Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-411/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica RZV, diplomirana pravnica NHS, protiv tuženika Kamenolomi Krašić d.o.o., Krašić, Medven Draga 18, OIB: 44961939971, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odredbe o probnom radu, nedopuštenosti odluke o otkazu, raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-869/2022-37 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-869/2022-37 od 27. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 2. kojom je ugovoren probni rad u Ugovoru o radu sklopljenog 04.02.2020. godine, Urbroj: 21/2020 između tužitelja ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Kamenolomi Krašić d.o.o., Medven Draga 18, Krašić, OIB: 44961939971.

II. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita, Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 04.05.2020. godine tužitelju ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a u svezi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Ur.broj 21/2020 od 04.05.2020. g. koju je donio tuženik Kamenolomi Krašić d.o.o., Medven Draga 18, Krašić, OIB: 44961939971.

III. Raskida se s danom 11. svibnja 2020. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 04.02.2020. g., Urbroj: 21/2020 između tužitelja i tuženika, te se nalaže tuženiku Kamenolomi Krašić d.o.o., Medven Draga 18, Krašić, OIB: 44961939971 da s osnova naknade štete isplati tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8 (osam) propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, u ukupnom iznosu od 7.565,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno

razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, a sve to u roku 8 dana."

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 1.247,70 eura u roku od 15 dana dok je odbijen zahtjev tuženika za preostalim zatraženim troškovima.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti, podredno preinačiti.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika za utvrđenje ništetnom odredbe kojom je u Ugovoru o radu ugovoren probni rad, za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i isplatom naknade štete u visini 8 prosječnih mjesečnih plaća.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka.

- da je tužitelj radio kod tuženika u periodu od 2000. kao pomoćni radnik (Ugovor o radu - list 13 spisa), a u periodu od 2003. do 2015. kao Poslovođa (Ugovor o radu - list 15 spisa),

- da je tužitelj u periodu od 2015. do veljače 2020. radio kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. koji radni odnos je prestao osnovom Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 7. veljače 2020. (list 19 spisa) u kojem je člankom 3. ugovoreno da u slučaju prestanka radnog odnosa u Kamenolomu Krašić d.o.o. će radnik zasnovati radni odnos u ...,

- da se tužitelj zaposlio kod tuženika na radnom mjestu Poslovođe osnovom Ugovora o radu od 4. veljače 2020. na neodređeno vrijeme u kojem je člankom 2. ugovoren probni rad u trajanju od 3 mjeseca (list 6 spisa),

- da je tuženik 4. svibnja 2020. donio Odluku o uspjehu radnika na probnom radu u kojoj je navedeno da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu (list 10 spisa),

- da je tuženik 4. svibnja 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu (list 8 spisa),

- da je tužitelj u zakonskom roku protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava od 19. svibnja 2020. (list 12 spisa), koji je tuženik zaprimio 20. svibnja 2020. (povratnica - list 76 spisa) te na koji nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku, a kako je tužitelj podnio tužbu 18. lipnja 2020., to je isti ostvario sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.),

- da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće niti djeluje sindikat (list 64 spisa),

-da je uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 4. svibnja 2020. utvrđeno da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, određen mu je otkazni rok od 7 dana te je oslobođen dolaska na posao za vrijeme otkaznog roka,

-da je uvidom u Odluku o uspjehu radnika na probnom radu od 4. svibnja 2020. utvrđeno da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu što je obrazloženo tvrdnjom da nije pokazao sposobnosti za obavljanje poslova poslovođe,

-da su saslušani svjedokinja ČZ, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika,

-da sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR-a stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno

Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva,

-da je sukladno odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor dvostrani pravni posao koji nastaje kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, tako i za sklapanje ugovora o radu mora postojati slobodna i suglasna volja stranaka o bitnim sastojcima ovog ugovora,

-da vezano za tvrdnju tužitelja da tuženik nije mogao s tužiteljem zaključiti ugovor o radu s probnim radom s obzirom da je tužitelj već neko vrijeme obavljao poslove poslovođe i to 12 godina i pri čemu se pozivao na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-250/04 od 21. prosinca 2005.) u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem zaključenje ugovora o radu s probnim radom nije dopušteno u pravnoj situaciji nakon što je radnik kod pravnog prednika tog poslodavca radio 20 godina u kontinuitetu, prvostupanjski sud ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o identičnoj pravnoj situaciji jer tužitelj prije sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme s uvjetom probnog rada (zaključen 4. veljače 2020.) nije bio zaposlen kod tuženika u kontinuitetu jer je prethodni ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s tuženikom prestao 2015. godine, dakle, došlo je do prekida rada tužitelja kod tuženika pet godina prije zaključenja predmetnog ugovora o radu od 4. veljače 2020,

-da je prvostupanjski sud stava, a nakon što je dodatno saslušao stranke i svjedokinju AZ, da je osnovano u konkretnom slučaju u Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 4. veljače 2020. ugovoren probni rad,

-da se novi direktor tuženika DZ s pravom odlučio uvjeriti se u sposobnosti, znanje i poštenje radnika kojeg zapošljava na radnom mjestu poslovođe pa sa tim radnikom ugovoriti probni rad,

-da sama činjenica što je tužitelj ranije radio kod tuženika 12 godina na istom radnom mjestu ne utječe na valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovoren probni rad jer je nesporno da je tužitelj radio kod tuženika do 2015. godine kada mu je radni odnos prestao, a ponovno je sklopio ugovor o radu sa tuženikom tek 2020. godine, a to je sa prekidom od čak pet godina,

-da, dakle, nije bilo kontinuiteta radnog odnosa koja okolnost bi bila od utjecaja na valjanost sporne ugovorne odredbe,

-da nije od utjecaja okolnost što direktor DZ nije imao ugovoren probni rad niti administrator AZ jer oni nemaju nikakve sličnosti s poslom kojeg je obavljao tužitelj, radi se o potpuno drugim radnim mjestima i potpuno drugim poslovima i tužitelj se ne može u uspjehom na to pozivati,

-da stoga odredba čl. 2. Ugovora o radu od 4. veljače 2020. kojom je ugovoren probni rad između stranaka nije ništetna,

-da sukladno odredbi čl. 53. st. 3. ZR-a nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu,

-da po stavu prvostupanjskog suda i sudskoj praksi, kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka niti ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i to činjenicu da se radniku otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kako je u konkretnom slučaju tuženik i učinio,

-da je svrha ugovaranja probnog rada provjera radnikovih stručnih i drugih sposobnosti za uspješno obavljanje određenog posla, pa sama činjenica da je poslodavac bio nezadovoljan radom tužitelja, predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu,

-da je tuženik u ovom postupku uspio i dokazati svoje nezadovoljstvo radom tužitelja obzirom da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da tužiteljev način obavljanja rada nije bio zadovoljavajući za tuženika,

-da na utvrđenja suda ne utječe okolnost što se tuženik obvezao Ugovorom o radu kako će odluku o uspjehu na probnom radu dostaviti radniku najkasnije 8 dana prije isteka probnog rada, kojeg roka se tuženik nije pridržavao jer je odluku o uspjehu tužitelja na probnom radu dostavio istome pred sam istek probnog rada. Naime, sam ZR ne propisuje takvu obvezu poslodavca te je jedino bitno da se ugovor o radu otkaže prije isteka probnog roka što je tuženik i učinio.

9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da odredba čl. 2. Ugovora o radu od 4. veljače 2020. kojom je ugovoren probni rad između stranaka nije ništetna, da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 4. svibnja 2020. u cijelosti zakonita i dopuštena, a budući da je ugovor o radu prestao osnovom navedenog otkaza, utvrdio je da je neosnovan zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

10. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11. Odredbom čl. 53. st. 1. ZR-a propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci (st. 3.), pri čemu nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada (st. 8.), a na otkaz iz stavka 8. toga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. toga Zakona (st. 9.)

12. Sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 53. st. 3. ZR-a ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a. Poslodavac, koji donese odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti takvog redovitog otkaza nije dužan dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu. Budući da je odredbom čl. 53. st. 3. ZR-a propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 4. ZR-a to sud nije ovlašten tijekom parničnom postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Dakle, autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-899/17-2 od 19. prosinca 2017.).

13. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da sama činjenica što je tužitelj ranije radio kod tuženika 12 godina na istom radnom mjestu ne utječe na valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovoren probni rad jer je nesporno da je tužitelj radio kod tuženika do 2015. godine kada mu je radni odnos prestao, a ponovno je sklopio ugovor o radu sa tuženikom tek 2020. godine, a to je sa prekidom od čak pet godina te da, dakle, nije bilo kontinuiteta radnog odnosa koja okolnost bi bila od utjecaja na valjanost sporne ugovorne odredbe. Žalbeni navodi tužitelja da je sukladno čl. 97. Kolektivnog ugovora Hrvatskih šuma d.o.o. postojao kontinuitet radnog odnosa tužitelja s obzirom da je tuženik tvrtka kćer Hrvatskih šuma d.o.o. nisu doveli u sumnju takav zaključak prvostupanjskog suda s obzirom da tužitelj u razdoblju od 5 godina (od 2015. do 2020.) nije obavljao poslove vezano za kamenolom i eksploataciju ruda u kamenolomu niti je obavljao posao poslovođe. Naime, nije sporno da tuženik zbog gubitka koncesije nije obavljao poslove eksploatacije ruda u kamenolomu i da je, nakon razdoblja od 5 godina do povratka koncesije, imenovan novi direktor, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je, u okolnostima konkretnog slučaja, novi direktor tuženika DZ imao legitimno pravo provjeriti sposobnosti, znanje i poštenje radnika kojeg zapošljava na radnom mjestu poslovođe i sa tim radnikom ugovoriti probni rad.

14. Stoga su, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je ugovaranje probnog rada tužitelja bilo protivno zakonskoj svrsi ugovaranja probnog rada.

15. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nije od utjecaja okolnost što direktor DZ nije imao ugovoren probni rad niti administrator AZ jer poslovi koje oni obavljaju nemaju nikakve sličnosti s poslom kojeg je obavljao tužitelj, radi se o potpuno drugim radnim mjestima i potpuno drugim poslovima, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je AZ stavljena u povoljniji položaj i da to ima diskriminatorni karakter.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da okolnost što se tuženik obvezao Ugovorom o radu kako će odluku o uspjehu na probnom radu dostaviti radniku najkasnije 8 dana prije isteka probnog rada, kojeg roka se tuženik nije pridržavao jer je odluku o uspjehu tužitelja na probnom radu dostavio istome pred sam istek probnog rada, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke tuženika. Naime, Zakon o radu ne propisuje takvu obvezu poslodavca te je relevantno da se ugovor o radu otkaže prije isteka probnog roka što je tuženik i učinio.

17. S obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelju radni odnos u Hrvatskim šumama d.o.o. prestao na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 7. veljače 2020. (list 19 spisa), a kako to navodi i tužitelj u tužbi, žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj započeo raditi kod tuženika 21. siječnja 2020. pa da je radio više od probnog roka od 3 mjeseca, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke poslodavca.

18. Stoga, s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude pod točkom I. izreke.

19. Vezano za žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud krivo primijenio odredbu Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice, Revr-1028/2013-2 od 9. rujna 2014., Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020., Rev-1030/2022 od 11. listopada 2022. i Rev-706/2023-2 od 15. studenoga 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad se tužbenim zahtjevom, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza zahtijeva i vraćanje na rad ili sudski raskid ugovora o radu traži i isplata određenog novčanog iznosa, radi o procjenjivom predmetu, tako da s obzirom da tužitelj uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i sudskim raskidom ugovora o radu zahtijeva i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 7.565,20 eura, radi se o procjenjivom predmetu i tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka primjenom Tbr. 7.1. Tarife (tako Vrhovni sud Republike u odluci broj Rev 1044/2023- 2 od 12. studenoga 2024.).

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj