Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-303/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marko Rogić, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Dolac 8, protiv 1-tuženika RK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Marjanoviću, odvjetniku u Rijeci, Križanićeva 1 i 2-tuženice EK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predrag Jengić, odvjetniku u Rabu, Palit 68, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1-tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P Ob-22/2022-10 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1-tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P Ob-22/2022-10 od 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1-tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P Ob-22/2022-10 od 23. travnja 2025. u točki II izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.885,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Uvažava se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P Ob-22/2022-10 od 23. travnja 2025. u točki I izreke i u dijelu točke II izreke kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rab, Općinskog suda u Crikvenici, da u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je upisana k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, oranica, kuća, [adresa], ukupne površine 608 m2 i u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je upisana k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 465 m2, sve u B listu – vlastovnici umjesto 1/3 suvlasničkog dijela uknjiženog suvlasnika TK (od ukupno ¾ njegovog uknjiženog suvlasničkog razmjera) uknjiži kao suvlasnika u 1/3 suvlasničkog dijela sljedećeg titulara: "ostavina pokojne GK", u roku od 15 dana.

Nalaže se 1-tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 2.490,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se 1-tuženom naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je pok. GK, za vrijeme života, bila suvlasnica u 1/3 idealnog dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekla temeljem bračne stečevine sa svojim sada pok. suprugom IK.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud ovlasti GK da temeljem ove presude provede uknjižbu prava suvlasništva u 1/3 idealnog dijela naprijed navedenih nekretnina na svoje ime (točka I izreke) te je naloženo 1-tuženom da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.885,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tužiteljici (točka I izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio 1-tuženik, iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljem tekstu: ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz dosudu troška prvostupanjskog postupka i troška žalbe.

4. Tužiteljica žalbom sadržajno pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu kojom joj je tužba djelomično odbačena zbog svih žalbenih razloga i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, uz obvezu naknade troška žalbe.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok žalba 1-tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da 2/3 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu predmetnih nekretnina) predstavlja bračnu stečevinu sada pok. GK i TK odnosno posljedično tome zahtjev na utvrđenje da je polovica te zajedničke imovine od 2/3 dijela za života bilo vlasništvo pok. majke tužiteljice GK u 1/3 suvlasničkog dijela kao i zahtjev za ovlaštenje za upis njenog suvlasničkog dijela od 1/3 dijela u zemljišnim knjigama na njeno ime.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno su GK i TK sklopili brak 24. veljače 1962. u kojem braku su živjeli do smrti ŽK **.**.2014., kao i da su u braku imali troje djece EK, JK i BK s time da je TK imao je i izvanbračno dijete, ovdje 1-tuženika, koji je došao živjeti kod oca i GK tijekom 2004. Nadalje nije sporno niti da je kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama upisan TK u 2/3 dijela dok je suvlasnički dio od 1/3 dijela nekretnine upisan na ime EK i to temeljem ugovora o darovanju sklopljenim između nje i TK.

8. S obzirom na žalbu 1-tuženika sporni je jesu li predmetne nekretnine uopće zajednička imovina sada pok. GK i TK ili njegova posebna imovina odnosno sporni su suvlasnički udjeli pok. GK i TK u zajedničkoj imovini.

9. U konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne imovine mjerodavne su odredbe (Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj: 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990. i 25/1994. u daljem tekstu ZBPO).

10. Odredbom čl. 276. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, a čl. 277. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (čl. 278. st. 1. ZBPO), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO, je njegova posebna imovina (čl. 278. st. 2. ZBPO). Prema odredbi čl. 281. st. 1. ZBPO-a suvlasnički udjeli bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuju se prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se u smislu st. 2. toga članka vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi oko odgoja i podizanju djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju i održavanju i povećanje zajedničke imovine. Za razliku od Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 162/1998 i dr.), koji sadrži presumpciju o jednakim suvlasničkim udjelima imovine stečene za vrijeme trajanja braka radom ili koja potječe iz zajedničke imovine, prema odredbama ZBPO bračni drugovi svoj doprinos stjecanju zajedničke imovine dokazuju, od slučaja do slučaja, vodeći računa o okolnostima koje propisuje čl. 281. st. 2. ZBPO.

11. Pošavši od utvrđenja da je predmetna nekretnina kupljena nakon više od 20 godina trajanja braka sada pok. TK i GK, da su isti, prije kupnje i izgradnje predmetne nekretnine, radili kao obrtnici te ostvarivali prihode od rada, da su zajednički gradili i uređivali predmetnu kuću, da su u otvorenoj pekari u predmetnoj nekretnini oboje radili te zajedno živjeli do smrti ŽK, da se 1-tuženik doselio kod oca nakon što je predmetna kuća bila izgrađena pa da su neosnovani njegovi navodi o njegovom doprinosu gradnji kuće, da 1-tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi predmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu sada pok. TK a da sud iz provedenih dokaza nije sa sigurnošću mogao utvrditi da bi pok. TK kupio zemljište i izgradio predmetnu kuću od sredstava dobivenih prodajom zemljišta koje je naslijedio kao niti koji bi iznos eventualno bio stečen tom prodajom, kada i kako bi bio potrošen, da bi mogao zaključiti da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovu posebnu imovinu sud prvog stupnja utvrdio je da predmetna nekretnina (u 2/3 dijela) predstavlja bračnu stečevinu pok. GK i ŽK, da su doprinosi stranaka u njihovoj zajedničkoj imovini bili jednaki te da je posljedično navedenom za života pok. GK bila suvlasnica istih u 1/3 dijela. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je sada VK pokojna sud prvog stupnja odbacio je dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na ovlast uknjižbe GK na naprijed utvrđenom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine.

12. Suprotno žalbenim razlozima 1-tuženika, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje 1-tuženik u svojoj žalbi.

13. U obrazloženju pobijane presude sud je reproducirao iskaz tužiteljice te je istom povjerovao, dok navodima 1-tuženika, iznesenim tijekom postupka, kojim je osporavao da su predmetne nekretnine bile zajednička imovina sada pok. GK i TK koju su stekli u braku od sredstava ostvarenih radom te osporavao doprinos pok. GK u stjecanju istih pak nije poklonio vjeru jer su njegovi navodi suprotni provedenim dokazima. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja da su predmetne nekretnine bile zajednička imovina sada pok. GK i TK koju su stekli u braku od sredstava ostvarenih radom te da su u stjecanju istih njihovi doprinosi bili jednaki prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe 1-tuženika u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj predmetne nekrentine predstavljaju posebnu imovinu njegovog oca odnosno prema kojima pok. GK nije ničim doprinosila u stjecanju istih. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da je predmetno zemljište kupljeno 80-ih godina, tijekom trajanja bračne zajednice (do tada od 20 godina) TK i GK radi izgradnje obiteljske kuće, da je nakon kupnje zemljišta izgrađena kuća za vrijeme trajanja njihovog braka, da su oba supružnika i prije i nakon preseljenja na [adresa] radili kao obrtnici i ostvarivali prihode, da su u braku živjeli sve do smrti pok. TK u kojem braku su imali troje djece te da sud niti iz jednog raspoloživog dokaza nije mogao utvrditi da bi pok. TK kupio zemljište na [adresa] i izgradio predmetnu kuću od sredstava dobivenih prodajom zemljišta koje je naslijedio kao niti koji bi iznos eventualno bio stečen tom prodajom, kada i kako bi bio potrošen da bi mogao zaključiti da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovu posebnu imovinu.

14. Nadalje, na navode žalbe 1-tuženiku treba reći i da je prema čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika što je 1-tuženik propustio učiniti te da je temeljem raspoloživih dokaza pravilno sud prvog stupnja zaključio da istinitost svojih (naprijed navedenih) tvrdi 1-tuženik nije uspio dokazati.

15. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi 1-tuženika da je sud prvog stupnja trebao prekinuti postupanje u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se po tužbi 1-tuženika vodi pri Općinskom sudu u Rijeci radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju kojim je sada pok. TK darovao 1/3 dijela predmetne nekretnina svojoj kćeri EK jer isto a imajući u vidu tužbeni zahtjev koji je postavila tužiteljica (da 2/3 predmetne nekretnine upisane na ime sada pok. TK predstavljaju bračnu stečevinu njenih roditelja) ne predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

17. Slijedom navedenoga, pravilno je sud zaključio da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, a cijeneći okolnosti koje su u smislu čl. 281. ZBPO-a odlučne za utvrđivanje doprinosa stranaka u stjecanju tih nekretnina, ovaj sud je zaključio da je opravdan zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela. Stoga je, a kako u tom dijelu odluke nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti, valjalo temeljem čl. 368. st.1. ZPP žalbu 1-tuženog odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Međutim ne može se složiti sa utvrđenjem da tužba tužiteljice u dijelu kojim traži uknjižbu vlasništva svoje prednice na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama nije dopušten. Takvo stajalište osim što načelno nije pravično ono je pretjerano formalističko. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari postavila glavni zahtjev za utvrđenjem da je njezina majka za života bila suvlasnica predmetnih nekretnina koje suvlasništvo je stekla temeljem zakona kao bračnu stečevinu s kojim zahtjevom je uspjela, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Tako da zahtjev za uknjižbu predstavlja tek posredni zahtjev istaknut s ciljem da tužiteljica (i drugi nasljednici pok. GK) kao slijednica svoje majke, preko upisanog vlasništva svoje majke, može, u ostavinskom postupku zaštiti svoja prava na nasljeđivanje. Radi se dakle o sporu oko nekretnine koja je, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, bila za života u suvlasništvu prednice tužiteljice a jedina svrha pokretanja ovog parničnog postupka je uknjižba njenog suvlasništva u zemljišnim knjigama kako bi se nakon toga mogli provesti odgovarajući postupci u kojem bi tužiteljica mogla ostvariti svoja nasljedna prava iza svoje pok. majke. Stoga je sud prvog stupnja, po stavu ovog suda drugog stupnja, uzimajući sve naprijed navedene činjenice i okolnosti te položaj tužiteljice odnosno imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, trebao nastojati razriješiti problem postojanja određenog raskoraka između formalnih razloga za ocjenu da tužba u dijelu gdje se traži uknjižba suvlasništva pokojne osobe nije dopuštena i očiglednih supstancijalnih razloga za njegovo usvajanje te na učinkovit način okončati spor.

19. Kako je to prvostupanjski sud propustio učiniti ovaj drugostupanjski sud je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkom I. rješenja kojim je odbačen taj dio tužbenog zahtjeva, prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva i naložio nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu da u dva predmetna z.k. uloška, to jest z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], umjesto TK uknjiži kao suvlasnika u 1/3 dijela titulara "ostavinska imovina pokojne GK".

20. Mada je tužiteljica koristila u petitu zahtjeva neodgovarajuću frazu "ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude provede uknjižbu prava suvlasništva u 1/3 idealnog dijela nekretnine", samo je za česticu 392/3 navela broj z.k. uloška, ali ne i za k. č. br. [katastarska čestica], niti je izrijekom navela čiji suvlasnički razmjer valja umanjiti da bi se uknjižila pokojna GK kao suvlasnica u 1/3 suvlasničkog dijela, a također je predlagala da se uknjiži GK mada je ista pokojna, ovakav njen zahtjev je ipak sasvim jasan i u sebi sadrži ispravno formuliran zahtjev, podoban za uknjižbu u zemljišne knjige. Ovaj viši sud prihvaća pravno shvaćanje koje je u više svojih odluka izrekao Ustavni sud Republike Hrvatske, pa tako i u odluci poslovni broj U-III- 2089/2024 od 7. studenoga 2024. U toj odluci USRH napominje kako kod sudovanja nije zakonit niti ustavan pristup pretjeranog (ekscesivnog) formalizma. "Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi iznio stajalište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., "Narodne novine" broj 145/14., točka 26.1.)."

21. Takav pretjerani formalizam je iskazan i u odluci suda prvog stupnju u kojoj je odbacio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice "koji se odnosi na ovlast uknjižbe GK, budući je pokojna". Zato je ovaj viši sud o ovom zahtjevu odlučivao rukovodeći se njegovim bitnim i osnovnim sadržajem, te presudio kao pod točkom I izreke rješenja, na zakonit, pravičan i ustavan način.

22. Osnovano tužiteljica osporava i odluku suda o troškovima postupka. Najme, nije sporno među strankama da je tužiteljica u svojoj tužbu naznačila vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 200.001,00 kn (26.644,69 eura) kao i činjenica da tu vrijednost tuženici nisu osporili niti je sud eventualno utvrdio neku drugu vrijednost predmeta spora. Posljedično navedenom vrijednost predmeta spora i početna vrijednost boda za zastupanje u postupku po punomoćniku odvjetniku treba biti određena upravo u tom iznosu, a ne kako je to pogrešno sud prvog stupnja u iznosu od 66.666,66 kn do kojeg je došao na način da je naznačenu vrijednost predmeta spora od 200.001,00 kn podijeljeno na tri tuženika. To iz razloga što broj tuženika ne utječe na određivanje vrijednosti spora s time da osnovano tužiteljica u žalbi navodi da se pri tome na tuženoj strani niti ne nalaze tri tuženika već dva.

23. Kako je tužiteljica konačno u cijelosti uspjela u sporu protiv 1-tuženika istoj je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP trebalo cjelokupne priznati troškove postupka i to za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima održanima dana 17. lipnja 2019., 25. veljače 2020., 9. rujna 2020., 15. listopada 2020., 28. listopada 2020., 10. ožujka 2025. svaki po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) što uz vrijednost boda od 2.00 eura i pripadajući PDV ukupno iznosi 4.375,00 eura. Tužiteljici trošak pristojbe na tužbu i presudu nije priznat jer iz stanje spisa proizlazi da iste nije podmirila. Uzimajući u obzir navedeno te da je prvostupanjskom presudom naloženo 1-tuženom da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.885,00 eura u kojem dijelu je valjalo odluku o troškovima postupka potvrditi, valjalo mu je naložiti da tužiteljici podmiri daljnji trošak u iznosu od 2.490,00 eura.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

25. Tužiteljici je valjalo, temeljem čl. 16. st. 1. ZPP-a priznati i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe 312,50 bodova (Tbr. 10/1 Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25 % što uz vrijednost boda od 2,00 eura sveukupno iznosi 781,25 eura.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica