud utvrdi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica.

U konkretnom slučaju, važne činjenice su utvrđene pisanim dokazima i nisu se
mogle utvrđivati saslušanjem tužitelja jer je važno utvrditi jesu li osporene ugovorne
odredbe bile razumljive prosječnom potrošaču, a ne svakom pojedinom potrošaču, a
upravo to je utvrđeno kolektivnom presudom čiji učinak je obvezujući.

Navedeno potvrđuje i Europski sud za ljudska prava ( dalje ELJSP) odlučujući
o zahtjevima OTP banka d.d. i drugih banaka protiv RH ( zahtjev broj 38541/21) od

8. 11. 2022. ( objavljene 1. 12. 2022.) a vezano za navodnu nepoštenost postupka u
sporu za zaštitu kolektivnih interesa i povrede načela jednakosti stranaka u postupku
iz razloga jer domaći sudovi nisu saslušali iskaze klijenata banka i službenika banke
koji su pregovarali o dotičnim ugovorima, sud Europske unije smatra da su domaći
sudovi naveli razloge zašto je saslušanje svjedočenja bankovnih službenika bilo
nepotrebno i da su Visoki Trgovački sud u Ustavni sud obrazložili u tom kolektivnom
potrošačkom sporu da iskazi klijenata podnositelja banka nisu bili odlučujući, niti se
pobijana presuda temelji na tim dokazima.

ESLJP je utvrdio da banke podnositeljice nisu bile u znatno neravnopravnom
položaju u odnosu na suprotnu stranku i da ništa ne ukazuje da tužene banke nisu
imale kontradiktoran postupak, da nisu mogle iznositi argumente i dokaze koje su
smatrale relevantnim za svoj slučaj ili da nisu imale priliku učinkovitu osporavati
argumente i dokaze koje je iznijela druga strana, jer sve njihove argumente koji su bili
relevantni za rješenje predmeta propisano su saslušali domaći sudovi koji su opširno

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

5

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

iznijeli činjenične i pravne razloge za svoje odluke, koje se ne čine proizvoljnim ili
očito nerazumnim. Isto tako, utvrđeno je da ne postoji ništa što bi upućivalo na to da
domaći sudovi nisu bili nepristrani ili da je postupak na neki način bio nepošten.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih
dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.
Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev
osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu
preplaćenog iznosa 1.686,87 eura / 12.709,74 kuna, a koji iznos se odnosi na preplatu
kredita zbog nedopuštenih promjena u valutnoj klauzuli.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 11. 1. 2006. sklopili Ugovor o kreditu
broj 10667/06 na iznos od 16.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze
može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim
stopama banke, te da na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,99%,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je
iznosio 234,33 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan
sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala - da je kredit otplaćen 2013. godine.

6. Sporno je:

- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i
obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li
ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na
isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu
na HRK,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7. Ocjenjujući prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat
plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizlazi da je prigovor
tuženika neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda
Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.
ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz
čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida
zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih
zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu
podnesena 11.10. 2021. nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja

2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega je i odbijen
prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

6

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

8.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli
vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012
kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore
o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena
valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna

2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika
kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na
način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u
ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim
internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik,
kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i
ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na
odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom
povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj
96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90.,
a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to
člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj
Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu
koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu
kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav
potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr.
protiv Banca Romaneasca SA.

9.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem
razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je
sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u
razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te
koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna
klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i
korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

7

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud
vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj.
vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli. Odredbe
Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom
aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se
odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe
i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali
prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo
pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu
prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda
EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
koji je u primjeni od 2005.

Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na
prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije
( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.)
prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima
se nije pojedinačno pregovaralo

10.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o
pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio
navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 4. i 10. Ugovora o
kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed
sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije
mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda
sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog
toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

10. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku T. B..

10. 1. Iz nalaza i mišljena vještaka T. B., proistječe da je uvidom
u predmetni spis utvrdio da su tužena .(tada pod nazivom HVB
.) kao Kreditor i tužitelj dana 11.01.2006. zaključili Ugovor o
kreditu broj 10667/06 kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 15.500,00 CHF
po važećem kupovnom tečaju kreditora za 1 CHF, da je otplata kredita ugovorena s
rokom od 84 mjesečna anuiteta i to 83 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem
početnog anuiteta u iznosu od 234,33 CHF dana 10.02.2006. godine, i jednog
preostalog anuiteta u iznosu od 233,54 CHF sve po prodajnom tečaju kreditora, da
Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, svakog 10.-og dana u kalendarskom
mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. U zaključku nalaza vještak navodi
da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća
svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate predmetnog ugovora
o kreditu 16.01.2006. za 1 CHF = 4,6662 kn, utvrđen u visini od 1.766,72 eura,
protuvrijednosti 13.311,34 kn .

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

8

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

10.2. Tuženik se podneskom od 11. 7. 2023. očitovao na nalaz i mišljenje
osporavajući ga u cijelosti, po osnovu i visini, obrazlažući svoja stajališta glede
navedene problematike, te prigovara matematičkom izračunu u dijelu utvrđene razlike
anuiteta u ukupnom iznosu koju je potrebno umanjiti za anuitet plaćen 10.01.2013.
godine, ističući da je zadnji anuitet dospio 10.12.2012. godine., nadalje prigovara i
dijelu nalaza radi potrebe izračuna i tzv. „negativnih“ tečajnih razlika, kada je važeći
tečaj bio manji od početnog tečaja primijenjenog u izračunu.

U odnosu na navedene prigovore vještak se očitovao podneskom od 12. 9.

2023. te navodi da je otplata kredita ugovorena s rokom od 84 mjeseĉna anuiteta i to
83 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem početnog anuiteta u iznosu od 234,33
CHF dana 10.02.2006. godine prema početnom otplatnom planu, i jednog preostalog
anuiteta u iznosu od 233,54 CHF sve po prodajnom tečaju kreditora. Nadlaje navodi
da je u tablici 1. Nalaza i mišljenja kao prvi anuitet otplate kredita primijenjen je anuitet
koji dospijeva 10.02.2006., dok posljednji 84. anuitet dospijeva dana 10.01.2013.
godine, sve kako je to i prikazano u Tablici 1, odnosno Izračunu razlike stvarno
plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu
broj 10667/06. U odnosu na negativne tečajne razlike u nastavku dajem Izračun razlike
stvarno plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po
kreditu broj 10667/06 uključujući i razlike kada je tečaj bio niži od početnog tečaja
primijenjenog u izračunu, te navodi da je ukupno više plaćeno : 13.337,96 kn / 1.770,25
eur, da je ukupno manje plaćeno : - 628,22 kn / - 83,38 eur, odnosno da razlika iznosi

12.709,74 kn / 1.686,87 eur.

11.Nalaz i mišljenje vještaka T. B. sud je prihvatio u cijelosti
kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke.
Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne
osnove naplatio od tužitelja na ime tečajne razlike iznos od 1.686,87 eura/ 12.709,74
kuna.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao podneskom od 18.10.

2023. u skladu s nalazom i mišljenjem, umanjivši potraživane za iznos negativne
tečajne razlike.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

12.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju,
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323.
st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je
svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao
ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom
slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu
plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je
ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog
ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o
namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju
jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim
je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan
tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

9

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao
dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna
stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga
koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 6,99% godišnje,
slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima
preko iznosa kamatne stope od 6,99% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od
onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove,
moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana
stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju
iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa
zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope
zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4. i

10. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane
suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne
obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim
propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona,
tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih
odredbi.

Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155.
ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim
tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve
troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno
postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a,
propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora
konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3. 361,54 eura te Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje
postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku
i to za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 10. 12. 2021., 18. 5. 2023. i 18.10.

2023. za zastupanje na ročištima od 15. 3. 2023. , 06.06. 2023. i 9. 11. 2023. po
100 bodova, ukupno 700 bodova, što čini novčani iznos od 10.500,00 kuna, a što
uvećano za PDV iznosi 13.125,00 kuna.

Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja
u iznosu od 2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00
kuna i presudu u iznosu od 300,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u
iznosu od 15.625,00kuna/ 2.072,28 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i
zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od. 29. 11. 2023. pa do isplate,
sve sukladno čl. 29 ZOO-a.

1Fiksni tečaj konverzija 7,53450

10

Poslovni broj: 4 P- 463/21-23

14. Sud je od ocijenio da tuženiku ne pripadaju troškovi parničnog postupka
u iznosu od 1.048,09 eura/7.896,83 kuna , nakon što je tužitelj podneskom od 18.10.

2023. snizio tužbeni zahtjev, budući nije u skladu s načelom djelotvornosti da se
tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su
mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod
podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se
povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

14.1. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u
presudo od 16. srpnja 2020, u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između
ostalog, odgovoren no da " čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ( SL 1993, L.95 str. 29) ( SL posebno
izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15 svezak 112. str. 24. ) te načeo djelotvornosti
treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih
troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni
nakon utvrđenja ništavosti ugovorene odredbe zbog njezine nepoštenosti, a obzirom
na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od
ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih
odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13."

Stoga je sud donio odluku kao u točci IV. izreke.

U Vinkovcima, 29. studenog 2023.

Sudac: Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje
Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . – punomoćnik tužitelja

2. . – punomoćnik tuženika

1Fiksni tečaj